Društvo

80 Godina od dana kada su Nišlije zatvorene u logoru osetile vazduh pun nade

80 Godina od likvidacije Koncentracionog logora na Crvenom Krstu.

Odvedeni smo u dvorište, bilo nas je oko 100, po mom sećanju. Počelo je prozivanje, i ljudi su izlazili… Napravile su se dve grupe. I mene su prozvali… Među nama je bio i jedan Italijan, i mislio sam da je zaštićen Ženevskom konvencijom, pa sam verovao da naša grupa neće biti streljana. Ali, jedan Nemac mu je prišao i gurnuo ga u leđa tako snažno da ga je povredio… Tada sam shvatio da ga konvencija ne štiti i da naša grupa ide na streljanje. Opraštao sam se od života.“

Četvrtak, 14. septembar 1944. godine, bio je dan koji su mnogi preživeli logoraši Logora na Crvenom krstu u Nišu pamtili do kraja života. Već u šest ujutro, svi zatvorenici bili su izbačeni iz svojih soba i okupljeni u dvorištu, okruženi nemačkim gestapovcima. Strah i neizvesnost obuzeli su logoraše dok su se pitali šta ih čeka. Počinje prozivanje — oni čija su imena izgovorena sa strepnjom su stajali u poseban stroj, uvereni da ih vode na Bubanj, poznato mesto masovnih streljanja.

 

Oni koji su ostali nepozvani, sa bolnim pogledima opraštali su se od svojih drugova, verujući da ih poslednji put vide. Međutim, nakon završetka prozivanja, Nemci su nepozvanim logorašima naredili da se vrate u sobu broj 12, a prozvanima je data uputstva koja niko nije očekivao. Poveli su ih ka zgradi uprave, gde su im vraćene lične stvari koje su im oduzete prilikom dolaska u logor. Uzimali su svoje stvari iz soba, a zatim su ih ponovo postrojili u dvorištu.

Kapije logora su se otvorile. Gestapovci su im naredili da se udalje što brže i da se u svojim mestima jave mesnim vlastima. Sa nevericom, ali ispunjeni srećom, oslobođeni logoraši su u malim grupama napustili logor. Hodali su brzo, ne osvrćući se na mučilište koje su ostavili iza sebe, mesto gde su mnogi njihovi prijatelji i saborci izgubili život.

Nemačke vojne kolone preplavile su glavne puteve tokom septembra 1944. godine, zbog čega su oslobođeni logoraši bili primorani da se kreću sporednim stazama ka slobodnoj teritoriji. Međutim, poslednji trenuci u logoru na Crvenom krstu i dalje su ostali duboko urezani u sećanja preživelih.

Tog dana, radost slobode se mešala sa tugom za izgubljenima, dok je vazduh bio ispunjen nadom u skoru pobedu i oslobođenje zemlje od fašističkog terora.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com