Kolumna

Vitamin B17 magija prevaranata – leatril krvopije su među nama

Još jednom – cijanidni glikozidi nisu lek, oni su otrov

Amigdalin i leatril su ista supstancija.
Amigdalin znači badem. Izolovali su ga hemičari pre 180 godina iz plodova gorkog badema Prunus amygdalus. Osim u bademu ima ga u semenkama kajsija Prunus armeniaca i crnih trešanja Prunus serotina. I u jabukama.

Nije vitamin. Nije vitamin- Nije vitamin…..I tako par hiljada puta dok nekima ne uđe u glavu. Vitamini su neophodni za život. OVO nije. Niti je vitamin, niti je neophodan za život. Ali jeste ubica. Da ponovim i formulu, jer nekima ne ide u glavu šta je šta u životu i hrani.

Leatril

leatril = amigdalin = “vitamin” B17

[(6-O-β-D-glukopiranozil-β-D-glukopiranozil)oksi](fenil)acetonitril (hemijsko ime)

Dokazi da je amigdalin (leatril) otrovan nisu potrebni. To znaju svi njegovi zagovornici, kao i pacijentkinja koja se njime nije izlečila i u očaju pokušala samoubistvo ovim “lekom” (klik). Te, 1981. godine leatril se “valjao” u Meksiku, jer su ga normalne države zabranjivale. I to je tada trajalo 30 godina. Uz brojne smrtne slučajeve, koji se nalaze u ovom radu, ali i mnogim drugim dokumentima. Zašto je leatril otrovan? Zato što se oslobađa ono CN i kombinuje s H. Dobija se HCN (cijanovodonik) koji je klasični otrov. Napada u mitohondrijama citohrom C oksidazu i ubija je. I ako je mnogo enzima ubijeno, ubijena je i žrtva. U krvi napada hemoglobin. Bar oko toksičnosti cijanida nema dileme. Gasne komore i milioni mrtvih po koncentracionim logorima su ogroman teret na leđima visokocivilizovanih Nemaca. I šta dalje? Kako je stvorena bajka, mit da farmaceutska mafija krije lek protiv raka? Da se taj lek nalazi u košticama kajsija i da neka plemena (pakistansko pleme Hunza) nemaju rak, jer pripadnici stalno grickaju semenke iz koštica kajsija.

Kako je hemijsko oružje i agens zločinaca postalo čudesni lek protiv raka ili lek prevencije?

Klinička ispitivanja su sprovođena u Americi 1978-1982. Ovo je sajt alternativnog lečenja raka i ostao je bez finasiranja, jer nije bilo opipljivih rezultata. Nije pokazana upotrebljivost leatrila kao leka, iako je bilo raznih varijacija. Nekome je privremeno pomogao, ali nije bilo dobre i pouzdane kontrole, dokumentacije i sl. Sve ovo dodatno komplikuju sledeći podatak koji prodavci “zdrave hrane” NAMERNO PREĆUTKUJU: kada se lek ubrizgava intravenski, nivo cijanida ne raste značajnije u krvi. Kada se unese oralno raste drastično, do nivoa dokumentovanih trovanja. Čak i od gorkog badema. Zaključak? Tu negde u organizmu se nalazi ENZIM koji oslobađa cijanid. To su glukozidaze kojih ima u E. coli. Intestinalna mukoza takođe ima ovaj enzim. I da stvar bude gora TAJ ENZIM SE NALAZI U SVIM SEMENKAMA koje sadrže leatril. Tačno ime mu je beta-glukozidaza. Osim biljaka brojne bakterije i gljive ga imaju. A ne samo ćelije raka, kako neupućeni misle. Ovaj enzim je zastupljen i u celeru, šargarepi, isklijalom zrnevlju i breskvama. Mnogo opasnih kombinacija ima. I zato je moj savet bio ne kombinujte sirovu hranu koju ne poznajete. Kombinacija može da bude fatalna.

Glumac Stiv Mekvin se lečio Leatrilom 1980.-te u bolnici u Meksiku. Iste godine je i umro. Da li postoji lek u prirodi koji može da ubije ćelije raka, bolje od taksola, selektivno sa što manjom štetom za domaćina? Sigurno. I zato je hemija prirodnih proizvoda ponovo aktuelna, skupa s modernom tehnologijom analize, izolovanja, kompjuterskog modelovanja i testiranja na humanim ćelijama raka. Mnogi moćni ljudi umiru ili su umrli od nekog oblika raka. Mnogo novca i vremena je potrošeno na istraživanja. Ali zabijanje glave u pesak neće doneti rešenje u ovoj borbi. Čista zloupotrebe prodavaca koštica kajsija i sličnih semenki je više nego kriminalna radnja. Zato me zanima kako neko može da iziđe na TV i priča nebuloze kako samo ćelije raka imaju specifični enzim koji “aktivira” leatril, koji onda ubija te ćelije? Odakle mu moralno pravo? Očajnici posežu za alternativom i to je dokumentovano i u potresnom filmu porodice Navaro (Cut Poison Burn, 2010).

U reakciji na moj prvi tekst u kome sam se dotakao leatrila, napali su me mnogi “alternativci”, lica sa čudnim pseudonimima na FB i anonimni komentatori. Najčešći argument je bio ..ja sam jeo(la) kao dete po kilogram koštica i nije mi ništa. Tvoja nauka je bezveze…I OK. Jeste bezveze ako su pojeli desetine grama cijanida i ostali živi. Jeste bezveze ako svi koji su ovih 180 godina proučavali kajsije, gorki badem, trešnje i jabuke grešili, a anonimusi bili u pravu. Ali i dalje ozbiljne zemlje ograničavaju upotrebu ovih koštica, zabranjuju leatril. Zamislite da Vas neko iznervira …a leatril Vam je pri ruci. Iskušenje i eto nove priče, koju nema ko da ispriča, jer je Agata odavno mrtva.

Amigdalina ima do 3 % u semenakam kajsija u Bugarskoj i Rumuniji (Food Chemistry 141 (2013) 2788–2794). Količina cijanida u krvi zavisi od uslova gajenja, čuvanja, sorte, da li se uz semenke jede npr. glukoza, meso i sl. Da li je u pitanju dete, odrastao čovek, pušač ili alkoholičar. 1000 raznih faktora mogu da budu objašnjenje zašto je Raspućin preživeo sve što je preživeo. I zašto neko umre od semenki koštica, a neko ne.

cijanidni

Ovo je primer hrane koja sadrži cijanidne glikozide na Novom Zelandu. Naši ljudi mogu da istrpe uran, cijanid, bombardovanje. Ali rakija ne može. Ako se koštice šljiva suviše dugo nalaze u komu, predestiluje i cijanovodonična kiselina. Jedan od razloga zašto naše šljivovice teško nalaze put ka svetskom tržištu.

Table 2: Concentration of cyanide in some tropical foodstuffs (Summarized in Nartey, 1980). Plant/tissue mg HCN/kg Cassava(bitter)/dried root cortex 2450 Cassava(bitter)/leaves 310 Cassava(bitter)/whole tubers 395 Cassava(sweet)/leaves 468 Cassava(sweet)/whole tubers 462 Sorghum/whole immature plant 2500 Bamboo/immature shoot tip 8000 Lima beans from Java (coloured) 3120 Lima beans from Puerta Rico (black) 3000 Lima beans from Burma (white) 2100

Vrste pasulja sa po 3 g cijanidnih glikozida po kilogramu. Više o dozama i mehanizmu trovanja ovim glikozidima ovde.

Evo kratke i moderne liste grešnika, koji su me naveli da poverujem da su semenke iz koštica kajsija i dalje toksične za ljude:

1. Cigolini, D., Ricci, G., Zannoni, M., Codogni, R., De, L.M., Perfetti, P., Rocca, G., 2011.Hydroxocobalamin treatment of acute cyanide poisoning from apricot kernels.Emerg. Med. J. 28, 804–805.2. Akyildiz, B. N., Kurtoglu, S., Kondolot, M., & Tunc, A. (2010). Cyanide poisoning caused by ingestion of apricot seeds. Annals of Tropical Pediatrics, 30, 39–43.3. J Emerg Med. 2013 Feb;44(2):e285-6. doi: 10.1016/j.jemermed.2012.05.041. Acute cyanide intoxication due to apricot seed ingestion.4. J. Chang, Y. Zhang / Catalytic degradation of amygdalin by extracellular enzymes from Aspergillus niger Process Biochemistry 47 (2012) 195–2005. www.ajol.info/index.php/ajb/article/download/92349/81799‎ Turska analiza semenki iz koštica kajsija

Valjda je dovoljno i za najnevernije Tome.

Čak i popularni sajtovi upozoravaju na smrtnu opasnost od ovih plodova (klik). Da li želite i Vi da budete vernik, igrač srpskog cijanidnog ruleta ili ne, odlučite sami. Znam samo da dok su se slušali ti mrzitelji nauke, naučnici su završavali na lomači, a Zemlja je bila ploča. Ja se s time ne mirim i nikada neću da pristanem da kažem kako je zdravo jesti semenke nečega, a da nisam potpuno siguran, da ni jedna bebe neće stradati zbog neukosti i budalaština koje se šire internetom. Ili prosto što su roditelji bili zavedeni reklamama ili zbog pomodarstva i neobrazovanosti, jer su o tome “čuli” na FB.

Bože, koliko kajsija u pozadini, reče Hunza starešina.

A Hunze? Pa, kao i Zlatiborac. Svi znaju koliko ima krava na Zlatiboru, a koliko suvog mesa se prodaje. Siromašno pleme snabdeva sve prodavnice sveta ovim košticama. Ili nihovo drveće rađa po 100 tona koštica, pa se kajsijama nahrane krave sa Zlatibora ili su kupci stvarno blesavi.

Izvor: http://zoranvujcic.com/2013/10/vitamin-b17-magija-prevaranata-leatril-krvopije-su-medu-nama.html

zoran vujcicProf dr Zoran Vujčić Završio je hemiju na tadašnjem Prirodno-matematičkom fakultetu, radio doktorat iz hemije proteina u alergijama kao spoj medicine, biohemije i hemije proteina, u pokušaju na napravi nešto što bi se koristilo kao terapeutsko sredstvo za alergične ljude. Razočaran nemogućnošću da se išta ozbiljno uradi u zemlji, promenio je oblast interesovanja i počeo da se bavi biotehnologijom. Izolovanjem i produkcijom enzima koji su u stanju da nam poboljšaju život, malo ga zaslade (invertaza, amilaze) ili da ga učine zdravijim (oksidativni enzimi za uklanjanje ksenobiotika iz otpadne vode). Ali, hrana je njegova strast. Na svaki način. 

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

2 Komentara

  1. Profesore,ostavljate li trunku mogućnosti da u određenim oklnostima,pod određenim uslovima i u određenim dozama ipak B17 može biti od pomoći ?Znamo da su mnogi lekovi zapravo otrovi(pa i citostatici između ostalih) ali da je tajna u dozama i načinu primen.

  2. Čudi li Vas, profesore da još ima živih Srba koji žive na pasulju, proji, pogači.. Dok im prasići u bašči preživljavaju krcajući semenke šljiva, kajsija, kestena…Sve su to “semenke”, koje imaju ponajviše tog Vašeg “otrova” Da je to tako opasna hrana, ne bi nas bilo. Nego vi zamenjujete mainstream – tezu da je cijanid(otrov} i tzv leatril isto-a nije. Zaboravili ste da je dr. OTTO Wartburg dobio Nobelovu nagradu 1931.god.za otkriće dejstva leatrila na tumore? Mi nismo.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com