DruštvoMoja pričaObrazovanje

Sa samo šest godina postala je član Društva matematičara Srbije

Za svaki cilj koji sebi postavite da bi ga ostvarili morate da se potrudite, da radite sve sa voljom jer ako ima volje i ljubavi ima i dostignuća, a ključ svakog uspeha je rad, poručila je svojim vršnjacima najmlađa govornica na konferenciji “Neka nova budućnost” Ana Mitić.

Ana je učenica specijalizovanog sedmog razreda Gimnazije „Svetozar Marković“ u Nišu. Vlasnica je oko 100 nagrada i medalja, osvojenih na takmičenjima iz matematike, informatike, fizike. U školu je pošla godinu dana ranije, tako da se na svim takmičenjima takmičila sa decom koja su godinu dana starija od nje. Od drugog do šestog razreda, Ana pohađa nastavu po posebnom programu za darovitu decu IOP3. Sa samo šest godina postaje član podmlatka Društva matematičara Srbije. Ana pohađa i peti razred niže Muzičke škole. U slobodno vreme bavi se odbojkom, izradom origami čestitki i predmeta, a u zavisnosti od inspiracije Ana i slika i piše poeziju. U Gimnaziju “Svetozar Marković” došla je iz OŠ “Učitelj Tasa”.

“Prezadovoljna sam radom u gimnaziji, sve je prilagođeno potrebama i zahtevima darovitih učenika. Profesori predaju na specifičan nači i za kratko vreme su me osvojili kao i moja razredna Maja Dimitrijević koja se trudi da uvek bude sa nama  i pozitivno utiče na nas i motiviše nas da postignemo što bolji uspeh. Ianče, matematika je pomalo neobična i deli se na algebru koju mi predaje  Maja Obradović i geometriju koju mi predaje Dušan Denčić”, priča Ana.

Ana se takmiči iz matematike, informatike i fizike, a ono što je čini posebnom u odnosu na druge takmičare je podatak da sva takmičenja završi, uglavnom, sa makismalnim  brojem poena. Iza nje je mnogo takmičenja, ali se ona rado seća jednog mada je to bilo u četvrtom razredu osnovne škole.

“Meni je matematika nekako od malena došla a vremenom je to za mene  postal normalno, to da radim zadatke. Sve se samo nadovezivalo. Kada se radi o nagradama, sve su one na neki način posebne i meni drage. U četvrtom razredu sam se takmičila u finalu Međunarodnog takmičenja Kengur bez granica. Morala  sam da putujem za Kragujevac jer se tako održavalo takmičenje,a ja sam samo dan pre toga izašla iz bolnice jer sam pala i polomila ruku.Mama je bila protiv toga da putujem, ali sam je naterala da odem.Na takmičenju sam osvijila prvo mesto sa maksimalnim brojem poena u konkurenciji takmičara iz 60 zemalja u svetu. To je takmičenje neću nikada zaboraviti”, kaže Ana.

Posebno joj je, kaže, darga i nagrada  “Najbolja drugarica” koju je dobila tokom letnje škole matematike na Goču. Za nju je takođe veliki uspeh i to priznanje koje je čini posebnom jer osim što brine o sebi veliku pažnju poklanja i drugima.

 “Sada se pripremam  za dopisnu matemazičku Olimpijadu. Završeno je prvo i drugo kolo. Na prvom sam osvojila maksimum poena, a za drugo očekujem rezultate. Zadatke dobijamo na kućnu adresu i kada ih uradimo šaljemo ih Društvu matematičara “Arhimedes”. Ko prođe dva kruga odlazi se u finale, a bude samo oko dvadesetak takmičara iz cele Srbije”, dodaje Ana.

Facinantan je i podatak da je Ana najmlađi član podmlatka Društva matematičara Srbije.

“Postala sam član društva kada sam imala samo šest godina u prvom razredu. Već tada sam radial zadatke koje je postavljalo to društvo i tako sam nekako uspela da postanem njihov član. U suštini tada i nisam imala dovoljan broj godina da postanem njihov član jer mi je bilo pet godina i morala sam da sačekam godinu dana”, dodaje Ana.

Matematika je Anina prva  i najveća ljubav, ali se ne odriče ni drugih aktivnosti. Svira klavir u klasi profesorke Dragane Dimitrijević.

“Postoji veza između matematike i muzike. Matematika je striktna, ima svoja pravila, potrebno je kontinuirano vežbanje, a to  važi i  za klavir, pa je muzika opet nekako drugačija. Muzika mi daje više slobode, a opet je to neka vrsta duhovne nadgradnje. Nemam omiljene kompozitore jer svi dobro komponuju jer da nije dobar ne bi bio kompozitor”, ističe Ana.

Impresionirana je i origamijem i detaljima u nekoj figure. Naučila je da pravi figure od papira preko računara. Slobodno vreme ispunjava i sportom, ali i programiranjem. Odbojku trenira dve godine  u Odbojkaškom klubu 10.

“Programiranje me, takođe, privlači. Stipendista je private škole za programiranje. Specijalnost su joj igrice. Igrice pravim u pajtonu i to mi je izazov jer sam ranije u istom program radial zadatke, a sada radim igrice za koje pišem i muziku”, dodaje Ana.

Ana je tek u sedmom razredu, ali kao i u metematici ona i u životu razmišlja korak ispred svih. Školovanje će nastaviti u Gimnaziji “Svetozar Marković”.

A šta  će Ana biti kada poraste.

“Pada mi na pamet mnogo togo. Želim da budem programmer, hirurg, nastavnik. Puno opcija mi je u glavi ali mi se jako sviđa hirurgija. To je human posao jer pomažem drgima. Imam još dosta vremena  da promenim mišljenje”, zaključuje Ana.

Poslednje pitanje na koje nismo dobili odgovor je bilo “kada Ana spava”.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com