Podvig Aleksinčana: Donacijama obnovili Dečije odeljenje
Stanovnici Aleksinca mogu se pohvaliti onim što može ni jedan drugi grad ne u Srbiji već i u regionu – donacijama i sopstvenim radom u proteklih nešto manje od mesec dana kompletno su obnovili Dečije odelje aleksinačke opšte bolnice i biće sutra ponovo otvoreno
Dečije odeljenje nakon izgradnje nikada ranije nije ozbiljnije sređivano, a poslednjih 16 godina nije ni okrečeno, a nakon akcije koje su pokrenule humane Aleksinčanke iz neformalne organizacije „Suncokreti“ i Udruženja „Ljubav, vera, nada“, izgleda neprepoznatljivo i najmlađi pacijenti boraviće u mnogo boljim i humanijim uslovima.
Jelena Ivković iz Udruženja „Suncokreti“ kazala je za naš portal da se njihovom apelu za obnovu pedijatrije u aleksinačkoj bolnici odazvalo više od 100 donatora, tako da su od početnih nula dinara, stigli do preko šest miliona dinara donacija. Još stotinak ljudi, dodala je Ivković, učestvovalo je na različite načine u obnovu odeljenja, neki su radili kao građevinci i moleri, neki kao keramičari i električari, a neki su obezbeđivali hranu za one koji su radili. Lokalni umetnici oslikali su zidove tako da bolničke sobe podsećaju na dečije igraonice.
„Uslovi u kojima su deca ranije boravila bili su loši i to nas je motivisalo da pokrenemo huamanitarnu akciju. Odziv je zaista bio odličan. Dobili smo donacije u novcu, građevinskom materijalu, opremi, posteljinama, peškirima, foteljama…Nabavili smo pet klima i šest televizora, jedan računar, aparate za merenje pritiska, inhalatore, oksimetre, toplomere, uniforme za sve zaposlene, opremili kuhinju posuđem, escajgom i malim električnim aparatima, a danas ćemo kupiti frižider i mikrotalasnu pećnicu“, navela je Ivković.
Prema njenim rečima, Dečije odeljenje ranije nije imalo trpezariju tako da su deca i njihovi roditelji jeli u bolničkim sobama, ali sada ima savremeno opremljenu trpezariju koja osim stolova i stolica ima i tri hranilice za bebe.
„Pregrađivanjem dve velike bolničke sobe dobijene su četiri manje, tako da će sad moći da se odvojeno leče deca sa različitim dijagnozama. Dobili smo od donatora brojne igračke i knjige tako da će deca imati kutak za igru, a sa bibliotekom u Aleksincu videćemo da odeljenje dobije i svoju biblioteku. Imamo donatora koji će napraviti police za knjige. Dečije odeljenje zahvaljujući donatoru imaće i kablovsku televiziju i internet“, izjavila je Ivković.
Ona je kazala da su članice organizacije „Suncokreti“ i Udruženja obolelih od malignih bolesti “Vera, ljubav, nada” proteklih dana poslale većem broju firmi i poznatih ličnosti apele za pomoć za nabavku novih kreveta i očekuju da će se barem neko odazvati tom apelu.
Trebalo bi da bude kupljeno 15 kreveta, a cena jednog bolničkog kreveta sa dušekom je oko 50.000 dinara, što je za Aleksinčane, posle svih donacija koje su prikupili, preveliki iznos.
Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.
Hvala Niškim vestima koji su se setili da pomenu ljude koji su donirali, krečili, farbali,…. odvajali svoje vreme i novac da bi to sada izgledalo kako jeste i njihova je najveća zaslužnost. Najlakše je uputiti apel i samo se slikati za medije i promovisati ali stvarno human je onaj koji od srca radi i donira u tišini a nije mu bitno samo da bude viđen i da se o njemu priča. Lako je preko tuđih leđa i znoja i novčanika biti human.
Jadan si
Kad uradis nesto kao one dve sa svim tim ljudima za 3nedelje, mozes slobodno da lajes. Ovako sedi dole jedan, ocigledno ne znas ni gde si poso, ni gde si doso. Koliki je tvoj doprinos? Jel si ucestvovao? A znas da komentarises? Da pratis njihov rad na drustvenim
Mrezama godinama i svakodnevne objave , slike, ucesnika i dobrotvora znao bi da si JADAN i zloban i promasen lik…
Opusti se Petreee, ne potriši se mnogo, ne valja za srce 🤣🤣🤣 naravno da pratim sve 😁 Uradili su LJUDI KOJI SU DONIRALI, KREČILI, ITD. Oni su humanitarci, i humani jer daju sebe, svoj rad, trud, znoj i novac, robu.. od srca. Žao mi je ali moram da te razočaram, godinama sam u timu ljudi koji se bave raznim humanitarnim akcijama, samostalni pokretač nekoliko humanitarnih akcija, ali zamisli, ne eksponiram se, ne smatram sebe humanitarcem, jer mi to nije cilj, rađeno i radim i radiću od srca, jer mi je važnije pomoći nekom. Bar niko od nas sa kim smo radili akcije i humanitarne bazare nije tražio novac roditeljima „za troškove bazara“ 🤣 kako bi se bazar održao. To kad se radi, od roditelja se ne očekuje nikakav novac, već se radi i daje se od srca zato što je HUMANITARNO. Ljudi koji su zaista humani,pravi humanitarci su oni koji rade od srca ne očekujući da im neko pokrije „troškove bazara“ i niti im pada na pamet da se bune što je u nekom lokalu postavljena određena humanitarna kutija, niti im je bitno, već pomoći nekom pa ko god to bio, u kojoj god Fondaciji bio…