Društvo

Sremac stvaralaštvom spojio Sentu, Niš i Sokobanju

Stevan Sremac najbolji predstavnik srpskog realizma.

Stevan Sremac je rođen 23. novembra 1855. godine u Senti u skromnoj zanatskoj porodici. Ostaje bez oba roditelja, a nastavlja da ga čuva ujak poznati književnik i akademik, Jovan Đorđević. Upravo Đorđević ima najveći uticaj na razvoj Sremca, koji se priklanja liberalizmu. U Beogradu davne 1874. godine završava Prvu beogradsku gimnaziju i upisuje se na istorijsko-filološki odsek u Velikoj školi.

Sremac se još kao student, dobrovoljno prijavljuje za odlazak u rat i 1876. godine odlazi u odbranu jugoistočne Srbije i Niša od Turaka, 1878. godine se vraća i diplomira na istorijsko-filološkom odseku u Velikoj školi. Sa diplomom ove škole spremao se za porfesuru, kako bi predavao istoriju radio je i kao praktikant u Ministarstvu finansija. Baš te godine postavljaju ga za porfesora tek otvorene gimnazije, danas nazvane po njemu.

Prva niška gimnazija „Stevan Sremac“; Foto: Niške Vesti/arhiva

Prva niška gimnazija Stevan Sremac pamti ga kao predavača krasnopisa, crtanja, nemačkog, morala, srpske gramatike, istorije i geografije. U niškoj gimnaziji on ostaje do 1881. godine, kratko boravi u Pirotu a onda se posle dve godine ponovo vraća u Niš. Te 1883. godine sa ostalim profesorima gimnazije radio je na osnivanju pozorišne družine „Sinđelić“. Profesorski ispit je položio 1890. godine nakon 11 godina rada u prosveti. Još devet godina ostaje u Nišu sve do 1892. godine kada se vraća u Beograd kada počinje i njegov književni put. Interesantno je da je on počeo da piše u njegovoj 33. godini.

Primljen je u Srpsku akademiju nauka i umetnosti kao stalni član februara 1906. godine.

Stevan Sremac je umro 25. avgusta 1906. godine u Sokobanji posle kratke i iznenadne bolesti. Voleo je da boravi u ovoj srpskoj banji a danas postoji njegova bista i tabla na kući gde je boravio. On je su banji pisao i družio se sa piscima iz njegovog vremena, o čemu su Niške Vesti pisale. U znak sećanja na njegove dolaske u banju i njegovu književnu veličinu Narodna biblioteka u Sokobanji nosi njegovo ime.

Semca pamte i kao velikog konzervativca, zaljubljenika u prošlost i idealizovanje nacionalne prošlosti, apsolutnog protivnika svega novog u političkom i društvenom životu. 

SUNČANI SAT u Parku Svetog Save podseća na Sremčevu rodnu Sentu

Sunčani sat u niškom Parku Sveti Sava postavljen je još krajem maja 2013. godine, odoleva vremenu a posebnim čini baš taj deo parka. 

Foto: Niške Vesti/Vodeničarski

Mnogi ne znaju čemu „sve to“ služi ali Nišlije koje se sećaju da je Opština Senta poklonila bratskoj opštini Medijana, ovaj sat znaju da je ovaj sat replika sata koji se nalazi u centru Opštine Senta.

Sunčani sat je poklon povodom obeležavanja 17 vekova od donošenja Milanskog edikta, kada je na teritoriji ove opštine postavljeno i 15 česama na javnim lokacijama, neke od česama su poklon upravo bratskih opština.

Stevan Sremac i njegovo stvaralaštvo

Hronike koje je pisao bile su besede u formi dijaloga u kojima se suprotstavlja slavna prošlost i loša, nova sadašnjost. Prva hronika koja je izašla zvala se „Vladimir, kralj Dukljanski“ i izdata je pod Sremčevim pseudonimom „Senćanin“.

Foto: Vladan Ž. Stojiljković/arhiva

Sremac je mnogo voleo svoj rodni grad Sentu, ali nakon dolaska u Beograd, više nikada nije posetio taj grad. Nešto kasnije Sremac je svoje izdate hronike grupisao i izdao kao knjigu pod nazivom „Iz knjiga starostavnih“. U kojima se oseti piščeva želja i snovi o velikoj Srbiji. Realističnu prozu je počeo da piše nakon povrataka u Beograd.

Prva realistička pripovetka koju je Sremac napisao bila je „Božićna pečenica“(1893), nakon čega su usledile i „Ivkova slava“ (1895), „Vukadin“(1903), „Pop Ćira i pop Spira“(1898) i „Zona Zamfirova“(1906).

Delo koje je Sremcu donelo veliku književnu slavu bilo je „Ivkova slava“, ono je imalo i svoju premijeru na sceni beogradskog pozorišta nekoliko meseci nakon izlaska samog dela, snimljen je i film a interesovanje za ovo delo ne jenjava ni danas.

Sremac je bio poznat kao „pisac sa beležnicom“, njegova dela su realistična sa dozom humora u sebi. Po poznavanju domaće i strane književnosti on spada u najobrazovanije pisce XIX veka u Srbiji.

 

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

6 Komentara

  1. Neka krene
    Svi medji pred kraj godine dodeljuju nagrade novinarima koji su se nekim radovima istakli više od drugih. Nagradjuju i spoljne saradnike. BIlo bi dobro za Niške vesti da to učine, o tome je bilo komentara i kod nekih tekstova koje ste objavili. Zaista sam Vas pažljivo pratio,bilo je tu izvanrednih tekstova, priča , osvrta.( Bitna je čitljivost, stil pisanja, sadržaj) Ali neću ja o tome, Vi to odlučujete. Odlučite to neka nagrada zaživi i to je vrednost sama po sebi. Poštovalac vašeg rada, Pozdrav.

  2. BILO BI I LEPO I KORISNO
    POZDRAVLJAM IDEJU ZA DODELJIVANJEM NOVOGODIŠNJIH NAGRADA NOVINARIMA I SARANICIMA PORTALA. PREDLAŽEM TRI NAGRADE: 1. ZA NAJLEPŠU PRIČU, 2. NAJBOLJU REPORTAŽUI 3. NAGRADU ZA „ZRELO NOVINARSKO IZRAŽAVANJE“. NAGRADE BI SE SASTOJALA OD ZAHVALNICE I JEDNOG SIMBOLIČNOG NOVČANOG IZNOSA. NAGRADE BI BILE URUČENE PRE NOVE GODINE, NA SVEČANOSTI U REDAKCIJI PORTALA. TO BI AFIRMISALO PORTAL, NIŠ I BIO POZIV SARADNICIMA ZA NAREDNU GODINU. SVE OVO MOŽETE UZETI KAO KRAJNJE DOBRONAMERNO I USLOVNO. OVO PIŠEM JER VOLIM SVE DOBRO ŠTO SE DEŠAVA U MOM GRADU. POZDRAV.

  3. Puna podrška tom predlogu,
    i zato vam ja , koji vas redovno čitam, šaljem „svoj predlog“ za neku od tih nagrada, ako ih bude. (Nadam se da će ih biti). Tekst pod pod nazivom: DOBA NEVINOSTI I MEDANJAKA,, autora Kamenka M. Markovića je najlepša priča objavljena u toku ove godine, (17-11.2024.),. Tekst koji se svojim stilom i dometima izdvojio od drugih je onaj pod nazivom:“ JEDNO POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU“,autora Damira Maleševa (22.4.2024). Pozdrav.

  4. Ovaj portal može biti zadovoljan sadžajima i kvalitetom tih sadržaja koje je pobudio čitalačkoj publici. VIdim na portalima i u štampi kako se dele nagrade novinarima i saradnicima , i na taj način se još i više reklamira dotični medij. Ja volim ovaj portal iz mog komšiluka i radovao bih se da on u Novoj godini ima još moćniju ulogu. Dali dodeljivanjem nagrada jača svoju poziciju- Svakako. Ali za to imate na raspolaganju još dan- dva-tri i posle je za tu akciju kasno. R A Z N I S L I T E.

  5. Molim vas,nadjite nekog sponzora i realizujte tu ideju, vezanu za nagrade. To bi bilo zaista progresivno , ,opšte prihvatljivo i veliki iskorak napred na planu afirmacije vas i grada u kojem živite i radite. Radomir.

  6. Nešto u vezi sa iznetim predlozima,
    koji se tiču nagrade koje bi, eventualno, dodelila redakcija „Niških vesti“ novinarima i saradnicima. Pošto sam pročitao u jednom komentaru koji predlaže formulu po kojoj bi se raspodelile nagrade : pa kaže nagrada za „priču“, za „reportažu“ i za „zrelo novinarsko izražavanje“. Neka iskustva kažu, da Redakcia može dati i po dve nagrade u svakome od pomenutih oblasti, može proširiti oblast, može da ne dodeli nagradu u nekoj oblasti, s tom što javno mora imati obelodanjen pravilnik o dedeljivanju nagrada. Može uzeti kao važnu činjenicu i broj komentara čitaoca( taj princip je svojevremeno koristio portal BK televizije). Onaj ko nagradjuje on i piše pravila, koje vremenom može dodatno usavršavati, menjati. Nesporno je da ugled onoga ko nagradjuje raste u očima njegovih čitalaca , privlači njihovu pažnju i šira javnost ga još bolje upoznaje.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!