# IstaknuteMoja priča

Vaspitačica iz Gornje Toponice: Od učenja dece u prirodi do finala za najboljeg pedagoga

U Gornjoj Toponici u blizini Niša, deca iz vrtića "Švrća" JPU "Pčelica" svoje vreme često provode van vrtića zajedno sa svojom vaspitačicom i to na najlepši mogući način - u prirodi.

Vrtić „Švrća“ JPU „Pčelica“ u Gornjoj Toponici već dugi niz godina daje priliku deci predškolskog uzrasta da svoje vreme boravka u vrtiću provode na zanimljiv i drgačiji način, u prirodi i slobodnom okruženju.

U svemu tome učestvuje vaspitačica Branislava Marjanović koja zajedno sa decom sprovodi različite akrivnosti. Ona je zahvaljujući svom načinu rada jedna od četvoro finalista u takmičenju za nagradu „Prosvetitelj“ Fondacije Aleka Kavčića.

Ona smatra da je za decu koja pohađaju vrtić koji se nalazi u selu, sasvim prirodno da vreme koje provode u njemu iskoriste tako što će učestvovati u različitim aktivnostima u prirodi jer će na taj način učiti nove stvari, biti slobodna i boraviti u zdravoj okolini.

„Mi smo seoski vrtić i samim tim naše fizičko okruženje je selo, priroda i naravno da će kompletna koncepcija našeg rada biti bazirana da deca borave na otvorenim prostorima. To su deca koja dolaze iz sela opštine Crveni Krst koja odrastaju u toj sredini i bilo je normalno da kultura vrtića bude bazirana na toj ideji. Sa druge strane, ja sam odrasla na selu i odrastala sam jedno detinjstvo koje je zdravo, otvoreno, slobodno, pa sam to htela da prenesem i na ove generacije koje su sve više zatvorene i izložene štetnom uticaju javnih mreža i moderne tehnologije. Tada se javljaju razne deformacije kičme, slabovidost, deci je potrebno kretanje, motoričke aktivnosti jer su roditelji prezaposleni da im to sve omogućili. Deca provode veći deo dana u vrtiću tako da smo od početka imali ideju da ćemo iskoristiti prostor dvorišta i uopšte prostor sela za sve aktivnosti“, rekla je Branislava Marjanović vaspitač u vrtiću „Švrća“ JPU „Pčelica“ u Gornjoj Toponici.

Kako bi sve aktivnosti bile izvodljive i moguće, potrebna je podrška i pomoć roditelja, ali i pripadnika lokalne zajednice koju Branislava uvek dobija.

„Podrška roditelja se gradi, ali mora i da se i zasluži. Dogovor, razumevnje i jedan cilj, a to je da deca budu zdrava i na prvom mestu da budu bezbedna. U nekim akcijama izlaska iz vrtića u fizički prostor van dvorišta vrtića, kao što su domaćinstva, selo, reka, prate nas i roditelji. S obzirom na to da je mali broj zaposlenih u vrtiću, uvek nam je potreban dodatni vaspitač, a mi smo iskoristili da to budu roditelji ili pripadnici lokalne zajednice koji zajedno sa nama idu u šetnju“, kazala je ona.

Jedna od jučerašnjih aktivnosti bila je šetnja u čizmicama i kabanicama do psihijatrijske bolnice i Prinčeve vile gde su deci iz vrtića đaci Muzičke škole iz Niša priredili koncert.

Foto: Privatna arhiva

„Mi već 15 godina gradimo kulturu takvog odrastanja u našem selu i baš danas smo imali aktivnost izlaska do psihijatrijske bolnice i Prinčeve vile jer smo imali zakazan koncert đaka Muzičke škole iz Niša gde su deca uzrasta od 3, 4, 5 i 6 godina u čizmicama i kabanicama otišla od vrtića do bolnice po kiši, što je za njih 15 ili 20 minuta hoda da bismo odgledali koncert koji su nam na poklon dali zaposleni i deca iz Muzičke škole. Otprilike je bilo 50 detata i svi imaju čizmice i kabanice i naravno da nemamo dogovor i saradnju sa roditeljima to se ne bi desilo“, kaže Branislava.

Foto: Privatna arhiva

Branislava radi sa decom uzrasta od 5 i 6 godina koja nemaju popodnevni odmor u vrtiću kao njihovi mlađi drugari, pa zbog toga koristi svaku priliku da sa njima to slobodno vreme provodi u prirodi.

„Ja radim sa grupom dece mešovitog uzrasta. To su deca od 5 i 6 godina. U tu grupu od 6 godina spadaju i predškolci koji se pripremaju za školu. U proseku imamo po tridesetoro upisane dece za jednu generaciju, ukupno u jednoj sobi te mešovite grupe i to su deca kojoj najviše treba kretanje. Oni nemaju popodnevni odmor, već to vreme kada njihovi mlađi drugari spavaju, koristimo da izlazimo na otvorene prostore. Što se tiče organizacije, uvek je sa mnom jedna medicinska sestra ili trijažna sestra, neko od tehničkog osoblja, neko od roditelja ili pripadnika lokalne zajednice. Sve što učimo, trudim se da učimo na tom otvorenom prostoru. Nekad je to neka promena u prirodi, neki društveni događaji, poseta školi ili kada su organizovani izleti sa roditeljima u okolini. Vikendima imamo i takva susretanja, ne svakog vikenda, ali uvek nađemo prostora da se družimo sa roditeljima jer su tada slobodni, pa tada organizujemo besplatne izlete i ko želi obilazimo mesta u našoj okolini ili se okupimo u dvorištu vrtića oko neke akcije, bilo to kampovanje oko logorske vatre, humanitarna akcija, radionica“, rekla je ona.

Istakla je da je za nju najvažnija sloboda i da zbog toga želi da je omogući i deci u ovom uzrastu kako bi ona mogla da se razvijaju na najbolji mogući način, a to je da sama dožive svet koji ih okružuje.

„Prioritet i ono što mene lično kao osobu, ali i kao profesionalca, karakteriše je sloboda. Ja sama želim i volim slobodu, da se slobodno krećem i sama dolazim do zaključaka. Deca istražuju čulima jer su to deca predškolskog uzrasta koja još uvek ne čitaju niti pišu, nisu opismenjena jer se to radi tek u prvom razredu. Dete doživljava svet tako što mora da ga dodirne, čuje, oseti, a kako će da ga oseti ako sedi u zatvorenom prostoru. To znači da treba pustiti decu da se slobodno kreću, skaču, preskaču, trče, dodiruju, probaju. sve što je oko njih. Situaciono, kooperativno, vršnjačko i životno učenje na samom terenu je ono što karakteriše moju radnu filozofiju“, kazala je ona.

Učešće u takmičenju za nagradu „Prosvetitelja“ shvatila je kao priliku ne samo za sebe i svoj rad, već i za predškolstvo u celoj Srbiji.

„Ovu priliku da učestvujem u nagradi za najboljeg nastavnika i edukatora u Srbiji, a to je nagrada „Prosvetitelj“ Fondacije Aleka Kavčića, sam shavtila kao priliku za predškolstvo, ne toliko za sebe, koliko za celu predškolsku zajednicu. Fondacija i nagrada „Prosvetitelj“ je predškolcima dala priliku, krila i značaj da se ljudi osvrnu na predškolstvo i shvate koliko je bitan rad sa decom tog uzrasta jer se zna da se tada formira karakter i ličnost i da ljudi koji se bave predškolskim vaspitanjem i obrazovanjem jesu ne samo vaspitači, već i medicinske sestre, stručni saradnici, kompletna uprava i svi ostali uključeni u priču koja se zove predškolstvo dobiju na značaju da se čuje za nas, ali i da se vidi šta sve deca ovog uzrasta mogu i koliko su snažna i koliko nas motivišu da radimo bolje i više“, rekla je Branislava.

Istakla je da joj je drago što je uključena u takmičenje za nagradu „Prosvetitelj“ Fondacije Aleka Kavčića jer je upoznala i druge ljude koji su zajedno sa njom u takmičenju, ali i njihove životne i profesionalne priče. Dodala je i da joj je drago što su dobili priliku da učestvuju na takmičenju Global Teacher Prize koje će biti održano u februaru, a već će sada u novembru biti poznato ko su 50 najboljih predstavnika iz celog sveta.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Back to top button