KolumnaKultura

Radovan Beli Marković (čovek koji je voleo Jug Srbije)

U jednom niškom bircuzu, uz hladno Niško pivo i najbolje valjkaste ćevape, Dejan Stojiljković je napisao kultnu recenziju za ‘Zaplanjske priče’, koja će čudnim putevima Gospodnjim stići do Radovana Belog Markovića.

“Kao što je država Mejn za Stivena Kinga, Kolubara za Radovana Belog Markovića, tako je Zaplanje za Vladimira Vučkovića”.

Knjiga je kao voda, uvek pronađe put. Tako je krenulo druženje sa ljudskom gromadom i jednim od poslednjih srbijanskih klasika, Radovanom Beli Markovićem, čovekom koji je voleo Jug Srbije, iskreno i bez potcenjivanja. Iz zbirke priča, pronicljivim sluhom mudrog spisatelja izdvojio je dve od kojih su nastali romani ‘Srodne duše’ i ‘Hromi’.

Radovan Beli Marković, književnik i Vladimir Vučković, pisac

Ponekada sam pomišljao da više od mene voli Suvu planinu, toliko je bio ubedljiv, prožet širinom koja se stiče samo Božijim promislom.

‘Starozavetni Srbin’, više puta sam ponavljao u sebi dok smo divanili u jednoj lajkovačkoj kafani, gaseći ljutu šljivovicu hladnim Valjevskim pivom. U početku nisam smeo to glasno da izgovorim, ali sam kasnije uvek ponavljao.

“Zašto Starozavetni Srbin?”, pitao je jedanput dobrodušno uz široki osmeh koji je sadržao beskrajnu ljubav za sve ljude i njihove slabosti.

“Zato što, kao retko koji zapadni Srbin, poznajete dušu ove naše Srbijice”, odgovarao sam uz novo Valjevsko pivo.
Umetnik reči je ćutao, proročki zamišljen.

“Živeli, Starozavetni Srbine, nikada nećeš biti zaboravljen u ovom narodu, u Tvojoj Kolubari, ali i na Suvoj planini, na srpskom Jugu, postojbini Branka Miljkovića”.

Vladimir Vučković, pisac
(autor romana ‘Srodne duše’ i ‘Hromi’)

_________________________________________________________________________________________________________

Srpski književnik Radovan Beli Marković preminuo je u 75. godini.

Između ostalih nagrada, dobio je Andrićevu nagradu za „Septembrini u Kolubari“, za „Male priče“ nagradu „Bora Stanković“, za roman „Lajkovačka pruga“ dobio je Nolitovu nagradu i nagradu „Branko Ćopić“.

Za roman „Limunacija u Ćelijama“ 2000. godine dobio je priznanje Večernjih novosti „Meša Selimović“ za knjigu godine.

Autor je i romana „Poslednja ruža Kolubare“, „Knez Miškin u Belom Valjevu“, „Devet belih oblaka“, „Orkestar na pedale“, „Kavaleri Starog premera“, „Gospodja Olga“. Poslednji roman „Stojna vetrenjača“ objavio je u julu 2021. godine.

Povodom 65 godina života i 40 godina rada izašla su njegova sabrana dela u 13 knjiga. Bio je član redakcija „Književne reči“ i „Književnih novina“, Srpskog književnog društva i Srpskog PEN-a.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com