Kolumna

Abe…Niške priče!

Abe…Niške priče!
Sredinom sedamdesetih..Čair je još bio poludivlji park…ali je imao par fenomenalnih terenčeta za male goliće…Marakančići.
Moja ekipa sedmenaca je vladala tim travnjacima.
Bila je ekipa iz Dušanove koja se barabarila sa nama…ali kasnije smo saznali da su švercovali jednog osmaka koji je trenirao u Radničkom……

Mi dobijemo jednu..oni drugu..Ponovo ih pobedimo…oni se revanširaju.
Kad oni pobede..ne možeš da izađeš na korzo….Puvaju se..cela Hipi dolina zna kad izgubimo…Još i zajebavaju..Kao, bolje da treniramo nego se šetamo po gradu..
Da kuvamo čaj od fudbalske lopte i da pijemo…to pomaže.
Kad izgube.. ne izlaze u grad..Ne možeš ljudski ni da im vratiš zajebanciju.
Teralo tako, skoro..do pred letnji raspust. Otićićemo na ferije sa ,,nerešeno,,.

Zakažemo derbi za subotu.
Napalili se mi ko mladi majmuni…Ni oni nisu bolji..Onaj osmenac, obuko i prave kopačke, sa kramponima. Mali golići a kramponke i štucne..strava.
Mi ostali u šangajkama…Iste one, koje ne skidamo po ceo dan.

Bilo i publike…tridesetak kibicera…uglavnom ćalci, koji šetaju klince po Čairu.
Sudio Cile…on bio iz Voždove, pa nije navijao za nikoga..Pošteno sudio.
Ne igra se na štopericu…Igramo na golove…Tri gola poluvreme..Šest kraj…
Tri korne, penal….Nema auta.

Da je ovo priča o meni… falio bi se, kako sam igrao…A nije.
Da je ovo priča o fudbalu…prepričao bih vam kako je tekla utakmica..mogao bih da je rekonstruišem ko na šahovskoj tabli…A nije.

Zato sve preskačem…do pred sam kraj utakmice.
Rezultat..ko u trećerazrednim američkim filmovima…Pet..pet.
Ko prvi uvalja go..zadržava tron..kraljeva sedmaka Čairskih terenčeta za tu sezonu.
Još važnije…dele se uloge..ko zajebava, a ko će biti zajebavan….gore, nego ispadanje iz lige.

U završnici..ona copina sa kopačkama se izapeo ko bivo..promaši loptu i zvizne Šinju u cevanicu…Nije namerno..svi smo videli..video i sudija.
Ajde faul…ali Šinja ne može više da igra…šepa na desnu.
Katastrofa…Nemamo rezervu..Ko će da igra?.
Bobija nisu pustili matorci na fudbalicu, dok ne popravi trojku iz engleskog.
Gentu odvukli na neku svadbu..na silu…Nemamo petog.

Tajm aut, da rešimo problem.
Skupili se oko gola i penimo..Ako Buru izvučemo sa gola..upucaće nam šesti sa pola terena.

Prilazi nam čika Stole…Jocin tata..
Joca išo sa nama u odeljenje..bio je solidan đak..ali je fizičkog bio oslobođen..zbog svoje bolesti..preležao dečiju paralizu..teško se kreće…jedna ruka i jedna noga mu kao u grču…
Ćale ga dovodi u školu..i na utakmice..ali samo kao navijača..
I sad..baš kad smo u škripcu…čika Stole nas moli da pustimo Jocu u igru..makar da brani. ..kao golmana.
Čika Stole je bio dobar drugar sa mojim ćaletom…I ja sam Jocu gotivio..
Čak sam dva puta prepisivao od njega iz matematike.

Pogledam ostale iz ekipe…Šta ćemo?..Bolje i Joca nego prazan go…Složimo se…

Samo što se utakmica nastavi..napucaju oni na našeg igrača treću kornu…Penal.
Brani, golman…Joca.
Penal šutira.. Kopačka…Mi već posedali po travi, od umora i nemoći..
Vidimo, gubimo garant…Već smišljam priču..kako da sutra u pregovorima izvučemo poništenje utakmice.

Kopačka nišani…uhvatio zalet…i….šutira neku frljoku… pravo Joci u ruke.
Mi ubaknuti na travi…ko da smo je pušili…Ne verujemo.
Joca i njegov stari..vrište od sreće..
Gledam Kopačku..on mi zaverenički namiguje..Kapiraju i ostali igrači iz oba tima.
Stole ne vidi…zagrlio sina i plače..
A Joca, naš drug, uštemovao ogroman kez…i sija od sreće.

Nastavimo utakmicu..ne daju oni go..a nećemo ni mi.
Svi igramo za Jocu i ćaleta…al šmekerski, da se ne provali.
Joca brani…degažira…dva puta i krenuo da dribla…
Niko ne igra za rezultat…jebeš pobedu…
Igrao se najbolji fudbal na male goliće u Čairu ikad.

Kad je počeo da pada mrak…Sudija prekida utakmicu..Mora da ide u bioskop..
Kupio karte..vodi i ribu…Utakmicu proglasi..nerešeno.
A ja i danas mislim da smo svi pobedili te večeri.

Na korzou ..nije više bilo zezanja protivničke ekipe..
Igrali smo za isti tim i postali dobri ortaci.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Jedan komentar

  1. Nikada se nije zvalo po Marakani, ni brazilskoj ni zvezdaskoj, vec po Nisu i Cairu ! Malo stariji pd Vas, a istorija terena ne pocinje ni od vas ni od nas, uvek su pricali- idemo na beton, u Cairsku sumicu !

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pročitaj i :
Close
Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com