DruštvoZdravlje

Psihijatar dr Vukadinović: “Ko ima “defekt”, ne prepoznaje ga ni kod sebe ni kod svog deteta”

“Ukoliko je otac anaksiozan, neurotičar, ukoliko je i sam imao potrebu da ima pištolje i da ide u streljanu, onda poremećaj u ponašanju kod svog sina ne samo da ne primećuje, nego ga profilište u tom pravcu, prenoseći mu svoje modele rešavanja problema”, kazao je dr Dragan Vukadinović, psihijatar Specijalne bolnice za psihijatrijske bolesti u Gornjoj Toponici kraj Niša, odgovarajući na pitanje koje od juče postavljaju mnogi građani, a to je, kako roditelji nisu primetili promene u ponašanju Koste. K i nisu reagovali, čime bi verovatno bila izbegnuta tragedija u školi „Vladislav Ribnikar“.

Prema rečima dr Vukadinovića neko ko ima „defekt“ ne vidi ga, jer je to njegova ličnost i ne samo da ga ne prepoznaje kod svog deteta, nego ga indirektno kontaminira, plus što dete ima i genetske predispozicije da reaguje poput svojih roditelja.

„Pitanje koje se sada čuje je i kako otac kao zdravstveni radnik nije ništa video? Školska sprema uopšte nije garant da je neko dobar roditelj. Roditelj može da postane svako, ne treba vam ni lična karta, a kamoli neka potvrda od lekara“, izjavio je dr Vukadinović.

On je kazao da izvori agresivnosti kod ljudi, pa i kod dece mogu biti veoma različiti, počev od toga da neko može biti narcistička ličnost koja o sebi ima nerealno lepo mišljenje i koja ulazi u konflikt sa okruženjem koje neće da prizna njegovu subjektivnu procenu.

„Imamo porodice gde se ispoljavanje agresije prihvata kao socijalni model rešavanja problema. Imate i porodice ekstremno bogatih ljudi koji su svoj kapital stekli na izrabljivanju i zloupotrebi ljudi oko sebe. Postoje velike šanse da dete u takvoj porodice odraste u predatora koji razmišlja i pravi planove kako će nekoga da prevari, ubije i otme, a da ne bude uhvaćeno“, kazao je dr Vukadinović.

Prema Vukadinovićevim rečima delo koje je Kosta K. počinio smatra posledicom jedne vaspitne dinamike i okruženja.

„Ne možemo da kažemo da je problem u detetu, jer deca su „amorfna masa“ koju profilišu roditelji, škola, okruženje, društvo, ulica…Dete je indikator dezorganizovanosti sistema. Nameće nam se stav da su deca uvek u pravu i figurativno rečeno klatno je prešlo iz jedne krajnosti u drugu. Preterena, soiciljano neobezbeđena ideja da se deca zaštite od nasilja u porodici i školi, odgurala je klatno u drugu stranu. Kao društvo na silu guramo jedan nivo prava dece, a ne obezbeđujemo socijalnu infrastrukturu za pravilno sprovođenje tog modela. Zadovoljavamo se time da neka komisija postoji na papiru, a kako radi to je priča za sebe“, istakao je dr Vukadinović.

Kao primer nepostojanja socijalnih uslova za realizaciju određenih mera, dr Vukadinović je naveo donošenje rešenja o udaljavanju nasilnika iz kuće nakon što prijavi porodično nasilje.

„Donosi se rešenje koje je skoro identično u svim slučajevima i čijim kršenjem se dobija zatvorska kazna. Za lice koje je udaljeno iz kuće, ne obezbeđuje se odgovarajući smeštaj, a ta osoba sigurno neće otići u biblioteku nego u kafanu. Trebalo bi da to lice, dok je udaljeno iz kuće, prođe određene savetodavne tretmane, da mu se postavi supervizor, ali tako nešto ne postoji“, kazao je Vukadinović.

On je podsetio da od mera za suzbijanje nasilja koje su najavljene nakon tragedije na Vračaru, podržava pre svega meru obaveznog testiranja na narkotike u srednjim školama i to na svakih šest meseci.

„Ta ideja je postojala i pre nekoliko godina, ali je došlo do opšte pobune pojedinih roditelja, a reagovao je i zaštitnik građana.Pozivajući se na prava deteta i na slične liberalne zakone u zapadnim zemljama, realizacija ideja je stopirana, iako mislim da je odlična. Testiranje postoji u mnogim zemljama, uglavnom na zapadu“, istakao je Vukadinović.

Kako je kazao Vukadinović, na žalost, nije optimista da će se u našem društvu nešto bitno promeniti nakon pucnjave na Vračaru, jer još nije stvorena „kritična masa“.

„Veliki broj ljudi i dalje se ne oseća ugroženim zbog onog što se dogodilo, za mnoge je to daleko „to je u Beogradu, 200 kilometara odavde“. Kao da u Nišu nema nasilja, nema ubadanja mladih ljudi, kao da polovina mladih na „after parti“ žurkama nije pod dejstvom narkotika, a sve dok držimo „glavu u pesku“ ne možemo da prolazimo bolje“, rekao je Vukadinović.

Osmoro dece i radnik obezbeđenja ubijeni su u oružanom napadu u Osnovnoj školi “Vladislav Ribnikar” u centru Beograda, za šta je osumnjičen učenik sedmog razreda te škole. Šestoro učenika i jedna nastavnica su povređeni, a napadač i njegov otac su uhapšeni.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

4 Komentara

  1. Intervju je odličan. Doktor je toliko lepo sve objasnio. Mene zanima sada na koji način se anksiozan, neurotičan, agresivan i td. roditelj, sa narcisoidnim elementima poremećaja i disocijativnim poremećajem često u paketu, može “zaustaviti”? Ako je tako, a jeste, da onaj koji ima “defekt” ne prepoznaje ga ni kod sebe, ni kod deteta, kako i ko može sprečiti dalje tokove? Onaj ko ima “defekt” ne primećuje, pa se sigurno neće obratiti za pomoć. Čija je dužnost da mu pomogne i da li uopšte neko ima ovlašćenje da mu pomaže? Koja institucija će reagovati? Hvala

    1. Ni jedna, jer ako punoletni pacijent ne pristaje sam na lecenje ne mogu mu nista, sve dok se zavisno od dijagnoze ne desi neka katastrofa, tek onda se reaguje. doktori u zavodu za mentalno ne slusaju sugestije najblizih jer to nije “po pravilu” obzirom da je pacijent punoletan. Kada dodje do momenta gde se kriticno zavrsava, bas onako kako je najbliza okolina predocila doktorima, u tom slucaju se doktori pismenim putem izjasnjavaju da ne zele dalje da lece takvog pacijenta i da budu odgovorni za njegove postupke.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com