KolumnaRegion

Njegovo Veličanstvo Koprenski vodopad

Stara planina je, ne samo u geografskom smislu, jedinstven splet prirodnih lepota, izuzetnih vrednosti i naročitih ambijentalnih osobenosti; to je jedan svet koji se svakom poštovaocu prirode ureže u sećanje za sva vremena, i svaka reč je prosto mala i slaba da to opiše.

U Srbiji postoji preko 90 vodopada. Svaki treći vodopad nalazi se na ovoj planini na kojoj divlje i upečatljive prirode koja ih uokviruje ne manjka ali ni planinara gladnih bega u prirodu iz urbanizovanih sredina. Iako su prvi koraci u promociji ovog prirodnog potencijala učinjeni, čini se da se u obilazak vodopada uglavnom zapute avanturisti kao i dobro obavešteni planinari sa ovih prostora.

Moćni su u proleće, rashlađuju leti a zimi su čarobni kada ih zarobi led i neumoljiva planinska zima.

Okolina Pirota, tačnije okolina sela Jelovica pored same granice sa Bugarskom nude nezaboravne avanture i putovanja u ove krajeve koji se sigurno dugo pamte. Želeli smo da istraživački duh zadovoljimo otkrivanjem prirodnih lepota, napuštenih sela i skrivenih vodopada. Avantura započeta sa petnaestoro spontano okupljenih ektremitatiraca, planinara iz Niša, Bojnika i Zaječara.

Rano jutro, pola pet, pokret iz Niša i za dva sata vožnje preko Pirota i sela Jelovice stižemo u carstvo staroplaninske divljine, U Široke Luke se opraštamo od vozača minibusa koji će nas predveče sačekati tridesetak kilometara dalje u selu Dojkinci. Uzvodnim tokom Jelovičke reke u našim očima počinje premotavanje scena Gospodara prstenova i Parka iz doba Jure.

U potrazi za skrivenim draguljima prirode, na brzim, ali kratkim planinskim rekama, uputili smo se u avanturu od koje zastaje dah. Od bezbednih i pristupačnih pored samog puteljka kojim se krećemo, do potpuno izolovanih vodopada u Šošinoj Vuniji koja sakriva na desetine vodopada između sedam i dvadeset metara.

Nailazimo na drvene mostove ko zna kada izgrađenih za potrebe sada skoro praznog sela Jelovice.

Poslednji most je predao dušu crvotočinama ležeći prepolovljen na dve strane Dabidžinog potoka. Sekira iz ranca , udarničke ruke i za manje od petnaest minuta spreman je bezbedan prelaz preko nabujalog potoka. Pratimo uzvodno tok Dabidžinog potoka.

Gde god da se okrenemo vidimo planinske potoke, slapove, veličanstvene vodopade i neverovatne prizore ogromnog prostranstva Stare Planine.

Odjednom, potoka više nema, preko njega je sabiveni sneg od jednog metra i mi hodamo iznad same vode koja se oseća hukom i vibracijama ispod naših nogu. I onda se ispred nas otvara nešto moćno, ogromno, prelepo – Njegovo veličanstvo, Koprenski vodopad. Prelama se preko stena obraslih mahovinom kao preko nekih stepenica i fotografije svedoče da je vredan svakog truda prolaska kroz divlje predele ove planine.

Za ovaj vodopad se kaže da ga je videla tek nekolicina ljudi upravo zbog teško pristupačnih predela neistražene Stare planine.

Koprenski vodopad izvire ispod samog Staroplaninskog vrha Kopren na 1964m/nv. Skriven na neprohodnom terenu, tokom leta obrastao bujnom vegetacijom a tokom zime pokriven snežnim smetovima, ovo je vodopad na najvećoj nadmorskoj visini u Srbiji 1820 m/nv sa prosečnim padom od 56 stepeni na kaskadama. Ne samo da je rekorder po tome već je rekorder i po visini.

Ovo je najveći vodopad u Srbiji.

Dužina izmerenog vlaka je 148 metara, dok je ukupna visina od početka do kraja merenja 103,5 metara. Neizbežno fotografisanje i nakon kraćeg odmora kreće početak jakog i veoma strmog uspona uz Koprenski vodopad preko visoke kleke i zaleđenog snega. Izlaskom na Koprensku visoravan pogled puca preko Tri Kladenca i Tri Čuke na Vražju glavu, Midžor i Babin Zub dok se ka Bugarskoj jasno vidi vrh Kom gde izvire reka Nišava. Cilj nam je vrh Kopren na 1964 m/nv.

I ponovo neizbežni foto-sešn za albume sa i bez zastava.

Preko Koprenskog platoa koji je prekriven snegom krećemo put Stražne Čuke. Visina zacementiranog snežnog pokrivača je blizu dva metara, hodamo iznad zemlje poput Isusovih sledbenika. Kako se udaljavamo od Koprena, visina snega opada da bi ga pred potpuno nestalo ispred Stražne Čuke. Sledi nam spust preko Ponora – najveće kraške uvale na Balkanu i jedinstvenog podzemnog vodopada.

Kraj naše avanture završava se u selu Dojkinci. Celodnevna planinarska akcija od 28 prepešačenih kilometara završila u pirotskoj poslastičari na sladoled i kolače.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com