Moja pričaSport

I on je dotakao zvezde – Stevan Andrejević

Duboko u nama usnulo je sećanje koje polako oživljava, koje pokreće. Još jednom vaš reporter upućuje na kristalne sfere u kojima caruje lik i podseća na vreme. Tamo negde u našim prostranstvima, sećamo se njegove karijere i igara i tako se prati put sudbine. Fudbaler zaječarskog Timoka, niškog Radničkog i Crvene Zvezde Stevan Andrejević.

Počelo je još 1960. godine u delu Zaječara koji se zove Brestak sa drugarima iz kraja, a ubrzo i u pionirskoj školi Timoka.

“Upravo tako. Mi klinci iz ulice najčešće smo igrali na poljanama Kraljevice i to su bili dueli izmedju gornjeg i donjeg kraja. U školi Timoka prvi trener mi je bio Filip Milojković jedan od najboljih trenera mladjih kategorija od koga sam mnogo naučio što mi je značilo u budućoj karijeri.”

Učila se škola fudbala i ubrzo na pragu prvog tima. Veliki izazov, ali sreća i obaveza koja će potrajati.

“Posle smene generacija ja sam kao veoma mlad postao prvotimac. Kapiten Živorad Pejović je imao 36 godina, a ja nepunih 17. Timok je bio dobra ekipa i stalno smo bili u vrhu tabele i borili se za ulazak u Drugu saveznu ligu.”

Dobre igre privukle su pažnju mnogih klubova i razmišljalo se o odlasku.

“Prvi se pojavio Bor kao član Prve savezne lige ja sam čak potpisao predugovor. U medjuvremenu upisao sam Pravni fakultet, a i Radnički me je pozvao i tako sam se preselio u Niš.”

Ispunio se san o velikom klubu i ispisuje se stranica fudbalske karijere.

Foto: Privatna arhiva

“Radnički je tada imao odličnu ekipu sastavljenu od iskusnih igrača, Ilića, Jankovića, Dimovskog, Dimitrijevića i nas koji smo 1971 gododine došli u klub. Došlo je ukupno 13 igrača, a osmoro su postali kasnije standarni.”

Dobrim igrama, korektnim ponašanjem i ugledom zasluži se i kapitenska traka.

Foto: Privatna arhiva

“Da. Veliko priznanje u mojoj karijeri, a to je bilo posle odlaska Žuće Rajkovića u Bastiju.”

Vremenom javila se i skrivena želja i dobre igre dodju na prag čekanog sna i mašte i eto poziva iz velike Crvene Zvezde.

Foto: Privatna arhiva

“Zvezda je tada imala izuzetan tim. Olja Petrović, Jelikić, Novković, Baralić, Keri, Pižon, Šestić, Savić, Filipović i Sead Sušić. Izuzetno jaka ekipa, ja sam igrao levog halfa i sam poziv u Zvezdu značio je mnogo.”

Tako se pisala Andrejevićeva fudbalska istorija, ali nažalost povrede učine svoje, prekinu sreću i donesu nedovršene snove.

“Ja sam u Zvezdi treći put povredio ligamente kolena i oporavak je trajao dugo i mene je zamenio Muslin. Tada se javio Radnički, kome nije išlo u prvenstvu i što je najvažnije, ponudili su mi stan i tako sam se vratio u Niš.”

Foto: Privatna arhiva

Naravno da postoji i ono čega se rado setite iz karijere, što pamtite vi i ljubitelji fudbala.

“Bilo je dosta dobrih utakmica. Posle povratka iz Zvezde, Radnički se borio za opstanak i na utakmici protiv Železničara u Sarajevu postigao sam gol sa 40 metara, a tada je branio Janjuš. Sa tim bodovima i pobedom u sledećoj utakmici u Nišu, osigurali smo opstanak.”

I treba istaći. Generacija za primer i po fudbalskom znanju, ali i po brojnim fakultetskim diplomama.

“Izuzetna generacija. Jedno osmoro igrača završilo je fakultet sporta. Obradović i ja smo završili Pravni fakultet, a Dovedan Stomatologiju i to je jedna od karakteristika te generacije.”

Posle završetka karijere na Čairu, vraćaš se na početak svoje životne i fudbalske priče, odlaziš u Zaječar.

“Moji prijatelji iz fudbalskog kluba Timok su me zamolili da im pomognem da jednom udjemo u tu Drugu ligu i ja sam u sezoni 1980/1981. odigrao sve utakmice i tako je Timok prvi put postao član Druge savezne lige i tako se završila moja karijera. Naredne tri godine bio sam generalni sekretar kluba i onda sam se vratio u Niš.”

I evo danas, na zapadnoj tribini stadiona Čair, jedna mala kancelarija veterana, mesto okupljanja generacija, podsetnik na neka lepa vremena na uspehe i diše se ovaj čairski vazduh.

Foto: Tomislav Santrač

“Dolaze bivši igrači, veterani. Podsetimo se naših vremena, a pratimo i današnja dešavanja u klubu. Radnički zadnjih godina ima zapažene uspehe i samo učešće u Evropskom kupu znači mnogo. Neka su druga vremena, nove ideje, došli su novi ljudi koji stvaraju nove navike.”

Još jedna dragost sećanja i to je ono što se ne zavoravlja.


Tekst je deo projekta “Oni su najbolje iz Niša”, koji je sufinansiran od Grada Niša – Gradske uprave za društvene delatnosti, na osnovu konkursa za sufinansiranje projekata proizvodnje medijskih sadržaja iz oblasti javnog informisanja na teritoriji te opštine za 2022. godinu.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com