Kultura

STOJILJKOVIĆ: Nemam mnogo razloga za optimizam kada je kultura u Nišu u pitanju

Narodnom pozorištu u Nišu ne treba predstava o Branku Miljkoviću. Godišnjica smrti obeležena sramno!

Srpski pisac Dejan Stojiljković nije zadovoljan kako je obeležena godišnjica smrti Branka Miljkovića u Nišu. On je rekao Niškim Vestima da je način na koji je obeleženo šezdeset godina od smrti pesnika koji je ostavio neizbrisiv trag, sraman. Podseća da je opcija da se radi predstava u Narodnom pozorištu u Nišu propala i  dodaje, da se to dogodilo zahvaljujući “profesionalizmu” uprave.

 

“Video sam da su pravili neke recitale na tu temu. Smatram i kao Nišlija i kao pisac, umetnik, da je godišnjica smrti Branka Miljkovića u Nišu obeležena veoma sramno. Mislim da Niš propušta te šanse”, kazao je Stojiljković Niškim Vestima.

Prema njegovim rečima promašili smo i način na koji smo obeležili 1700 godina od Milanskog edikta 2013. godine. Podseća i na obeležavanje 200 godina od bitke na Čegru 2009. godine. Jedan od promašaja bio je i pokušaj da se uvede nagrada za književnost sa imenom Duška Radovića, kada nisu pitali porodicu, pa im je ona to sudski zabranila.

“Izgleda da ovde one na vlasti ne zanimaju toliko ljudi koji su obeležili Niš. Podsetiću da smo uzaludno pokušavali gospodin Ivan Redi i ja dok smo bili u Savetu za kulturu da se pokrene inicijativa da se podigne spomenik oslobodiocu Niša kralju Milanu Obrenoviću. To nije prošlo. Sada vidim da stavljaju neka obeležja, odnosno praviće se spomenik imaginarnom biću iz mitologije vili Naisi, a stvaran čovek bez koga bi verovatno ljudi u Nišu i danas pričali Turski ili Bugarski, on neće moći da ima spomenik”, iskren je Stojiljkoivć.

Prilično je nezadovoljan stanjem u kulturnom životu Niša i misli da to treba da se kaže javno. Ističe da nikoga nije briga ni to što je časopis Gradina bukvalno pred gašenjem.

“Najmanje je briga njihovog izdavača. Nemam mnogo razloga za optimizam kada je kultura u Nišu u pitanju”, ističe Dejan Stojiljković.

Kako kaže, “Niš ima Branka i posle njega nikog više”, pa je i njegov odnos prema ovoj temi bio poseban.

“Vremenom sam, pripremajući građu za roman o Miljkoviću, proučavajući njegov život i delo, razvio jedan specifičan odnos prema njemu. To je donelo i određenu odgovornost prema celoj priči koju smo imali nameru da ispričamo. U međuvremenu sam shvatio da u pozorištu baš i ne dele moj entuzijazam i viziju, za šta ih ne krivim, jer predstava o Branku je samo jedna u nizu, a, realno, moj je problem što sam navikao da radim sa ljudima drugačije energije koji imaju strpljenja i razumevanja za moje ideje i koji su malo veći profesionalci. Niš ima Branka i posle njega – nikog više. On je jedna monumentalna pojava, takav čovek rađa se jednom u sto godina. Pesnikinja Florika Štefan, njegova savremenica, ostavila je zapis u kome o njemu govori: “Respektovala sam ga ne samo zbog poezije koju je stvarao i blistavog uma kojim je zračio, nego zato što je u očima nas, nešto starijih, delovao kao neka vrsta duhovnog patrona. Branko je u svakom pogledu delovao kao stariji, iskusniji, nadmoćniji od drugih pisaca iz njegove generacije”, objavio je Stojiljković na svom sajtu.

Stojiljković stav je jasan, Branko je ubijen.

“I tu lično nemam nikakve sumnje. Nije, doduše, jasno, da li su ga ubili pripadnici Uprave državne bezbednosti ili je nastadao nesrećnim slučajem pa su oni namestili sve ono sa drvcem na koje su ga našli obešenog o tuđi kaiš kako kleči na đubrištu u Ksaverskoj šumi, na periferiji Zagreba. Njegova smrt nije došla kao grom iz vedra neba, kao što je to govoreno godinama, već je bila rezultat jednog procesa, progona, ako baš hoćete, koji je trajao više od dve godine i koji je otpočeo nakon što mu je dodeljena Oktobarska nagrada grada Beograda. A iza tog progona je, između ostalih, stajala država, baš kao i iza njegovog ubistva i kasnije zataškavanja istog.

Priča o Miljkoviću nije samo priča o tragičnoj sudbini umetnika, već i o odnosu totalitarne države prema pojedincu. A jedna takva tema nikad nije bila niti će biti popularna za prezentovanje u državnim institucijama. Bolje je uraditi neku svečanu akademiju, prigodni igrokaz ili nešto slično, zar ne? Da se ne remete duhovi, živih i mrtvih – podjednako”, kazao je jedan od najčitanijih srpskih pisaca.

 

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com