Raspevani stihovi kao lirski treptaj duše
Živi rezime Radeta Ilića o zbirci pesama "Pod nebom zavičaja" autora Kamenko M. Markovića

Rade Ilić ovu zbirku pesama naziva „Raspevanim stihovima“ jer se svojom neobičnošću izdvojila od drugih knjiga sličnog žanra, još pre dvadeset godina kada je bila objavljena. U nekoliko navrata o njoj je pisao i prof. dr Slavoljub Obradović, profesor sa Filozofskog fakulteta u Nišu. Naslov njegovog predgovora glasi: „Lirski treptaji duše“, “ Poetski govor Kamenka M. Markovića skladno nastavlja stražilovsko- nastasijevićevski pravac u srpskoj poeziji. Satkana od tankih vlakana emocije, poverljiva, brušena, i iskrena zbirka pesama već svojim naslovom otkriva pesnika podjednako okrenutog sebi i fenomenu prirode. U pesničkim minijaturama uhvaćena je lepota trenutka, slutnje, daha i mirisa.“
Samo na prvi pogled reč je o poeziji mira i tišine. U pesmama ove zbirke ima plamsaja, nemira i kovitlaca. Bezgranična nežnost, fluidna i prozračna, stalno prisutna žedj za životom, spremnost na predavanje i davanje sebe, čežnja ka neprestanom pročišćavanju izraza, samo su neke od odlika ovih pesama. Ovom zbirkom je kazana ljubav prema pojmovima, stvarima, licima i doživljajima. U njoj nema prikrivenog straha od lepote strasti.
Opredelivši se za slobodan stih i funkcionalnu rimu, pesnik je stihovima podario ljupku plastiku izrazitih receptivnih moći i asosijacija. Reč je o pesmama kojima ćemo se često vraćati.
Poezija Kamenka M. Markovića inicira duh, a pesnik nas namerno vraća ljudskoj fluidnoj i mekoj prirodi koja je u duhovnoj srodnosti sa tajnim mitološkim govorom prirode i sa onom opojnom muzikom noći koju „Ničim ne remeti/ Pesma zrikavaca/ Podno starih lipa“. Za pesnika je lepota neizrecivog skrivena u najdubljim slojevima misaonog ljudskog bića, a pesnik upravo otkriva to što je skriveno i što je još od rodjenja okovano u čoveku.
Pesnik Kamenko M. Marković u svakoj svojoj pesmi traži svojevrsno arhajsko zrnce istine i lepote i u tom smislu on sanja budni san. Ovaj pesnik je čulno prisutan u svakoj svojoj pesmi, on traži skrivene reči ali ne dozvoljava da se u tom traženju izgubi lirski subjekat. Neprekidno izmedju modulacija zvuka i tišine, izmedju belina i tamnina, izmedju svetlosti i senki, pesnik Kamenko M. Marković predočava najrazličitije oblike afektivnog prijema sveta prirode i svih pokreta i nepokreta u tom svetu. Ovo je poezija koja se može omedjiti graničnim polovima: svetlosno- treperavim i supstancijalno- misaonim (Slutnja, Izmaglica).
U lirskim strukturama ovog pesnika osećamo da je svet pesnika obogaćen obiljem motiva jedne vitalne, misaone, zamišljene i prema beskraju upućene ličnosti. Pravi stilski i smisaoni efekti ove poezije su podjednako impresivni i misaoni, a nalaze se upravo u žilama osnaženog, obnovljenog i rasvetljenog života koji neizrecivo bruji u kosmosu i u pesniku čija je poetska, životna i misaona vertikala razapeta izmedju zemlje i beskrajnog kosmičkog prostranstva.
U poeziji Kamenka M. Markovića je neprestano prisutna lepota brujanja ne onog što je neizrecivo i daleko od života, već onog što se otkriva pred pesnikovim očima i što dotiče vrhove ganglija njegovog misaonog i emotivnog bića. Ovo je poezija jasno iskazanih duševnih stanja.
Skoro svaka pesma je iskaz jednog asocirajućeg stanja, ali u strukturi ove poezije ne tražimo ništa što bi bilo samo biografski podatak, niti ulazimo u analizu afektivno- nesvesnog potencijala i kompleksa iz koga je nastala pesma, već tražimo samu pesmu kao umetničku celinu, a to znači da se pred nama otkriva integralni život pesme.
Jezik poezije otkriva one neizrecive tenzije osećanja i mašte, svesti i podsvesti i duševnih stanja koja se na hiljade načina i u bezbroj nijansi prožimaju sa svetom i lepotom. Otuda se za poeziju Kamenka M. Markovića može reći da je evokativna u smislu da odgovara na mnoga životna pitanja koja protiču kroz misaonu strukturu lirskog subjekta kao njegova stvarnost. Dakle, pred nama je opojna poezija čula, meka i razbarušena. Poezija u kojoj je lirski duh transformisan u brujanje same pesme, tišine i prirode.
Zbirka pesama je ilustrovana fotografijama hramova sa prostora jugoistočne Srbije.
Pripremio Rade Ilić
Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.
DA IZMAKNE ZABORAVU
Na današnji dan, na Blagovesti, 1943. umro je Jovan Dučić jedan od najvećih pesnika srpskog jezika. Igrom slučaja ( a možda i ne), danas čitamo jedan sjajan prikaz koji govori o jednom drugom pesniku- Kamenku M. Markoviću , koji je napisao nekoliko knjiga i mnoštvo sjajnih tekstova o Jovanu Dučiću.
Ovaj svestrani stvaralac iskazao se je u brojnim sferama umetnosti. Bravo i svako dobro mu želim.
Potkrala vam se tehnička greška: nije reč o Kemalu već o Kamenku. Hvala.
Divna zbirka pesama koju posedujem već 2o godina i koju volim.
Na naslovnoj strani ove divne zbirke je freska iz Poganovskog manastira .Na ovaj način, simbolično, pesnik je otkrio podneblje sa kojeg potiče.
Susret
Ja sam jedna od onih koji vole da slušaju profesora Markovića kada sa zanosom i opijenošću, koju ranije nisam vidjala ni osrtila kod onih koje sam slušala a , pripadali su svetu prosvetnih radnika i stvaralaca. Volim da čitam njegove tekstove i knjige vezane za istoriju umetnosti i, pesme njegove volim. Ova zbirka beleži 20 godina svoga postojanja i nije zaboravljena. Jedan dogadjaj vezan za stihove iz ove zbirke, pamtiću čitavog života. Negde 2007. ili 2008. u banci , pred šalterom nekoliko ljudi čeka., medju njima i profesor Marković. Službenica se obraća profesoru i kaže; imam vašu zbirku pesama, napisali ste najkraću i najlepšu pesmu o majci, znam je napamet. Nedavno sam izgubila majku, molim ostale ljude da mi dopuste da preko reda, dam novac profesoru Marković, to bi mi nešto značilo.. Niko se nije bunio, samo su gledali u profesora koji je verovatno bio iznenadjen ali je klimanjem svoje razbarušene kose svima zahvalio.
U ovoj zbirci poezije reči su se na mnogim mestima dotakle sa muzikom.
Osim što nalazim njegove radove na portalima, novinama i časopisima o prof.dr Kamenku Markoviću ništa drugo neznam. Nema ga na Vikipediji. Niške vesti bi mogle da naprave jedan intervju sa gospodinom Markovićem iz kojeg bismo saznali više podataka o njemu. Veoma zanimljiva, interesantna i svestrana ličnost koja to zaslužuje od onih koji vole ono što on radi. Hvala.
NAJVEĆI penik Lužničkog kraja. Bravo!
MOJ DRUG IZ ODELJENJA je NAJVEĆI PESNIK LUŽNICE. Svestran čovek kakav se još dugo neće roditi na ovim prostorina., Njegovu knjigu “ Kambelevac, neispričana priča“, čuvam ispod mog jastuka, dok nešto ne pročitam ne odlazim u san. Opis Kambelevca i njegovih žitelja iz vremena kada smo bili djaci fascinantan je. Načinio je rečima blistave portrete velikog broja Kambelevčana.