
Iako je oblast imala pristup Dunavu preko luka u Vidinu, gde je bilo moguće prevoziti robu brodom, redovna poštanska kola nisu uspešno funkcionisala. Isticalo se da, iako je moguće lako poslati pismo iz Beograda u Bosnu, slanje pisama u Niš i Vidin bilo je moguće samo preko srpske pošte, što je imalo svoje nedostatke.

Tokom prvih meseci Midhat-pašinog upravljanja Nišom, sprovedena je licitacija za izgradnju železnice između Istanbula, Jedrena i Niša.
U tom kontekstu, ugovor je potpisan sa francuskim trgovcem Monsieur Recom, koji je bio obavezan da odmah započne radove na deonici dugoj 20 milja između Jedrena i Istanbula (jun 1861).
Prema planu, železnica je trebalo da se sastoji od tri dela: Jedrene- Filipopolj, Filipopolj-Sofija, i Sofija-Niš, pri čemu je svaki deo trebalo da se završi u roku od tri godine, a čitav projekat u roku od devet godina.
Iako Midhat-paša nije doživeo da vidi dolazak železnice tokom svoje uprave u Nišu, znamo da su telegrafske linije završene tokom njegovog mandata.
Od 1858. godine, planirana je izgradnja trajnih telegrafskih stanica u Nišu, a do 1860. godine doneta je odluka da se telegrafska linija proširi od Niša do Prištine.
Tokom Midhat-pašinog valijetstva, kompletirane su sve prethodno nedovršene linije (kao što su one prema Vidinu i Berkovci). Pored toga, lokalnom stanovništvu su objašnjene prednosti telegrafa, pa su oni brzo i besplatno postavljali stubove i gradili drvene telegrafske stanice.
Izvor: Otomanske Arhive












