Moja priča

Miloš Unić: Sanjarim hiljadu puta na dan, jurišajući ka snovima

Mladi niški glumac Miloš Unić, diplomirani je pravnik što malo ljudi zna. Nekada teniser i košarkaš, glumac Akedemskog pozorišta Studentskog kulturnog centra danas je često u postavama niškog Narodnog pozorišta. Uskoro putuje za Francusku, jedno je sigurno nedostajaće niškoj publici, ali i brojnim prijateljima.

“Mislim da se jednom u životu ukrcaš na voz zvani ‚‚ Umetnost “ . Čast mi je da me ljudi poznaju po glumi i muzici”, počinje svoju priču ovaj mladi Nišlija.

Ne krije da je do današnjeg uspeha došao napornim i teškim radom.

Foto: Miloš Unić; lična arhiva

“Veliki sam „ štreber “ za sve u životu, tremaroš , u životu me najviše ispunjavaju moja porodica i prijatelji. Veliki sam emotivac i volim da se smejem na sav glas! Sanjarim barem hiljadu puta na dan i jurišam ka svojim snovima. Zavisnik sam od putovanja i od životinja, ali ubedljivo najveći od hrane. Obožavam da jedem i ne volim kada mi neko pokvari te trenutke. Jednostavno, uporni i tvrdoglavi hedonista. Bik sam, šta ću”, kaže kroz osmeh Unić.

Mladi Unić, miljenik je niške publike a mladi glumci imaju šta od njega i da nauče.

“Biti miljenik publike je nešto što sam najmanje očekivao. Moram da priznam da me raduje sama pomisao na to da sam,eto , možda i ja nekom miljenik. Dugo mi je trebalo da priznam sebi da je pozorište ono što najviše volim. Zato sam se i tražio toliko. Od prvog trenutka kada sam zakoračao u Akademsko pozorište Studentskog kulturnog centra, osetio sam neopisivu vrstu energije koja me i dan danas nosi i ispunjava”, kaže on.

Sati i dani u pozorišnim salama, trud, znoj i suze obeležili su stasavanje ovog mladog glumca.

Foto: Miloš Unić; lična arhiva

“Počevši od te 2011. godine pa do današnjeg dana, moram da priznam da nije bilo lako, ali je isto toliko bilo neopisivo lepo. Kad kažem neopisivo, mislim na sve trenutke u kojima nisam znao šta mi se događa a video sam da ne skidam osmeh sa lica. Svi ti ljudi , ta scena, te naše predstave, naša druženja, naše svađe i ljubavi, pomogle su mi da budem ono što danas i jesam. Srećan, ispunjen i ponosan. Naporni rad tokom godina koji u prevodi znači i po 12 sati svakodnevnog dolaženja u taj isti teatar, doveo me je do brojnih priznanja i nagrada, kao i do Narodnog pozorišta”, kaže ovaj mladi glumac.

Nekada san da zaigra na daskama niškog Narodnog pozorišta, danas je java.

“Ljudi moji… pa ko ne voli naše Narodno pozorište. Tu zgradu, tu istoriju, tu scenu. Maštao sam, želeo, to mi se i ostvarilo. Moram da priznam da mi je predstava „ Cigani lete u nebo “ promenila život. Taj proces, dragi moji. Ti usponi i padovi unutar mene, sva kolebanja, pritisci i kompleksi, ta sreća, čast i ponos. Promenili su mi život. Zato sam i zahvalan Desimiru Desku Stanojeviću na ukazanoj prilici i kompletnoj ekipi predstave što su me prihvatili i dopustili da učim od njih i sa njima. Steko sam i prijatelje koji su za ceo život. Oni znaju koliko ih volim i koliko mi znače. Biti amater među profesionalcima nije lako. Takođe i predstava „ U čije ime “ mi je puno značila, a tek naš kabare. Ljudi, to je čista ljubav”, uveren je Unić.

Foto: Miloš Unić; lična arhiva

Živimo u svetu formalnog obrazovanja, sumnjivih diploma i profesionalnog nezadovoljstva, kaže on i dodaje.

“Jedna čista ljubav i vera je pronašla svoje mesto. Zato sam srećan, zato što nisam odustao, a imao sam prilika, hvala Bogu. Uspeo sam da i godinama sarađujem sa Pozorištem Lutaka kojme takođe dugujem neizmernu zahvalnost”, kaže uz osmeh Unić.

Foto: Miloš Unić; lična arhiva

Njegov najveći uspeh je kaže njegova porodica, kojoj duguje sve. Velika podrška stiže sa svih strana jer Unić uživa veliko poverenje prijatelja.

“Moj najveći uspeh do sada jeste moja ljubav prema životu. Moja najveći uspeh oko mene su moja porodica na koju sam najponosniji i koju najviše volim i moji prijatelji bez kojih ne mogu… Moj uspeh je moja istrajnost i to što nisam nikada odustao. Moj uspeh je moj san koji svakodnevno sanjam i živim”, uveren je Miloš.

Ipak Akademija je ostala nedosanjani san. Devet puta nije uspeo da upiše željeni fakultet, to ga nije odvratilo od glume koju toliko voli.

“Jedan od intervjua koji sam najviše puta odgledao jeste intervju velike Radmile Savićević u kome govori o količini mržnje koja vlada svetom. Mržnja dragi moji. Boli me zloba i tuga ovog našeg životića i nas samih. Boli me i što sam devet puta pokušavao da upišem pozorišnu Akademiju. Devet puta odbijan. Devet puta morao ponovo. Zamislite da morate u školu a već držite bukvar u rukama”, kaže tihim glasom Unić.

Svoje slobodno vreme naziva „ korisno provedenim trenucima “.

“Odmaranje u mom životu ne postoji, trudim se da mi svaki trenutak bude ispunjen. Obožavam da pijem kafu i jedem sa prijateljima. Obožavam da odalamim muziku i vrištim dok mi se komšije ne naljute. Obožavam da gledam serije i filmove, čitam poeziju i putujem. Obožavam da pratim sport i igram igrice”, kaže uz osmeh.

Foto: Miloš Unić; lična arhiva

Muzika je nešto što ga okupira, u čemu uživa i čime prijatelje izluđuje kako kaže.

“Obožavam jazz i soul muziku, ali volim i komercijalnu pop muziku, rock i klasičnu muziku. Obožavam mjuzikle, filmsku muziku. Obožavam da slušam Marka Louis-a. Obožavam da maltretiram svoje društvo cover -ima poznatih hitova sa raznoranih pevačkih takmičenja. Obožavam da ih „ smaram “ Evrovizijom.”

Filmove prosto “jede” očima i uživa i rado govori o njima.

“Što se filmova tiče. Tu ne mogu da kažem ništa. Ima toliko filmova koji su već prerasli u obavezno gradivo i životne lekcije. Veliki sam fan DC i Marvel kompanije. Obožavam sve vezano za Betmena i Nolanovu trilogiju. Veliki sam fan svih serija i stalno gledam i pričam o istim”, kaže on.

Uskoro putuje u Francusku, njegovu omiljenu zemlju.

“U Francusku odlazim sa velikim zadatkom. Volontiraću i stažirati na jazz Akademiji u Monsegur-u . To znači da ću pomagati profesorima u organizovanju nastave, koncerata, predstavljati muziku koja dolazi iz Srbije. Jačaću veze sa ovdašnjim Nišville Jazz festivalom kao i sa mnogobrojnim institucijama u cilju daljeg razvitka saradnje. Radiću i u bioskopu gde ću biti u obavezi da gledam sve svetske premijere i pomagati u sastavljanju repertoara. Učiću i o filmu. Dobiću priliku da pronađem sebe”, uveren je Unić.

Foto: Miloš Unić, lična arhiva

Očekivanja nikada nisu bila njegova jača strana, tako ni danas.

“Ja mislim da po prvi put u životu ne očekujem ništa. Daću sve od sebe i uživaću u svakom trenutku, kako samo ja to umem. Trudiću se da naučim što je više moguće”, kratko će Unić.

Grad na Nišavi će sigurno nedostajati uveren je, ali pre svega svi oni koji ga čine najvećim gradom na svetu.

“Niš mi je urezan u svaku poru mog bića. Jedan grad čine ljudi. Otud će i moja doza nedostajanja biti ogromna. Niš je neispričiva priča. Zato i jedva čekam naš ponovni susret. Najviše će mi svakako nedostajati moja porodica i moji prijatelji. Naravno, jedva čekam da vidim kako ću se naviknuti da nakon skoro jedne decenije ne igram nijednu predstavu godinu dana. Što bi se reklo – živ nisam”, kaže na kraju ovaj divni mladi Nišlija.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com