Kultura

Treće reizdanje knjige “Nišvil” uvažavanog i osporavanog, ali uvek rado čitanog Zorana Ćirića

Knjiga priča “Nišvil”, autora Zorana Ćirića, ovih dana je objavljena po treći put. Ovo najnovije reizdanje knjige po kojoj je i džez festival u Nišu dobio ime samo je još jednom potvrdilo džinovsku kontroverzu koja od samog početka prati njenog autora.

Iako je „Nišvil“, te davne, a bliske 1994, kada se prvi put pojavio, smatran pornografskim skandalom i kao takav gromoglasno prećutkivan – knjiga je, možda i baš zbog te histerije vladajućih konzervativnih arbitara, vrlo brzo stekla kultni status i fanatično čitateljsko sledbeništvo, ali je bila i javno hvaljena od nekih vrlo uglednih pisaca poput Vojislava Despotova, Davida Albaharija i Bogdana Tirnanića.

“Knjiga je stara 27 godina, objavljena je 1994. godine. Drugi put 2002. godine i evo sada beogradski nezavisni izdavač “Magnus” je poželeo da ponovo objavi “Nišvil”. To drugo reizdanje je mnogo bolje prošlo, jer sam zbog Ninove nagrade bio u žiži javnosti i već je Magični Ćira postao magnet za određenu publiku. Ipak, prvo izdanje je bilo neponovljivi događaj, zato što je knjiga izašla u vreme koje je bilo ekstremno dramatično”, govori za Niške Vesti Zoran Ćirić.

Kada je pisao “Nišvil” bio je i te kako svestan da je život u getu jedini spas od sveopšte indoktrinacije koja se dešavala u to vreme na svakom koraku. Ćirić posebno ističe činjenicu da je ove priče pisao tokom 1993 – koju često nazivaju i “nultom godinom”, kada su svi mrakovi u Srbiji dostigli vrhunac, pa zato sada sa ironijom primećuje kako su uspon i pad hiperinflacije, bežanija od mobilizacije i šverc striptizeta, benzina i kvalitetnog alkohola u doba sankcija, spontano postale glavne teme priča iz “Nišvila”.

“U “Nišvilu” imate grotesknih, ali i nasilnih scena, ima patologije svih vrsta, opasnih i preterano neobičnih likova, ali humor je taj koji ipak čini protivtežu i sav taj pakao pretvara u nadrealni karneval. Nešto što vas užasava i fascinira istovremeno. Nije posao pisca da kritikuje i mudruje, već da ispriča priču, a bez negativaca i antiheroja nema života, nema drame, i čitalac neće poverovati u bilo kakvu književnu viziju koja ne zaudara na presni život”, kaže Ćirić.

Za svoje knjige pisane u to vreme kaže da su sveto trojstvo rokenrola, pornografije i Holivuda, a za Nišvil smatra da je od naročitog značaja jer su u toj knjizi stvorena dva književna mita – Magični Ćira i Nišvil – koja i dan-danas kao takvi funkcionišu u onome što je ostalo od srpske književnosti koja je izgleda zaboravila da je posao umetnika da ruši stare i stvara nove mitove.

Zoran Ćirić; Foto: privatna arhiva

“To je totalno južnjačka knjiga, skroz natopljena južnjačkim senzibilitetom kao ni jedna u srpskoj književnosti još od slavnih i tragičnih dana Bore Stankovića. Takođe, uprkos onolikom brbljanju o “urbanom” mi nismo imali knjigu u kojoj je Grad glavni junak, sa kompletnom ikonografijom i atmosferom koja ništa ne duguje tzv. “zavičajnom sentimentu”, a koji se odavno kanonizovao u srpskoj književnosti, čineći od nje brlog provincijalizma u kojoj su polutanski skorojevići lečili svoje komplekse filozofirajući o strahotama grada koji je doživljavan kao leglo svih mogućih poroka i demona a koji su stalna pretnja “našoj tradiciji” opisivanoj tako da neodoljivo nalikuje kičerastoj seoskoj idili. Jednostavno, morao sam da stvorim prostor za sopstveno delanje. Nikoga ranije nisu nazivali “rokenrol piscem” – to dovoljno govori o prevratničkom karakteru mojih ranih radova. Ili kako je neko napisao u vreme nakon što se “Nišvil” pojavio – Zoran Ćirić nema ni prethodnika ni naslednika.”

“Tek sam sada, kada sam je ponovo pročitao, uvideo koliko je ovo biografska knjiga. Valjda otuda njena autentičnost. Svi ti likovi – pa to su bili ljudi sa kojima sam se tada družio i provodio. Mnogo od onoga što se njima događalo jeste građa za ove priče, njihove akcije postale su matrice i modeli za moje tadašnje pripovedanje. Gomilu replika sam prepoznao, bili su to njihovi komentari na nešto što je tada bila stvarna opasnost ili barem velika gnjavaža. Oduvek sam se družio sa otkačenim marginalcima, kreativnim autsajderima i žilavim gubitnicima. Većina njih je danas mrtva, neki su u Toponici, neki nestali negde u inostranstvu – verovatno trunu ispod tuđinske zemlje, mada mi nikada nismo ni imali domovinu – a ovi preostali su postali karikature zombija, a tu ubrajam i sebe, naravno. I zato uvek ponavljam da je moj spisateljski stil i koncepcija kao i lični temperament nešto što je činilo nemogućim da ikada postanem deo establišmenta, štaviše rat protiv svakog mejnstrima za mene je bio rat protiv mediokritetstva i licemerja ovdašnje prtene elite.”

Iako smatra da pisac ne treba da izigrava ni mudraca ni proroka, Ćirić ističe da se “Nišvil” pokazao kao zeznuto proročanstvo – u ovoj knjizi se spominju i bombardovanje i virusi i partijašenje kao najunosniji posao, ali i “izvoz demokratije” kao globalna igranka. Nišvil zrači jak satirični naboj prema svim nacionalnim svetinjama koje su tokom devedestih carevale na vrlo bahat način. Ipak negde kroz čin bunta, ili prkosnog veselja, likovi uspevaju da se izdignu iznad dnevne politike i ratne propagande.

“Samo kada je stvarnost gadna i opasna umetnost i život se spajaju i tada postoji šansa da se stvaraju relevantna dela u kojima obični mali ljudi makar na tren nadmašuju sebe i tako postaju veći od života, što je oduvek i bila definicija umetnosti”, rezimira Ćirić i dodaje da je za njega ovo najnovije reizdanje veliki izazov (“još jedan krstaški rat”), jer je veliko pitanje postoji li odistinski književni život u ova apokaliptična vremena, ali takođe smatra i da je pojava “Nišvila” pravi test za nove generacije za koje sumorno kaže kako ne čitaju ništa osim svojih mobilnih telefona. “Jednom misonar, uvek misionar”, zaključuje svoj slučaj verovatno najozloglašeniji i najkontroverzniji pisac novije srpske književnosti.

Zoran Ćirić je dobitnik brojnih nagrada za književnost među kojima su Branko Radičević, nagrada Fonda Borislav Pekić, Ninova nagrada, za njega važi da je naš najveći rokenrol pisac, nazivaju ga srpskim Bukovskim, a njegove izjave i intervjui se prepričavaju. Ćirić je urbana legenda Niša, rodnog grada koji uprkos slavi i ponudama nikada nije napustio.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com