DruštvoVideo

ŠKOLA BEZ NASILJA: Samo dobrim primerom možemo od dece napraviti ljude, a ne čudovišta (VIDEO)

Možemo li knjigom da se borimo protiv vršnjačkog nasilja?

Patuljak Barbut Riđobradi ne voli da pije pivo, da radi u rudniku, ne zanimaju ga zlato i dragulji, smatra da su drugi patuljci pohlepni. On nosi naočare i voli da čita knjige. Zbog toga ga svi zadirkuju ne znajući da je on zapravo čitajući knjige postao čarobnjak i jedini koji može da spasi njigovo selo od nekog zla koje iz neke senke preti. Sa druge strane vila Gaja Brezana ima jedno slomljeno krilo, pegice po nosu i jedno i belu kosu. Nju zadirkuju zbog toga što izgleda drugačije, ali ne vide da se iza toga krije jedna meka, dobra duša, jedna darovita vila koja jedina može da govori sa cvećem, biljkama i drvećem, jer je ona jedina vila biljarica i dobila je taj dar od šumske bajke. Oni će kroz njegove priče postati heroji.

Upravo je ove likove stvorio niški pisac Miloš Petković u priči o “Patuljcima i vilama”  zbog dece koja su izopštena i gurana u neki ćošak jer vole da čitaju. Kada sklonimo to ruho fantastike i kada ga pretvorimo u relan svet, možemo da kažemo da su to ona deca koja su tako izopštavana, a onda na kraju postanu uzori. A zašto to uvek mora da bude tako teško, pita se pisac? Ajde da na početku njih prepoznamo, da im damo vetar u leđa.

“Tu prvenstveno mislim i na prosvetne radnike i na roditelje, ali i na decu koja su tu pored njih.”

Jedan njegov lik je zadirkivan zbog fizičkih karakteristika i nedostataka, dok je drugi zbog svojih afiniteta. Na žalost to se ne dešava samo u knizi. I stvarnost nam je veoma često takva, a to je iskusio i sam pisac.

“Mene su zadirkivali jer sam riđ, a ispostavilo se da ta moja različitost privlači pažnju na jedan pozitivan način. Trenirao sam košarku dugi niz godina i nisam smeo da kažem u klubu da čitam, ili nisam mogao da kažem da te večeri neću da izađem na basket iza zgrade zato što čitam “Gospodara prstenova”. Tada je ipak bilo drugačije vreme. Zadirkivanja je bilo, ali ne u ovoj meri. Bilo je i druge dece poput mene, ali mi je smetalo što nemam istomišljenike sa kojima mogu da pričam. Kasnije sam kroz gimnaziju pronašao te neke ljude sa kojima se i dan danas družim”, istakao je Petković.

Da su pojedina deca izopštena iz društva Petković je primetio i u školama kreativnog pisanja. Ona su stalno na meti zadirkivanja.

“Mislim da su malo i roditelji krivi jer su na prvo mesto stavili ocene i prosek, dok se znanje više uopšte ne smatra kao bitna kategorija. To podhitno moramo da okrenemo. Ocena nije bitna. U moje vreme je trojka vredela kao danas petica. Roditelji su iskompleksirani… Moraju da se pomire sa činjenicom da ne mogu svi da budu odlični đaci, da to nije ni bitno. Bitnije je sa kakvim će znanjem deca izaći i sa kakvim moralnim načelima. Meni se čini da danas u svim sferama dominiraju ljudi kojima su osnovne osobine nametljivost, agresivnost i čuveno laktanje, gde su spremni da gaze preko drugih da bi napravili lični uspeh. Deci to ne sme da se usadi u peridu odrastanja, jer kasnije ćemo da dobijemo čudovišta, a ne ljude”, smatra Petković.

Miloš Petković i Gale “Kerber”; Foto: privatna arhiva

Moramo da dajemo dobar primer svojoj deci kako sutra dan ne bi smo imali čudovišta, već ljude oko sebe.

“U susretu sa decom sam stalno isticao da su za mene najveći mangupi deca koja puno čitaju, jer sa njima imam najviše tema za razgovor, a da mi ova druga uopšte nisu interesantna. Iako sam sa neke strane bio sportista, sa druge strane sam u pozitivnom smislu bio štreber i ja sam preko tog sveta upoznao svoje uzore koji danas konzumiraju stvari koje ja radim. Gale Kerber i Aca Seltik su bili moji idoli, oni čitaju moje knjige. Ljuba Ršumović čita moje knjige, daje ih i svom unuku Vidu. Mnogi poznati sportisti su mi se javljali, dolazili na sajam, tražili da im potpišem knige, da popijemo kafu”, rekao je niški pisac fantastike.

Kaže da njegova ćerka voli da čita i to ne radi zato što je on ikada terao, samo je davao dobar primer.

“Uvek kada bi pitala nešto, bila bi obodrena, ohrabrena i bilo bi joj objašnjeno, ako treba i pet puta zašto je nešto dobro, a zašto ne valja. Ako deci govorimo da neke stvari nisu dobre oni neće to da shvate, ali ako im kažemo zašto to ne valja i čime to mogu da nadomeste, dugoročno gledano učinićemo pravu stvar”, kazao je Petković.

Foto: privatna arhiva

Stalno pričamo o vannastavnim aktivnostima. Petković misli da one treba približiti deci, ali da ih uvedemo u školu, a ne van škole

“Ja sam postao pisac zato što su moju školu posećivali Ljubivoje Ršumović, Raša Popov i Dobrica Erić. Deca sada preko jutuba i interneta stiču pogrešne uzore. Protiv toga možemo da se borimo samo ukoliko im mi dovedemo prave uzore, pokažemo ih i stvorimo u njima želju da krenu tim stazama koje su oni utabali.”

Nemoguće je da ova generaija roditelja toliko promaši temu, smatra Petković. Mi protiv nametljivaca ne možemo da se borimo, ali možemo da budemo putokazi. Ne samo da kažemo da nešto ne valja, već da pokažemo nešto drugo.

 

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com