Problem zavisnosti od kocke sve veći, a leči se dugo i teško
„Prvi put sam u kockarnicu ušao sa drugarima kao srednjoškolac i 200 dinara bio je moj prvi ulog na ruletu, ali vremenom su se ulozi povećavali i moj poslednji ulog bio je 80.000 dinara, a to su skoro dve plate moje majke. Tada sam odlučio da se ponovo lečim“, kazao je dvadesetšestogodišnji Dragan iz Kruševca (pravo ime i prezime poznato redakciji) .

Dragan je jedan od desetine zavisnika od kocke koji godišnje potraže pomoć lekara Specijalne bolnice za psihijatrijske bolesti u Gornjoj Toponici kod Niša i to po pravilu posle višegodišnjeg kokcarskog „staža“.
Našem sagovornik ističe da je pomoć lekara potražio i zbog kocke i zbog korišćenja narkotika.
„Imao sam 16 ili 17 godina kada sam počeo da koristim marihuanu, brzo nakon toga ekstazi ali sam ga koristio jedno kraće vreme, a onda kokain dugih pet godina. Zašto sam počeo da pušim marihuanu? U srednjoj školi u kojoj sam bio 70 odsto đaka je probalo marihuanu ili je stalno pušilo. Ne želim da pravdam sebe, ali to mi je tada izgledalo sasvim normalno da probam i ja, naročito jer sam uvek bio dete koje je volelo da istražuje, da proba nešto novo. Tako sam počeo sa cigaretama, tako sa marihuanom, kokainom i kockom“, rekao je Dragan.
Posle prvog lečenja u Gornjoj Toponici, dodao je, godinu i po dana „bio je čist“ nije se kockao, nije koristio kokain i veoma je je lepo bilo jer ima sreću da živi u jednoj „zdravoj“ porodici.
„Postoje neka pravila koja treba da se poštuju da bi se izašlo iz tog sistema u kome ste nekada bili. Naša bolest je hronična, ona se vraća i ako se ne borimo sa njom uvek ćemo da imamo problema. Jedno od pravila je da se ne vraćate starom društvu“, istakao je Dragan koji je u bolnici u Toponici otkrio ljubav prema slikanju.
On je, dodao je, posle godinu i po dana od kada je završio prvo lečenje u Gornjoj Toponici na ulici video čoveka sa kojim je počeo i da se drogira i da se kocka.
„Kao na filmu je bila scena. Samo je klik odradio u glavi. Znao sam u tom momentu da ide po kokain i rekao mi je da ne idem sa njim jer je znao da sam se lečio, ja sam mu rekao da ne pokušava da me odvrati jer je proradilo to u meni, taj osećaj, te slike iz ranijih dana, kako je to lepo bilo. Osećaj kada se zavrti rulet je neopisiv, skok adrenalina, samo iskušenje gde će loptica da padne, koliki će dobitak da bude, da li ste odigrali taj broj… Taj minut traje večno, u glavi razvijaš film šta ćeš da radiš ukoliko dobiješ te pare, ali i šta ćeš da radiš ako izgubiš. Svesno čekaš ili skok ili pad, razmišljaš da li ćeš da ideš da tražiš još para da se kockaš ili ako imaš para kod sebe da uplatiš još ili ako dobiješ šta ćeš da uradiš sa tim parama. U većini slučajeva nastaviš da kockaš“, govori Dragan.
Prema njegovim rečima, plan je da se leči dva meseca, a posle toga dolazi na kontrolu. Ovog puta čvrto je obećao sebi da će mu ovo biti poslednje lečenje u Gornjoj Toponici.

Načelnik Odeljenja za narkomaniju Specijalne bolnice u Gornjoj Toponici kod Niša dr Dragan Vukadinović istakao je da se zavisnost od kockanja, kao i zavisnost od narkotika, veoma teško i veoma dugo leči.
„Kada dođe čovek koji ima problem sa kockom važi ista priča kao i kod drugih zavisnosti, da su svi pacijenti priča za sebe i mora se profilisati jedan individualni program. Sve zavisi od osobe do osobe, od starosti, socijalne podrške moramo i da definišemo terapijske ciljeve. Jedna je priča je kada imamo pacijenta koji je dužan 100.000 evra zbog kocke i njegovu majku koja plače ne znajući kako to da reši, a druga je priča kod pacijenta koji prima platu, ima manji kockarski dug i kockanje mu je u dispoziciji zabave“, rekao je dr Vukadinović.
Na lečenju se, dodao je dr Vukadinović, praktikuje psiho-terapijski tretman srednje grupe tokom kojeg se pacijenti edukuju o dinamici zavisnosti, o načinu razvoja bolesti zavisnosti, ukazuje im se na zdrave mehanizme odbrane, na neophodnost promene životnog stila, na realne pozitivne kapacitete koje imaju. Prema njegovim rečima to je oprilike neki osnovni okvir dvomesečnog boravka na odeljenju.
„Porodica je vrlo bitna kao neko ko može značajno da pomogne da pacijent održi apstinenciju i da se čupa iz problema u kome se našao. Međutim, računajte na to da je to porodica koja je verovatno nekoliko prethodnih godina bila izložena stresovima koje nosi prisustvo zavisnika u porodici i da su njihovi kapaciteti prilično iscrpljeni“, izjavio je Vukadinović.
Dodao je da je osnovna karakteristika svih bolesti zavisnosti njihova recidivantnost to jest da posle kraćeg ili dužeg perioda uvek postoji visoki rizik da se krene ponovo ili sa supstancom ili sa životnim stilom koji je lečen.
„Kod većine pacijenata se pre očekuje recidiv nego trajna apstinencija, ali uvođenje u jedan zdravstveni sistem, edukacija i stvaranje uzajamnog poverenja su elementarne stvari za početak njihovog lečenja, a dalja dinamika zavisi umnogome i od karakteristika samog pacijenta“, izjavio je dr Vukadinović.
On je istakao da je problem kocke sada dramatično veći nego pre dvadesetak godina.
„Stvorena je jedna društvena klima da se o kockanju i korišćenju narkotika prave serije i filmovi gde se to bez malo pokazuje kao normalni životni stil. Pre 20 godina u Nišu je bilo par kafana u kojima se znalo da se organizuje kockanje, a danas maltene pored svake škole imate kladionicu ili kockarnicu. Na bilbordima se reklamiraju besplatni ulozi za početak klađenja ili kockanja, tako da sa ovom progresijom i dinamikom možemo da očekujemo samo još gora i komplikovanija vremena“, izjavio je dr Vukadinović.
Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.