Stari Niš

Vila Marija o kojoj se malo priča

Dr Đorđe Mihailović -patriota, lekar, humanista, vitez

Tridesetih godina 20. veka, ni na jednom drugom mestu, kao u banji moderna arhitektura nije dobila na značaju u projektovanju i izgradnji kuća i vila. Bogati Beograđani, Nišlije, industrijalci, političari i trgovci počeli su da grade svoje letnjikovce. Za njihovo projektovanje angažovale su se najbolje arhitekte toga doba. Imena Branislava Kojića, Aleksandra Medvedeva, Julijana Djupona, Pavla Lilera, Grigorija Samojlova, Vselvolod Tatarinova su samo neka od najpoznatijih imena graditeljstva u Nišu pa i Niškoj Banji.

Vila „Jela“ ili danas poznatija kao „Kraljeva vila“ ( Kralj Aleksandar je boravio u njoj kada se odmarao u banji), vila Ristića, Veličkovića, Teokarevića, vila Zone Dragiše Cvetkovića, vila Čavdarevića i mnoge druge palate plene svojim izgledom i ostavljaju bez daha sve posetioce. Tome moramo da pridodamo i veoma vrednu modernu arhitekturu Vile Vera, čiji je vlasnik bio Dragi Živkovć, predsednika niške opštine, i vile Mala Vera sveštenika Novakovića. A šta da kažemo o vili Erna advokata Borivoja Gojkovića i Doktora Krajčića u naselju Ženeva, čijim su se lepotama divili i putnici nadaleko čuvenog „Orijent Ekspresa“, koji je na svom putu ka Sofiji i Istanbulu prolazio pored banje.

Vila Marija, nekad i sad

Jedna od najlepših i najreprezentativnijih vila bila je Vila Marija, banjskog doktora Đorđa Đoke Mihailovića.

Vila Marija je bila jedna od prvih objekata moderne u Nišu i Niškoj Banji. Iako se na njoj vidi značajan uticaj klasicizma, naročito po obradi fasade, terase sa balustradama i stepenicama na ulazu u vilu, ravan krov i masa objekta nam govori da je njen izgled preteča čiste moderne.

Građena je od 1933. do 1936. godine po projektima jednog od najpoznatijih arhitekata tog vremena, ruskog emigranta Julijana Djupona. Vila je imala dva sprata sa po dve sobe, dok su velike terase omogućavale pogled na Koritnik i sam grad u daljini.

Doktor Đorđe Mihailović je živeo u Nišu, u Drvarskoj ulici, sa svojom porodicom, dok mu je vila u Niškoj Banji služila kao letnjikovac za odmor i druženje sa svojim prijateljima i kumovima (jedan od kumova bio je i Dragiša Cvetković). Kako je pored vile prolazio tramvaj mnogobrojni gosti banje mogli su da uživaju u pogledu na vilu i njenu fontanu koja je plenila dvorištem.

Đorđe Mihailović

Ko je bio Đorđe Mihailović?

Rodio se u Nišu 1892. godine u trgovačkoj porodici. Kako je trgovina tada bila jedan od unosnijih poslova u Nišu, njegov otac Nikola imao je dovoljno uslova da posle završene osnovne i srednje škole u Nišu pošalje Đorđa na studije medicine u Beč. Problem u njegovom studiranju nije bio ni novac, ni medicinsko gradivo koje je vrlo lako savladavao, već vreme.

Đorđe Mihailović u vojničkoj uniformi

Sve se to dešava negde uoči Balkanskih ratova i Prvog svetskog rata. Kao veliki patriota sa početkom ratova Đorđe odlaže knjige, napušta sjaj i svetla velegrada, vraća se u Niš, gde pomaže u moravskoj bolnici kao bolničar. I tako će provesti čitavo vreme rata.

To iskustvo stečeno u poljskim bolnicama u asistiranju najboljim doktorima koje je Srbija imala u to vreme dosta će mu značiti za dalji razvoj i karijeru. U vreme ratova Đorđe je u sastavu bolnice prošao sve što je prošla i sama srpska vojska. Učestvovao je u povlačenju vojske kroz Albaniju, iskrcao se na Krf, otišao sa ranjenicima na oporavak u Tunis.

Posle Prvog svetskog rata, sada sa mnogo većim znanjem i iskustvom, vraća se u Beč da završi započeto. Specijalizira pedijatriju i anesteziologiju i zatim kao svršeni lekar u Nišu počinje da radi kao sreski lekar Moravske banovine. U skladu sa planovima razvoja zdravstvenog i banjskog turizma na nagovor svog kuma Dragiše Cvetkovića 1923. godine postaje glavni banjski lekar i 1926. godine odlazi u Čehoslovačku da specijalizira balneo terapiju. Te iste 1923. godine ženi se lepom Marijom Stojković, beogradskom damom, čiji je otac bio poznati beogradski trgovac Žika Stojković, ključar grada Beograda. Kako je Marija bila iz bogate beogradske porodice Đorđe je dobio i dobar miraz, zemlju u Niškoj Banji. S obzirom na to da mu je posao kojim se bavio, kao i brak sa Marijom omogućio ulazak u društvo viđenijih i bogatijih ljudi tog vremena, rešio je da iskoristi miraz i izgradi letnjikovac, vilu koju naziva po svojoj ženi „Vila Marija“.

Braća Dragoslav i Zoran isped ulaza u vilu

Iz tog braka rodila su se trojica sinova Dragoslav, Zoran i Božidar. Đorđe Mihailović je ljubav prema medicini preneo i na svoje sinove. Doktor Dragoslav Mihailović, rođen 1924. godine i doktor Zoran Mihailović rođen dve godine kasnije, su za svoj radni vek bili jedna od poznatijih imena u niškom zdravstvu posle Drugog svetskog rata. Studirali su medicinu u Zagrebu, a karijere gradili u Nišu. Dragoslav je bio lekar medicine rada, a Zoran vojni lekar ortoped. Zoranova deca su takođe nastavila tradiciju lekara u porodici Mihailović, pa su i njegovi unuci takođe postali poznati niški lekari. Dragoslav je iz prvog braka imao sina Zorana koji je živeo i radio u Americi. Iz drugog braka sa Đurenom Mihailović već u poznim godinama dobio je ćerku Mariju, koja danas sa svojom porodicom i živi u kući.

Porodična fotografija

Božidar je preminuo kao mali, ali uspomena na njega živela je sve dok su Đorđe i Marija bili živi. Bavili su se humanitarnim radom kroz pravljenje i darivanje javnih česama u selima kojima je to falilo, kao što su Rautovo, Gabrovac i Studena.

Doktor Đorđe Mihailović ostavio je dubok trag u razvoju i istoriji niškog zdravstva. Oni koji su ga poznavali pamte ga kao dobrog supruga, požrtvovanog roditelja, velikog stručnjaka, civilnog, vojnog i sokolskog lekara, kao čoveka koji je voleo sport i iskrenog dobrotvora. Muzički obrazovan (svirao je klavir i violinu) i likovno nadaren (izradio svoj autoportret u uniformi, izvajao svoju bistu i bistu sina Dragoslava ), ostavio je tragove i na tim poljima. Ljubav prema medicini i umetnosti kao i sportski duh ostavio je u nasleđe svojim sinovima, unucima i praunucima.

Đorđe Mihailović sa sinom Dragoslavom

Đorđe Mihailović je ceo svoj život posvetio u ispunjavanju zakletve koju je dao kada je postao lekar, njegova humanost, požrtvovanost i visoka profesionalnost koje su ga krasile dovele su do toga da je za svoj rad više puta nagrađivan i pohvaljen. Zbog zasluga u ratu i posleratnoj službi kao vojni lekar napreduje i 1938. godine dolazi do čina majora, obavljaći posao upravnika bolničke podoficirski škole. Kao član Srpskog lekarskog društva i Srpskog društva Crvenog krsta učestvovao je u razvoju srpskog zdravstva u Moravskoj banovini između dva svetska rata, posebno u gradu Nišu. Kao lekar u “Sokolskom društvu Niš” borio se za duhovno i telesno razvijanje svakog mladog čoveka i patriote. Za sve te zasluge Đorđe Mihailović je još za života postao nosilac „Ordena Karađorđeve zvezde“ i „Ordena Jugoslovenske krune četvrtog reda“ koja mu je dodeljena 1937. godine od samog prestalonaslednika Petra II Karađorđevića

Dr Dragoslav Mihailović i Dr Đorđe Mihailović

Đorđe je za vreme Drugog svetskog rata radio u Nišu. Posle rata, 1946. godine, službovao je kao doktor u Blacu. Nakon više decenijskog rada u vojnom i civilnom zdravstvu, ratnom, a zatim i mirnodopskom okruženju penzionisan je 1955. godine. Narednih dvadesetak godina živeo u Nišu mirnim penzionerskim životom. Umro je 1974.godine u 82. godini svog života.

Vila Marija na razglednici Niške Banje

Što se tiče vile u banji, posle rata u nju se uselila porodica Milenković, u čijem je vlasništvu bio hotel “Milenković” (danas hotel “Partizan”). Njima je oduzeta imovina, a hotel je nacionalizovan. Na prvom spratu su se takođe uselili stanari i to sve do osamdesetih godina 20.veka, kada je Dragoslav uspeo da povrati taj sprat. Negde kasnije, devedestih godina i Zoran je uspeo da povrati prizemlje od Milenkovića.

Plan vile sa potpisom arhitekte Julijan Djupon

Danas je kuća prilično izmenjenog izgleda, jer je tokom decenija prešla iz letnjikovca u stambeni objekat. Od terasa napravljene su sobe, stepenište je zazidano. Višedecenijska zavrzlama oko vlasništva i suvlasništva nad vilom dovela je do toga da ona poprilično promeni prvobitni sjaj i izgled. Nekadašnju lepotu sigurno ne može da povrati ali dobro je da danas u skladu sa svojim mogućnostima o njoj brine deda Đokina unuka Marija. Ona sa suprugom i dvojicom sinova sa setom čuva uspomenu na svog dedu Đorđa i oca Dragoslava Mihailovića i sa ponosom priča o njima.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com