Kolumna

Kapitalizam (nas) je opet izneverio

Kada je najviše potreban, kapitalizam ne pokazuje niti jedan pozitivan rezultat vredan podrške u bilo kom trenutku u budućnosti. Izvorna ideja kapitalizma bila je sažeta u jednakoj šansi za sve, u dobru, pogotovo u zlu. A, ukoliko neko od nas nije verovao u jednaku šansu, onda smo svi verovali u nadu i širinu koju nam je obećavao.

U vanrednim okolnostima i situacijama, pogotovo sada u distribuciji vakcina, dešava se ono što se i očekivalo: crno tržište dobija primat i postaje jedino mesto za spas ljudskog života. A kad crno tržište diktira uslove, onda su i uslovi crni. Glad i želja za novcem i zaradom najviše je načelo modernog kapitalističkog uređenja, bez obzira da li se radi o ljudskim životima, zato što smo u kapitalizmu svi njegove sluge. Brojevi. Slučajevi. Ali ništa više od toga.

Ne želeći da ulazim u problematiku samog virusa, za koji nisam ni stručan ni kompetentan, manipulacija i monopol nad, najčešće, političkim rešenjem kriza i situacija prostor je koji kapitalizam najviše voli, jer u njemu savršeno pliva i, što je najvažnije, ima priliku da enormno profitira.

Potpuna nezavisnost korporacija od država i potpuna sloboda delovanja u političkom, ekonomskom i bilo kom drugom aspektu, dobija svoj najsjajniji oblik u trenutku kada je, naizgled, rešenje celokupne krize na pomolu. I to se ne dešava prvi put. U najvećoj krizi sa kojom se svet ikada suočio, možemo samo da zamišljamo koliki je novac u igri. I tu šansu kapitalizam ne sme i neće da propusti.

Ono što do sada nismo videli, bar ne u ovoj meri, jeste nemoć celokupne Evropske unije, a tu pre svega mislim na Nemačku i Francusku, i njihov problem da se izbore sa apetitom korporacija, sa kojima su, do ovog trenutka, vrlo lepo šurovali i dogovarali. Kapitalistički oci nemaju problem da se okrenu protiv svojih ukoliko su situacije vrlo vanredne i šanse za profitom opasno velike. A to se desilo za našeg života.

Svedočimo onoj najtamnijoj strani kapitalizma, koja je, po rečima kapitalista, bila ništa više no klasična izmišljotina komunističkih pakosnika (koji zaista jesu pakosnici, a autor ovog teksta je antikomunista).

Ta najtamnija strana kapitalizma ogleda se u ogromnoj nejednakosti (u svakom pogledu), u kojoj su skoro pa “najjednakiji” vrlo nejednaki sa najvećima.

Drugačije se ne može objasniti ovo zlo u distribuciji vakcina.

Dva su ključna problema.

Prvi problem je u samom srcu i suštini Evropske unije, odnosno u njenom nadmudrenom i nasankanom političko-ekonomskom krilu, koje je, ispostaviće se naivno verovalo da je još uvek na snazi političko-ekonomski dogovor između njih sa jedne i korporacija i najjače zemlje sveta sa druge strane. Pa su, kao i mnogo puta do sada, u nameri da se dodvore svojim prekookeanskim drugarima, požurili i odobrili distribuciju vakcine samo dve vrste proizvođača, Modernu i Fajzer, ne želeći da ulaze u aranžmane sa ostalim “otpadnicima”, koji nisu u njihovoj ligi Prvaka.

Drugi problem je problem u proceni, takođe ekonomsko-političkog krila EU, da će ekonomski, politički i vojno najsnažnija zemlja sveta poštovati dogovor ravnomerne isporuke vakcina, iako je i ona sama ugrožena.

Treći problem koji se pojavio u međuvremenu je previd, takođe ekonomsko-političkog krila, da će uspeti da iskontroliše crno tržište, jer su postigli interni dogovor sa samim đavolom da neće biti đavolje rabote. A đavo je u ovoj situaciji naložio da će crno tržište biti preplavljeno već legalno naručenim, ali ne i isporučenim vakcinama, koje će se prodavati po četvorostruko većoj ceni.

Ova kriza otkrila je i potvrdila nekoliko nepopularnih i odbačenih teorija. Jedna od njih je da birokratija, misli se na EU birokratiju, ne funkcioniše najbolje u kriznim vremenima. Ukoliko se i odluče na taj korak, dozvola za ulazak ostalim proizvođačima vakcina na EU tržište oduzeće puno vremena državama članicama. Birokratske začkoljice velika su prepreka brzom donošenju odluka.

Nepopularna je i činjenica da politička neutralnost u kriznim vremenima dozvoljava određenu širinu koju nije moguće postići i dostići u savezima. Jer kada krenu političke igre, nefleksibilnost saveza dovodi članice istog do tačke pucanja. Politički neutralna tržišta, kao što je manje-više naše, imaju mnogo veću šansu da krizu prebrode u mnogo razumnijem roku, sa iole podnošljivim gubicima. U prilog tome ide činjenica da je Srbija treća u Evropi po broju vakcinisanih na milion stanovnika, iza koje su neke od finansijski najjačih zemalja, a da je, na primer, Velika Britanija, takođe zahvaljujući svom nezavisnom delovanju, naručila vakcine 3 meseca pre Evropske unije.

Novac ovde ne igra bitnu ulogu.

U pitanju je princip fleksibilnosti, davno zaboravljeni princip u međunarodnim odnosima.

Autor: Vladimir Pešić, master politikolog

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

2 Komentara

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pročitaj i :
Close
Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com