Stari Niš

Lečenje u starom Nišu

Ovaj tekst je tendeciozno napisan izazvan situacijom u kojoj smo se našli, nevoljom koja se zove zarazna bolest COVID 19. Vreme koje provodimo u nekoj vrsti izolacije motivisala me da se vratim u vreme kada u gradu nije bilo dovoljno ili uopšte ljudi koji bi se brinuli o našem zdravlju. Ovo je posveta njima a opomena svima nama.....

Narod je u prošlosti imao drugačiji pogled na bolesti, medicinu i lečenje. Neretko su teške bolesti pripisivane verovanjima i mitološkim silama koje su se razljutile i rešile da kazne populaciju. Jedan primer iz sredine XIX veka ilustruje nam koliko je takvo razmišljanje bilo uvreženo u svesti naroda iz ovih krajeva.

Kada je 1830 godine u Pirotu i okolinu izbila epidemija kuge meštani su poslali pismo knezu Milošu u kome su naveli kako veruju da je preminule udavio nekakav ,,vampir,, koji im je ispijao krv dok nisu izdahnuli. Knez je poslao svog emisara da utvrdi stvarni razlog i on je doneo pravi razlog. Uvereni da je bolest bolje sprečiti nego lečiti, stanovnici su nosili amajlije, priveske i zapise najčešće zadenuti za pojasom a noću bi ih stavljali ispod jastuka. Ako bi se neko ipak razboleo prvo se išlo starijim ženama – travarkama, a onda berberima pa tek na kraju doktorima. Prema onoj staroj ,,davljenik se i za slamku hvata,, i ako bi i medicina bila nemoćna, tražile su se vračare da leče bajalicama ili oni koji su više verovali religiji obraćali su se sveštenicima ili monasima u manastirima. Nije bila retkost da se išlo i hodžama bez obzira da li je neko musliman ili hrišžanin, bilo je važno naći leka.

Pribegavalo se i jednom, sada već bizarnom običaju-pobratimljenu, pri čemu je bolesnik bratimio zdravog verujući i da će sam ozdraviti. Kako nas izvori obaveštavaju nekoliko baba vračara na glasu, berbera i poneki doktor činili su celokupni zdravstveni sistem starog još uvek balkansko-orijentalnog Niša. Pominje se baba Kata iz Jevrejske mahale koja je lečila sve vrste uganuća i rana. Zatim je na glasu bila i neka Marija koja je živela u Opštinskom sokaku koja je bila vešta u lečenju krasta na glavi. Posebno su poštovane babice, one su babičile-porađale žene i čuvale porodilje i novorođenčad do četrdeset dana. Za ovo je najčešća nagrada bila jedan dukat., zatim šamija, čarape i marama. Iz ove branše u Nišu se pominju baba Tasa, baba Jeka i muslimanka Akilj hanuma kao veoma vešte u ovoj vrsti posla.

Pored baba veštih travama i pravljenju raznih melema u Nišu se narod često obraćao berberima specijalistima za vađenje zuba i lečenje pijavicama. Od berbera-lekara najpoznatiji je bio neki Salča iz Beograd mahale i Hadži Sveta. Majstor Salča je lečio glavobolju puštanjem pijavica ,,da izlezne loša krv,, i lončićima koje je stavljao na leđa i grudi u slučaju neke upale. Hadži Sveta je bio ,,specijalista,, za lečenje nekim praškom čiji je sastav samo on znao, kojim se po potrebi puštala ili zaustavljala krv iz nosa.

U starom Nišu bilo je dosta vračara i bajalica ali i doktora. Kako je zabeleženo…,,U tursko vreme Niš nije bio bez lekara. Uvek je bio neki lekar: Grk ili Jermenin, Turčin, Francuz, koji dođe ili zaluta ovde se zadrži izvesno vreme pa ide dalje,,…Ipak bilo je i takvih koji su ostajali duže u gradu. Pominje se doktor Zarija, Đoka Blesides-,,doktor,, i apotekar Mitanče Predić i doktor bugarin Minčev, a bilo je i vojnih lekara uglavnom stranaca: doktor Vasilaći, Jorgaći, Fatići-beg, Aleksandar beg i neki Emin baša. Ovi ,,doktori,, uglavnom nisu imali formalno medicinsko obrazovanje i ilustracije radi evo kako je jedan došao do tog zvanja.

Jednom su kroz Niš prolazili bolesni vojnici pašinih trupa i izvesni Zarija posavetova pašu da ih leči maruznicom-mešavinom proje i kačamaka. I na čuđenje vojnici posle ovog ,,tretmana,, ozdraviše, a Zarija dobi odobrenje zadovoljnog paše da ponese titulu doktor i leči ljude. Niška čaršija je u to vreme bila prilično močvaran teren pa je groznica bila česta bolest. Česta je bila i tuberkoloza koja je u pojedinim periodima odnosila dosta života.

Stanovnici grada i okoline a Turci natočito su se plašili tuberkoloze pa su posle smrti bolesnika njegove stvari spaljivali van grada. Bolesti su se lečile u najvećoj meri raznim lekovitim travama koje su se mogle dobiti kod baba-travara a često su i gradski dučani držali lekovite biljne mešavine. Iz tog perioda pominje se dućan izvesnog Jovana Dinkeza u kome su se samo trave prodavale. Travama se lečilo gotovo sve, tuberkoloza, razna zapaljenja, kašalj…….Spravljani su melemi od zejtina, voska i kamfora kojima su se vidale rane i čirevi. U najranijoj ,,medicini,, starog Niša je važno mesto zauzimala grejana rakija sa medom koja se ispijala kod gušobolje ili je ublažavala kašalj. Za odstranjivanje i ublažavanje bolesti korišćeni su i metodi parenja i masaže a vruća kupka je bila prepisivana kao stalni tretman. U tadašnjim apotekama dobijali su se tzv. Arčovi, lekovi smotani u fišeke u kojima su najčešće bili kininova kora, kamfor, cimet, nišador, zrna ricinusa i dr. Pored ovih metoda lečenja oboljenja česta su bili i potpuno praznoverni i primitivni moglo bi se reći magijski nadrilekarski načini. Primera radi strah se lečio kađenjem dlakom medveda, reumatizam puštanjem mačke da ,,izgazi,, ili pređe preko bolesnika, padavica, jednom kosti iz praseće glave a groznica konjskom muvom koja je prenoćila u bolesnikovoj mokraći koju je pacijent morao ujutru na prazan stomak da proguta. I tuberkoza se lečila uz pomoć mokraće; u kupljeno novo grne bolesnik se pomokri a zatim se ujutro ogleda nad grnetom i ispija sadržaj mokraće. Možda je jedan od svih ovih bizarnih nadrilekarskih načina bio i verovatno najgroteksniji način lečenja tvrde stolice. Nesrećnik bi se popeo na neko drvo dok bi neko zamahivao sekirom i sekao isto. Ako bi, ne daj Bože nekoga ujeo besan pas ili neka druga životinja, oštrim brijačem ili srebrnom parom sekla bi mu se žila ispod jezika. Zubobolja je smatrana parazitskom bolešću, odnosno da je u kost zuba ušao ,,crv,, pa je vađen, uglavnom od strane berbera u ležećem položaju gde bi pomoćnik držao bolesnika čvrsto prikovanog za pod. Neretko se dešavalo da ,,doktor,, izvadi i zdrav zub pacijenta.

Sa oslobođenjem Niša od Turaka nove srpske vlasti ubrzano su radile na uspostavljanju medicinskih ustanova u gradu. Prva okružna bolnica u Nišu osnovana je 1881 godine i nalazila se u građevini koja i danas postoji a spojena je uz istočnu stranu Oficirskog doma.Počela je sa radom tri godine nakon osnivanja Vojne bolnice 1878 godine, prve pacijente primila je 17 jula 1881 a njen glavni lekar bio je dr. M.Janković. Prema podacima u niškom okrugu 1880 godine radilo je devet lekara i dva apotekara. Bio je ovo embrion prve organizovane medicinske ustanove u gradu iz koje će kasnije izrasti Klinički centar. Neka ovaj tekst bude i podsticaj da se sada napuštena zgrada na keju u kojoj su nišlije dobijale pravu medicinsku negu označi i konzervira kao spomenik. U svakom slučaju kada sledeći put zbog tegoba odete kod lekara,što vam nikako ne želim, imajte na umu da je medicina u gradu Nišu nekada imala druge metode..čuvajte svoje zdravlje i čuvajte druge.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com