Društvo

Uskoro dokumentarni film ,,Duboka Dolina“… zločin o kome se decenijama ćutalo

U režiji istoričara Đorđa Bojanića, tehnički urednik Đakon Dejan Jovanović, narator Boban Kocev, voditelj radio Glasa Niške Eparhije.

Prvi put pre tri godine uspeli smo da organizujemo prvi KRSNI HOD DO DUBOKE DOLINE U SURDULICI.

Mesto stradalaštva srpskog naroda od bugarskih okupatora.

Da li je moguće da posle nešto više od 100 godina mi imamo ovakvo skromno obeležje? Do tada uraslo u travu i šiblje? Ali, eto ima nade i pomaka, makar i posle jednog veka, stvari se kreću na bolje.

Strašno je to, da je postojala ideja da na ovom mestu stradanja nevinih ljudi bude izgrađen poslovni objekat.

Time bi se za sva vremena onemogućila izgradnja Spomen obeležja Svetim surduličkim mučenicima, srećom i razumom to je sprečeno.

Nadam se da će ovo mesto ,,Duboka Dolina ” u Surdulici biti uređeno i da će biti podignuta kapela, ono što zaslužuju Sveti surdulički mučenici, a ne uraslina i korov sa parkingom za kamione u blizini.

Tog dana Sveta liturgija služena je u hramu Sv. Đorđa u Surdulici i posle nje se krenulo u prvu litiju (Krstni hod) do mesta stradanja gde su brojne rodoljubive delegacije boraca i potomaka ratnika položiti vence.

Tada je i postavljeno prvi put i obeležje, tabla sa natpisom šta se tu desilo.

Bugarski okupatori su 1915-18. Surdulicu pretvorili u klanicu Srpskog naroda.

Praznik Svetih mučenika surduličkih je svakog 29. maja.

I ove godine biće održan i KRSNI HOD ZA DUBOKU DOLINU U SLAVU I ČAST SURDULIČKIH MUČENIKA.

Liturgiju i pomen sutra će služiti patrijarh srpski Porfirije.

Povodom manifestacije obeležavanja 100. godišnjice osvećenja Spomen – kosturnice Surduličkim mučenicima, program obeležavanja je višednevni, a centralni događaj, pored obeležavanja Slave Svetih surduličkih mučenika i Svečana akademija. Planirane su izložbe, konkurs likovnih i literarnih radova, uređenje Spomen kosturnice i spomen kuće, uređenje Duboke doline.

Konačno da smo se oslobodili stega i okova i konačno da je došlo vreme da i Srbi mogu glasno da govore o genocidima koje su doživeli samo u 20. veku. Srećom dolaza bolja vremena po pitanju kulture sećanja.

Održana je i promocija monografije ,,Stogodišnjica Spomen-kosturnice Svetih surduličkih mučenika u Surdulici 1924-2024.”, čiji je autor profesor Rajka Dojčinović.

Biće prikazan i dokumentarni film ,,Sveti surdulički mučenici” u produkciji Radio televizije Vranje i koncert duhovne muzike.

Pokrovitelj komemorativne manifestacije je predsednik Srbije Aleksandar Vučić.

Prvo obeležavanje mesta kod Duboke doline, 2021. foto: Đorđe Bojanić

Uređeno mesto (drugi Krsni hod) kod Duboke doline, 2022.foto: Đorđe Bojanić

Ciljevi bugarske politike prema ovdašnjim Srbima su bili jasni.

Najstrožije je bilo zabranjeno sve što je srpsko, pa i sama reč Srbin.

Vršena je sistematska bugarizacija Srba, uglavnom pokolj civilnog stanovništva, mučenja, silovanja, interniranja, nameti, pljačke, kuluk, razaranja i paljevine… Ubijani su svi viđeniji i obrazovaniji Srbi, sveštenici, učitelji, činovnici, aktivni članovi partija, advokati, knjižari…

Krajevi u Srbiji koje je okupirala bugarska vojska proglašeni su za “Moravsku Bugarsku”, a Srbi, stanovnici tih oblasti, za – “Moravske Bugare”.

Prema jednoj naredbi bugarskih okupacionih vlasti, reč Srbin nije smela ni da se izusti…

Računa se da je tokom Topličkog ustanka, u proleće 1917. godine, pobijeno oko 20 hiljada Srba svih uzrasta i oba pola (ali tačan broj se ne zna, kreće se i do 30.000).

Najveći deo pobili su Bugari, koristeći vrlo često samo hladno oružje – bajonete.

Tokom okupacije Surdulica je prozvana “srpskom kosturnicom” zbog neviđenog masakra civilnog stanovništva, rodoljuba i intelektualaca iz cele zemlje.

Spomen kosturnica u Surdulici

Spomen kosturnica u Surdulici je 1924. izgrađena je u neposrednoj blizini sabirnog logora.

Surdulica je bila zadnje mesto gde su Bugari dovodili zarobljene Srbe i tu ih ubijali a pod izgovorom da ih vode da rade u rudnicima u Bugarskoj.

Posle oslobođenja prva iskopavanja započeo je dr Arčibald Rajs kao ekspert srpske vlade za utvrđivanje zločina okupatora.

Sve pronađene kosti su smeštene u privremenu grobnicu, a kasnije, avgusta 1924. su prenešene u spomen-kosturnicu, koju je otkrio kralj Aleksandar Karađorđević.

Ali, početkom Drugog Svetskog rata, 22. 4. 1941. U kosturnici je upala grupa bugarskih vojnika i potpuno je demolirala i razbacala kosti mučenika svuda oko spomenika.

Sve što je bilo razbacano oko kosturnice, srpski sveštenici su tajno, noćima prenosili u stari zvonik crkve Svetog Đorđa, koji se nalazio pored škole.

Kosturnica u Surdulici

U februaru 1943. naterali su učenike škole da sa zgrade poskidaju ciglu po ciglu, koje su kamionima prebacili u Bugarsku, a podrumske prostorije zatrpali su zemljom

Od kosturnice samo je krst sačuvan i nalazi se u dvorištu škole.

U unutrašnjosti kosturnice pažnju je privlačila lobanja na zidu suprotno od ulaza, sa bajonetom krvnika koji je nije mogao izvući iz glave žrtve.

Posle ,,oslobođenja” Surdulice, septembra 1944. god. došla je komunistička vlast, koja je zarad politike bratstva i jedinstva sa bugarskim narodom ostavila pitanje kosturnice po strani.

Jedino je u toku Titove vladavine nađeno za shodno, da se na zidu škole postavi ploča da je tu bila kosturnica.

Iz sada poznatih razloga obnove Spomen kosturnice nije bilo sve do 1989. godine.

Tada počinje obnova koja je ubrzo stagnirala zbog političkih (ne)prilika u bivšoj Jugoslaviji.

Do konačne obnove iz temelja došlo je 2004. a druga faza uređenja unutrašnjosti počela je 2005. godine.

Amerikanac Vilijem Drajton, u svom izveštaju međusavezničkoj komisiji za utvrđivanje bugarskih zločina navodi:

Svi Srbi koji su bili obrazovani ili viđeniji među svojim sugrađanima, bili su pohvatani i sprovedeni u logore u Bugarsku. Na putu za internaciju doterivani su do Surdulice… Cela okolina ovog mesta predstavlja prostrano groblje, pa je opravdano nazvana “klanica Srba”,jer su Bugari na putu za Bugarsku , tokom novembra, decembra, januara, februara 1915-16 godine ovde svakodnevno sprovodili 200-400 Srba za internaciju, od kojih su ovde poubijali veliki broj…

Tačan broj ubijenih Srba u Surdulici do današnjeg dana nije poznat.

Pošto bugari nisu dali da se otvore njihove državne arhive, gde su precizno dati spiskovi i broj stradalih.

Do tačne cifre se može doći analizom podataka iz bugarske arhive toga vremena, do tačnog broja pokušao je da dođe dr Milivoje Petrović, ali mu uvid u bugarske arhive nije bio dozvoljen, što i ne čudi mnogo.

Tačna broj zverski pobijenih Srba od strane Bugarskih zveri u Surdulici procenjuje se od najmanje 3.000 ljudi, žena i dece.

ZVERSKI PLAN BUGARA JE BIO JASAN

Taj plan je vidljiv u Naredbi br.12 načelnika inspekcije generala Lajtant Neserova od 29.maja 1918. godine, izdatoj u Nišu:

*da se Srbi sa prostora Vardarske Srbije, Kosova i centralne Srbije, sve do Smedereva bugarizuju, odnosno postanu Bugari

*u početku je bugarizacija trebalo da se sprovede mirnim putem

*ukoliko nema rezultata, da se odstupi od dobrovoljne bugarizacije i krene sa primenom sile ciljne grupe koje treba prve nacionalno osvestiti bili su sveštenici, lekari, učitelji, ugledni domaćini, pravnici, bogati trgovci i zanatlije, tj. pokretačka snaga jednog društva radi lakšeg sprovođenja cilja, odmah na početku okupacije zabranjena je upotreba nacionalnog imena, pisma, slova na srpskom jeziku.

*Zabranjena je nacionalna nošnja, a sveštenici su morali da nose bugarsku svešteničku kapu

*zabranjeno je pisati nadgrobne natpise na spomenicima na srpskom jeziku

*zabranjeno je dati srpsko ime novorođenom detetu

*obraćanje bugarskim vlastima je na bugarskom jeziku.

Ovo su bila stvarno surova vremena za Srpski narod u ovim krajevima pod Bugarskom okupacijom i terorom.

Sveti Surdulički mučenici, molite Boga za nas!

Da molimo Boga da se ovakvo stradanje ne ponovi više nikada, i da živimo i miru i slozi.

Litija do Duboke doline, foto Đorđe Bojanić

Prva proslava praznika Svetih mučenika surduličkih

Povod liturgijskog sabranja bila je kanonizacija Svetih surduličkih mučenika koje je Sveti Arhijerejski Sabor Srpske Pravoslavne Crkve na svom redovnom zasedanju u Beogradu 24. maja 2017. godine, na predlog punoće Eparhije vranjske na čelu sa Episkopom g. Pahomijem, uvrstio u kalendar Svetih.

,,Za dan praznovanja Svetih surduličkih mučenika Sveti Arhijerejski Sabor je odredio 29. maj, jer su toga dana 2010. godine njihove svete mošti pohranjene u obnovljenu spomen-kosturnicu. Mošti mučenika prvobitno su bile pohranjene u spomen-kosturnici u Surdulici koja je podignuta 1924. godine. Želeći da uništi svaki trag o zločinima iz Prvog svetskog rata, bugarski okupatori su 1943. godine su kosturnicu srušili do temelja, a mošti su zakopali na više lokacija u Surdulici. Jedna lokacija bila je na surduličkom Starom groblju.” (preuzeto, http://www.spc.rs/ Eparhija vranjska )

,,Na surduličkom Starom groblju 2009. godine prilikom izgradnje porodične grobnice, čudesno su se projavile mošti mučenika. Na inicijativu Crkvene opštine Surdulica i Eparhije vranjske 29. maja 2010. godine mošti su svečano prenete, vraćene i pohranjene u spomen-kosturnicu, koja je obnovljena 2009. godine.” (preuzeto, vranjenews).

Priredio: Urednik sajta Srpska istorija, Đorđe Bojanić

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

2 Komentara

  1. Gospodine Bojanicu, zar ne mislite, da treba pozvati bugarskog ambasadora u Srbiji, da se pokloni senima zaklanih SRBA zatrazi oprost, u pratnji Tonceva, gazde Surdulice?

  2. Isto je i danas, srbi ćute i klimaju glavama svevidećem.
    On se smeška i drži ruke onako gospodarski. Razoružao je srbe, obespravio, uveo izvršitelje, oformio mafiju sns.
    Sledi ono što su bugari radili u oba sv rata. Sledi ubijanj u pojam pa onda u glavu i srce.
    Srbi bleje i čekaju travu da naraste a on i bugari se grle i ljube kad se sastanu.
    On se ljubi i grli i sa Erdoganom čiji su preci srbe nabadali na kolce kao danas što se prave ražnjići.
    On se grli i sa onom malom vešticom u Briselu i tamo trči kao kuče kad mu bace kosku. Srbi imaju i bugarsku kosturnicu koja je sva u cveću, isto kao da je na Dedinju. Tu se čuvaju kosti koljača srba da se nađu bugarima kada se povampire.
    Ej srbi, gde su vam oči?!

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!