Društvo

Engleskog pilota ljubav dovela u Niš

Mark Vajt već devet meseci živi u Nišu. Iz Engleske ga je dovela ljubav prema Vesni, profesorki engleskog jezika. On ima 59 godina i penzionisani je pilot. Uprkos velikim kulturološkim razlikama, planira budućnost u Srbiji.

Svoju ženu, zahvaljujući kojoj je u Nišu, upoznao je u muzeju Krljevskih vazduhoplovnih snaga u Londonu.

„Bila je u poseti muzeju. Ja sam tamo radio pri Upravi za obrazovanje, sa ljudima iz celog sveta. Sreli smo se, počeli da pričamo i jedna stvar je vodila ka drugoj. Tako sam završio ovde, u Nišu. Da je ona bila iz Beograda i ja bih sada bio tamo“, kaže Mark.

Pre nego što je upoznao Nišlijku sa kojom je stao na ludi kamen, nikada nije bio oženjen.

„Uspeo sam da se ne oženim do 59. godine i mnogo ljudi mi je čestitalo na tome iz nekog razloga. Vesna je jednostavno žena koja mi se mnogo dopala. Ljudi stalno pričaju da su francuskinje, engleskinje ili srpkinje najlepše, ali ja sam uvek bio politički korektan. Mada, FullSizeRenderžene u Srbiji jesu privlačne, i to veoma“

Mark smatra da sa Nišom ima i „porodične“ veze. Kako objašnjava, njegov ujak je bio ovde za vreme Drugog svetskog rata, kada je sarađivao sa partizanima. Bio je u organizaciji SOE, izvršilac specijalnih operacija. Ipak, više od pola veka svog života nije mogao ni da zamisli da će živeti baš u ovom gradu.

„Da mi je neko pre 3 godine rekao da ću biti oženjen i živeti u Srbiji, rekao bih da je potpuno lud. Nikada ranije nisam bio u ovoj zemlji. Kao mlađeg me je interesovao Prvi svetski rat i znao sam puno o srpskoj istoriji, ali nikada nisam mogao da pretpostavim da ću završiti u Nišu. Međutim, vrlo sam srećan što sam sada tu i ne želim da se vratim u Englesku“, dodaje.

Mnogo ljudi iz Engleske svoje penzionerske dane provodi u Srbiji. Sa svojim primanjima ovde imaju veoma dobar životni standard, a novac im, kaže, „duže traje“. Ipak priznaje da je život u Srbiji mnogo drugačiji nego u njegovoj otadžbini.

„Živeti danas u Srbiji je kao živeti u Engleskoj sedamdesetih godina. Teško se završavaju stvari i sve je komplikovano, ali osim toga, kada shvatiš da postoji određen način na koji funkcionišu stvari, privikneš se. Ipak, ostaje pitanje – zašto ovo ne mogu da završim odmah? U Engleskoj je mušerija glavna, a ne ljudi koji pružaju usluge. Čini mi se da ste se zaglavili u socijalističko vreme, iako svi drugi uticaji dopiru do Srbije – kapitalizam, ljudi koji prave novac…Mislim da ljudi na vlasti ne uspevaju da prihvate to najbolje“

Međutim, više od komplikovane birokratije i loše usluge ga je iznenadilo što postoje teški socijalni slučajevi.

„Bio sam šokiran kada sam video da ljudi kopaju po kontejnerima, prose po ulicama i peru prozore automobila na raskrsnicama. U Engleskoj se to izgubilo pre mnogo godina, a ovde očigledno još postoje veliki socijalni problemi. Ne znam šta je uzrok tome i ne razumem najbolje srpsku politiku“

Vedrija strana života u Nišu je pak druželjubivost ljudi koje upoznaje, ali i podrška porodice čiji je sada član. Sa tradicionalnim srpskim jelima se, kaže, upoznaje najviše kroz taštinu kuhinju

„Imam sreće da me porodica podržava, što mi mnogo znači. Kod tašte i tasta sam išao na slavu i bilo je vrlo interesantno. To je ipak porodična stvar i osetio sam se jako privilegovanim što sam bio deo toga“

Do sada je obišao većinu kulturno-istorijskih spomenika u gradu, a Tvrđava mu je, kaže, omiljeno mesto.

„Obišao sam Ćele kulu, arheološko nalazište Medijana, ali najviše sam fasciniran Tvrđavom. Dok šetate kroz nju, kao da hodate kroz istoriju. Niš je kao raskršće puteva. Čini se da je sve prošlo kroz ovaj grad – osvajačke vojske, različite kulture i države, bitke i užasne stvari su se odigrale u Nišu. Čudi me što se Tvrđava ne iskoristi više kao turistički potencijal, jer toliko toga može da pruži. Pretpostavljam da nedostatak novca to sprečava“

IMG 81191Obišao je i mnogo mesta u Srbiji ali, kako kaže, vreme uglavnom provodi mirno u krugu porodice. Voleo bi da nađe posao, ali je svestan da je nezaposlenost veliki problem u Srbiji.

„Bilo bi super kada bih uspeo da nađem i posao ovde ali shvatam da je to vrlo teško. Možda bi mi u Beogradu bilo lakše. Imam prijatelje koji rade u prestonici za velike američke kompanije. Tako da se Beograd ne čini kao ostatak Srbije“

Tokom života je mnogo putovao, i kako kaže, nema puno evropskih zemalja koje nije posetio. S vremena na vreme živeo je u Parizu. Kada je bio mlađi sarađivao je sa raznim bendovima, između ostalih sa grupom u kojoj je Džo Stramer bio gitarista pre Kleša. Život u Londonu pre četrdesetak godina nije bio sajajn, dodaje.

„Noting hil je bilo interesantno mesto jer je zapadno-indijska zajednica živela tamo, bio je multikulturalnan. Međutim, u ranim sedamdesetim kada sam živeo tamo bilo je mnogo instucionalnog rasizma. Ali ovo mesto je privlačilo mnogo ljudi otvorenih svatanja i prijateljstva koja su stvarili prevazilazila su rasne granice. U tom periodu u Engleskoj nije bilo dobro biti nebelac. Posebno u Londonu gde su postojala velika segregaciona područja, koja su često imala problema sa policijom“

Engleska je i dalje vrlo izolovana i zatvorena zemlja, smatra.

„Mnogo ljudi iz Srbije želi da ode u Englesku, ali ova zemlja i dalje ima mnogo predrasuda. Mnogo Poljaka je dolazilo i probalo da radi, ali su se posle nekoliko godina vratili u svoju domovinu. Morali su mnogo da rade samo da bi platili račune. Zato ne mislim da bi nekom odavde život u Engleskoj bio bolji ili lakši“

Mark polako uči srpski jezik i nema u planu povratak u Englesku. Niš je sada njegov dom, dodaje za kraj.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com