Stari Niš

Niš viđen očima slikara

Češki slikar, muzički etnograf i putopisac Ludvig Kuba, proputovao je sve slovenske zemlje, i pored opisa pojedinih gradova i mesta, ostavio je i veliki broj crteža, slika objekata, crkava i spomenika.

U sarajevskom časopisu „Nada“, od 15. februara 1897. godine, o Nišu je zapisao i predstavio crteže:

Grad u baštama

„U prostranoj plitkoj dolini, čije dno gotovo je ravnica, leži grad Niš, koji se, što se položaja tiče, natječe s Beogradom. Brežuljci i bregovi istom se podalje i polako dižu, a obronci su im krasno ošumljeni. Impozantan je pogled je pogled na raštrkano mesto. Neprekidno polje krovova, protkano je zelenilom bajnog drveća, koje prepliće cijeli grad i koje mu daje milo, prijatno lice. Najzodnije središte celog grada jest katedrala sa 5 tornjeva, čili bijeli zidovi ljeskaju se kao srebro u daljini. Građena je u slogu pravoslavnih hramova.

Uniđemo li u grad, spokojno ćemo tumarati onim prijatnim ulicama, pa bile one velike i glavne, gdje ima najviše jednokatnica, koje bacaju na trotoar veliku sjen, ili su to one pokrajne tihe uličice, gdje vidimo drevnim načinom građene niske glinene zidove, poduprte novim gredama, pokrivene ćeramitom, preko kojih se nadvilo bujno rastinje iz vrtova i gdje prekrasna pročela, prozori i divanhane drvenih zgrada tek kradimice proviruju iz gustih skupina drveća.

To je uopće karakter tamnošnjih zgrada i stanova, da stoje usred bašče, u kojima ima smokava, ruža, grožđa, lubenica i najlijepšeg cvijeća. I najsiromašnija kućerica dovoljno je zračna, jer imade velike prozore i tavane ili verande u prizemlju, a u bojevima balkone. U glavnim ulicama su, gdje su stare zgrade dojako sačuvane, jesu u prizemlju dućani, a prvi boj izašao je nešto napolje, štiteći ih često od kiše i sunčane žege. U tom pogledu naluče mnogo na Sarajevo. Na širokom trotoaru postavljene su često pod razasrtim platnom pred kavanama stolice i stolice, gdje se ljeti pije kafa, kao što to viđamo u Dalmaciji.

Opazićemo idući prema sjeveru, golemu staru tvrđavu sa lijepim i zidovima i kapijama, u koju nije dozvoljen ulaz. Nijesam mogao naslikati te tvrđave i to zato, pošto mi nedostajaše vremena da za to zatražim dozvolu. Na riječici su prekrasni stari bijeli mlinovi, koji između vrba i topola daju idiličnu sliku.

Najbliži izlet u okolini jest do povjesne Ćele-kule koja je po sata južno od Niša. Nakon jednog krvavog boja, što ga biše Srbi u ovom vijeku za svoje oslobođenje, sagradio je pobjeditelj od lubanja cijelu kzlu taman kraj ceste,kojom se dolazi u Niš, da prolaznike uhvati strava kad je opaze.

Srbi običavaju pred strašnim spomenikom skidati kapu, kao pred posvjećenim mjestom. Posle oslobođenja Srbije pretvorena je ta zgrada u velebnu crkvicu, u kojoj vidimo još sada izdubine,gdje su stajale na površini lubanje, koje su vremenom odatle ispale. Unutri je pak zgrada puna ljudskih lubanja, o semu se možemo vlastitim očima osvjedočiti po raznim pukotinama. To je mesto svakom Srbinu sveto.“

Izvori:
Časopis „Nada“ 1897. godina
„Stari zapisi o Nišu“ – Borislav Andrejević
Niški Vesnik
Wikipedia
Del Campe photos

Autor:
Novaković Č. Milan
Za Zvezdicu ….

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Pročitaj i :
Close
Back to top button
WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com