Društvo

HADŽI IVAN REDI, ARHITEKTA: Nejasno mi je osvetljenje na mostu, ne sa aspekta sviđanja, već funkcionalnosti

Tvrđavski most, čija je rekonstrukcija završena i poprimio je novi izgled, „preživeo“ je brojne istorijske promene, menjao je svoj izgled i više puta je rušen. Njegova priča je jako duga, jer je na tom mestu postojao most još u doba Rimljana. Kao artefakt nije ništa novo, ali je problem u kojoj formi se on na tim prostorima javljao, započinje priču o Tvrđavskom mostu arhitekta Hadži Ivan Redi.

Objašnjava da jedan most, jedna građevina nije stvar koja može da se posmatra samo danas i ovde, već u širem trajanju, u kontekstu ambijenta koji se takođe razvijao na određeni način.

Zato podseća da je to bio prvi most te vrste u Jugoslaviji izgrađen od domaćeg čelika, koji su radili domaći projektanati i domaći izvođači. Most je bio ponos Nišlija. Projektovan je krajem pedesetih godina prošlog veka, a delo je profesora Jovana Canića, tadašnjeg inžinjera u Mašinskoj industriji, koji je za orginalno rešenje idejnog projekta mosta na Nišavi, dobio nagradu “14. oktobar“.

“Ovaj most za mene ima jednu simboliku, jedne države koja je u nastajanju smogla snage da napravi jedno tehnički i po formi izuzetno delo. To je prepoznao i Grad Niš i Canića nagradio najvišem priznanjem za dostignuća u različitim oblastima. Most je građen veoma brzo i završen je u kratkom roku”, priseća se Redi.

Foto: printscreen iz filma “Moj City, Moj Niš”

Primenjene su najsavremenije tehnologije, a ogromni delovi mostovske čelične konstrukcije su prenošeni transportnim kamionima na Trg, i armija je tada pitekla u pomoć.

„Za ovaj most iskorišćeno je 240 tona domaćeg čelika, a drugi je most u Jugoslaviji koji je rađen u tada najsavremenijem sistemu „ortrotopnih ploča“, kazao je Redi.

Punih šezdeset godina koliko je most kao gazela spajao dve obale, bili smo krajnje neodgovorni prema materijalu kojim je izgrađen.

“Čelik je materijal sa izuzetnim građevinskim kvalitetima, međutim u održavanju je opterećivan. Na mnogim mestima se javila korozija, pogotovu u delovima gde su se konstrukcije spajale, između fiksnih delova i delova koji su morali da se kreću. Na tim različitim mestima dogodili su se procesi korozije, što je ugrožavalo bezbednost mosta”, rekao je Redi Niškim Vestima.

Taj most je koncipiran sa dva velika kutijasta nosača i sa nosačima između ta dva nosača i konzolama koje su korišćene za trotoare. U ono vreme kada se most gradio to su bile betonske montažne ploče i one su kao takve vremenom popuštale, pa se dešavalo da se pojave rupe na njima. To se nije dešavalo na kolovoznim trakama, već na tim betonskim montažnim elementima, koji su, osim što nisu bili zaštićeni specijalnim namazima preko, i dodatno imale diletacije između tih pojedinačnih ploča. Onda je neko te rupe nestručno zatvarao limenim plehovima. Jednog trenutka su trotoare ofarbali u crveno, farba je bila loša pa se razlila na čitav grad.

Foto: V.M.

“Most je u formi gazele spajao dve obale. To je danas sa ovim mostom ostalo. Međutim, ostaje pitanje kako se pristupilo jednom građevinskom delu koje je dobilo najviše gradsko priznanje, koje ništa nije izgubilo na opštim kvalitetima”, ističe ovaj svetski priznati arhitekta.

Podseća i da je ograda bila izuzetno kvalitetna. Ona je u toj svojoj jednostavnosti bila izuzetno transparentna i imala je vrlo finu statičku funkciju. Bila je vrlo kruta i ukrućivala je praktično velike konzole od tri metra.

Hadži Ivan Redi, arhitekta

“Ja namerno ne govorim da li se meni promene sviđaju ili ne, o tome se ne raspravlja, nekome se sviđa plavo, nekome crveno i verovatno koliko je nas građana Niša svako će po pitanju “lepote” imati svoje mišljenje. Postoje stvari koje su pitanje konstrukcije, materijala, kako se odnosimo prema materijalu. U vezi s tim osim ograde, za mene nije bio potreban potez da se menja ta forma koju je profesor Canić postavio još krajem pedesetih godina.

Ima još nešto zbog čega sam drugačijeg mišljenja. To je pitanje materijala koji su sada korišćeni. Ranije je most bio prevučen asfaltom i laganim pločama, danas su to granitne ploče. Granitne ploče su izuzetno kvalitetan materijal, međutim za mene se postavlje jedno pitanje: da li je čelična konstrukcija ta koja treba da bude nosač statičkog opterećenja, ne dinamičkog? Mi konstrukcije pravimo da bi se preko nje realizovalo dinamičko opterećenje, bilo da je to pešački saobraćaj, lagani kolski, govorimo o onome što dolazi dodatno na konstrukciju i zbog čega mi most pravimo ovako ili onako. Po meni čelik nije materijal kojeg treba opterećivati ekstremno statičkim opterećenjem. Ako je most dužine nešto više od 50 metara slobodnog raspona, ja sam običnom računicom došao do toga da je on sada dodatno opterećen sa više od 90 tona. Da li smo mi pametno postupili da jednu konstrukciju koja je inače podložna vibracijama opteretimo enormno krutim materijalom. Doduše on je u pločama, postoji mogućnost da radi, ali smo materijal koji premošćuje reku sada dodatno opteretili sa 90 tona. Ja nisam čovek koji skeptično gleda u budućnost, optimista sam da će sve biti dobro, ipak moram sebi da postavim pitanje “šta će biti ukoliko u nekoj situaciji preko tog mosta treba da pređe neko izuzetno veliko opterećenje u izuzetno kratkom roku?”. Pretpostavljam da su kolege to sagledale i da su donele dovoljno dobru odluku”, kaže Redi.

Osvrnuo se i na promenadu širine 15 metara koja kako kaže ne vodi nikuda. Imamo pešačku zonu, koja kreće od početka Dušanove, preko Pašićeve pa sve do Trga, onda preko mosta i na kraju treba da uđe u Tvrđavu. To je prelepa stara ideja koja se polako oživljava, ali ulaz u Tvrđavu je tri metra, objašnjava Redi i ističe da se i tu odstupilo od plana koji je svojevremeno prezentovan javnosti i struci.

“U planu je bilo da se ta širina mosta prelije preko Jadranske ulice i da se ograda nasloni na Tvrđavu, pri čemu bi se u Tvrđavu ulazilo preko ulaza, a ovaj drugi deo mosta bi samo zagrlio Tvrđavu. Međutim izvedeno je tako da ja sa 15 metara dolazim samo do pešačkog prelaza koji levo vodi prema pijaci, ili pravo u Tvrđavu, ali u širinama koje su bitno manje o ovima o kojim pričam. To je nešto što je za mene pitanje koncepta. Neko je verovatno u međuvremenu imao drugi koncept, to je projektantsko pravo, a da li je to u skladu sa datim dozvolama ne znam, ali u svakom slučaju to je koncept koji može da se objasni nekim drugačijim ciljevima ili saznanjima koje ja nemam”, kaže Redi.

Redi naglašava i da denivelacija mosta nije bila problem, to su pokazale manifestacije na kojima je prisustvovao. Ta denivelacija ustvari izuzetno daje dramaturgiju celom tom prostoru za različite teme.

“Meni je bio najdraži performans jedne mlade kolegenice, u to vreme je bila student arhitekture, koja je napravila izložbu na mostu i uz to jedan performans sa igračkim delom. Upravo uzvišenja od tih 15 centimetara levo i desno na konzolama su bila gledalište, a površina kolovoza je bila scena koju su zauzimali umetnici. Hoću da kažem da nije neophodno sa tog stanovišta da imamo ravnu ploču pa da se na njoj događaju stvari. Takva konfiguracija koja je bila možda je veći izazov za scenografe, za kreatore, režisere… To je sada prošlost.”

Ono što meni ostaje nejasno to je pitanje osvetljenja!

“Ja sam video da je pre neko veče bila prijatna zelena boja, vrlo intimna i osvetljavala je možda dva metra levo i desno. Najveći deo mosta bio je polumračan. Meni to sa stanovišta osvetljenja nije u potpunosti jasan koncept. To nije romantična scena za šetanje mladih koji se drže za ruke, ili posmatraju mesec, to je ipak jedna snažna gradska komunikacija koja bi morala da ima po mom mišljenju neuporedivo bolje osvetljenje. Ne govorim o boji, nekome se zeleno dopada, nekome pink, nekome neka druga boja, to je u sferi sviđanja, ja govorim o sferi funkcionalnosti. Uskoro ćemo imati Nišvil, pa Filmske susrete-postavlja se pitanje da li sa takvim osvetljenjem mi treba da uvedemo nekoga sa Trga u Tvrđavu? Trg je lepo osvetljen, sa visokim kandirabima koji daju predivno svetlo, imate prelaske iz jako osvetljenih u malo tamnije površine, pa opet svetle, ali u jednom ritmu. To se na mostu ne događa. Imamo dužinski levo i desno svetlo, ali je u centralnoj zoni mrak. Mislim da to nije dobro.”.

Govoreći o kompletnom izgledu Trga i mosta koji vodi ka Tvrđavi, Redi kaže da bi o tome trebalo još da se razgovara, a takođe i misli da ne može da se govori o “završenoj stvari”. Ima još nerešenih pitanja, poput pitanja odvodnjavanja, pitanje detalja, elektroistalacija.

“Protivnik sam prozivanja politike za ovakve stvari. Politika ima drugu ulogu. Ne verujem da je bilo ko od političara uticao na jedan jedini detalj. Ovde se radi o struci. Radi se o poznavanju zakonitosti, o izvršavanju obaveza kada govorimo o izvođačima. Uplitanje politike za mene zamagljuje i udaljava nas od suštine stvari, jer taj most će trajati sigurno još narednih 60 godina, političke garniture i koje su bile i koje su sada, koje će doći će biti i otići, a most će ostati. Zato je važno da govorimo o stvarima koje su suštinske.”

Foto: I.P.

Redi za kraj razgovora naglašava da samo struka u projektantskom delu, izvođačkom i nadzoru, u punoj saradnji daju u završnici dobar rezultat. Onog trenutka kada bilo ko zataji, mi imamo problem.

“Ima jedna izreka koja kaže “đavo se nalazi u detaljima”, a ja se plašim zbog nekih detalja koje sam imao prilike da vidim, da ćemo mi u relativno kratkom roku imati problem. Da li će oni moći da se otklone, to ne mogu da utvrdim.

Ja pokušavam da most doživim na najlepši mogući način, ali s obzirom na to da sam profesionalac, ne mogu da kažem za ono što sam primetio “ma nije to važno”. Nisam običan posmatrač, ja živim sa tom konstrukcijom, to je deo mog života, jedan od stubova mog života. U ovom trenutku bi želeo da verujem da nisam u pravu”, zaključio je Redi.

 

 

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

12 Komentara

  1. Mislim da je most ostao polumracan da bi do izrazaja doslo osvetljenje na ogradi. Ako bi ga obasjali reflektorima kao trg, ta pink zelena i koja druga bi bile neke blede i jedva vidilje boje. Ali most je previse sirok i onda postaje polumracan sto svakako nije dobro. Zeznuli se u sirini.

  2. Svi mostovi na svetu koji imaju šarenu led rasvetu NISU u mraku, tako da ni ovaj nije morao da ostane u mraku da bi se rasveta videla. Bolesno i sablasno izgleda prelaziti onaj most u mrklom mraku, a sve do njega je trg osvetljen kao stadion.

  3. Па шта баба Редики није јасно око светла?? Треба светло- што јаче и што дречавије да народ може да види где корача, без да да се спотиче и ломи ноге и главе звог неизнивелисаних и аљкаво постављених плоча које као да су деца из обданишта ређала (кад уче основне моторичке способности). Не можете један корак да направите а да се не спотакнете или окрзнете ципелу/стопало. А, песак крцка ли крцка под ногама…. 😀 😀 😀

  4. Ovaj covek je do detalja rekao sta je problem i svaka mu je na mestu! Sa 15 sirine mosta na tolicki ulaz u tvrdjavu. Trg kao trg je ok, prostran, lep, sirok, pregledan, vidi se tvrdjava jos od H&M-a ali bre neravan, nezavrsen. Osvetljenje na mostu kic. On treba da bude ceo osvetljen. Neka gospodja ode u Prag malo da vidi kako se odrzavaju mostovi koji imaju veze sa kulturnim gradjevinama. Ovo je odobrila gradska vlast, nadzor radila gradska vlast,finasirala gradska vlast i kao takva je direktno odgovorna

  5. Ako su resene vibracije koje je imao prethodni most, problem je resen sto se konstrukcije tice, u suprotnom nije i to moze relativno lako da se dokaze. Kao konstruktivac (staticar) covek poprilicno pametne stvari prica, ali bilo bi lepo i da kazete od koga ste to culi. Uglavnom su konstruktivci u pozadini i kad su najzasluzniji za lepe stvari onda dolazi na scenu arhitekta, a kada nisu kao zgrada na Vracaru onda je kriv konstruktivac. Arhitekta se vrlo malo, a skoro nimalo bavi proracunom konstrukcija, jedino Kalatravu od poznatih znam ali oni su kao biseri retki.

    1. Arhitekta treba da zna Zašto, a građevinac Kako. Bilo i biće. Pozdrav kolega.

  6. Dobar sam bio i poznanik i saradnik prof. Canića i kao i mnogi i studenti i saradnici, jako sam ga cenio.. Izuzetan i čovek i stručnjak. Ali, treba da se zna, jer mi se jednom iskreno ispričao da je bio jak kandidat za Orden rada.. Nisu mu ga dali jer.. Nije se žalio, mada je uvek jasno govorio šta misli, ali ovo ga je baš tištilo.. Želim da ove moje reči, pa i reči autora ovog teksta, makar malo ublaže ovu nepravdu..

  7. Lako je eksperimentisati led rasvetom, danas se sve osvetljava sa njom negde sa vise a negde sa manje ukusa.Ja sam moj stan osvetlio xenonlight led rasvetom sa razlicitim bojama super je ispalo.

  8. Mislim da su ovi iz gradske kuće pogrešili temu.Most je trebalo da se uklopi sa tvrdjavom i sa nekim starim lampama da turistima izgleda isto tako interesantno kao i tvrdjava.
    Ali………..

    1. Ja sam za kameni most da to lici kao u Pragu. Ali dve stvari su ovde bitne
      1) oni nemaju para za to, jedva i ovo sklepali tj stavili ogradu i ploce.
      2) bio je predlog javan da se se ljudi izjasne i izgleda svi sada komentarisu sta je trebalo sa trgom i mostom. Ja se pitam zasto u parku umesto onih partizana nije stavljen spomenik kralju Milanu i Nataliji jer oni su taj park napravili i otvorili svim nislijama jer to bio park ispred njegovog dvora. Kao da su oni partizani zasluzni a za sta? Ginulo se i u drugim ratovima pa nije bilo spomenika svakom borcu. Hteo bih da cujem o junackim delima tih partizana dok jedna Milunka Savic i slicni heroji nemaju ni obelezje a tek spomenik. Hocemo u Evropu a cuvamo biste politickih komesara.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com