Moja priča

Njegove slike se nalaze u galerijama širom Srbije

DUŠAN MILOJKOVĆ JE MLADI SLIKAR KOJI SVE VIŠE IZAZIVA INTERESOVANJE LJUBITELJA LEPE UMETNOSTI

Kaže da je od malih nogu zaljubljen u slikarsto, da je dečije igre zamenjivao crtanjem, da je oduvek znao da će posle osnovne škole upisati Umetničku školu, da osim kičice u rukama neće držati nikakv drugi alat i da će mu najbolji prijatelj sa kojim će podeliti i ostvarene i neostavrane snove biti štafelaj.

Dušan Milojković(32) je mladi slikar za kojim je potrebno tragati. Najbolje možete da ga upoznate preko njegovih slika. Najmanje ih je u njegovom domu, ali ih zato ima u galerijama širom Srbije, a on dodaje da putuju i van Srbije pa se mogu videti i u Americi, Italiji, Hrvatskoj ili kraće, u preko trideset zemalja širom zemaljske kugle. Oni koji ne vole da obilaze galerije, a žele da se sretnu sa dobrom slikom mogu to da učine na Dušanovoj fb stranici Galerija Milojković. Niški boemi se sa njegovim slikama sreću u poznatim niškim kafanama. Od svoje 18 godine nosi kičicu u džepu, a do sada je naslikao preko 3.000 slika.

 

„Talenat sam nasledio od bake“, kaže Dušan uz smeh jer naravno, dodaje da nije tako, ali on voli da se našali.

Dušan Milojković, slikar; Foto: privatna arhiva

Doduše nije se šalio kada je rekao da će da upiše Umetničku školu ili neće uopšte da se školuje dalje.

„To je za ljubav koja vas obuzme od detinjstva i ne popušta nikako do kraja života. Oduvek sam znao da ću se baviti slikarstvom, da ne pstoji ništa drugo osim slikarskog platna za mene i istrajavam u tome. Danas se teško živi od slikarstva, prođe ponekad i po mesec dana dok ne prodam neku sliku, nekada i tri, ali me to nije ni jednog trenutka poljuljalo. Sada je situacija malo bolja jer dosta galerija zainteresovano za moje slike, ove u Nišu, a posebno one u Beogradu. Recimo, imam svoje slike u galeriji koja se nalazi u Knez Mihajlovoj ulici a to, ipak, ne može svako“, iskren je ovaj umetnik.

Dušan slika tehnikom ulje na platnu koja je najteža, ali slikama onezbeđuje dugotrajnost.

„Od tema radim sve, od ženskih aktova, do gradova, pejzaže, konja, bukvalno sve. Pokušavam da napravim balans između onoga što bih ja voleo da naslikam i onoga šta publika traži. Jedino ne želim da radim kič jer želim da svaka moja slika bude kvalitetna. Kada je neko pogleda da kaže da je to to. Sve ređe radim samo za sebe jer od nečega mora da se živi, a danas nije lako biti slikar. Volim efektne slike, ali tek planiram da radim za sebe. Danas mora puno da se radi da bi moglo da se živi i to skromno“, kaže Dušan.

 

Dušan dodaje da je sebe kao slikara gradio po uzoru na Paju Jovanovića i Uroša Predića, ali je dodao i strane slikare, posebno ove mlađe i modernije koji nisu poznati ali su dobri. Iz godine u godinu njegov stil je postajao prepoznatljiv i to ne samo po potpisu.

Dušan Milojković, slikar; Foto: privatna arhiva

 

„Muškarci kupuju slike, ali oni nisu toliko zainteresovani. Pogledaju, pitaju koliko košta, kupe i odu. Žene su drugačije. One više obraćaju pažnju koje samo ja primećujem. One su nekako detaljnije, analiziraju sliku, primećuju detalje. Meni je drago da je tako jer to znači da one žele da uživaju u tim slikama, da je ne kupuju tek tako, reda radi. To mi laska jer znam da će oni koji pogledaju sliku uživati u njoj“, ističe.

Foto: privatna arhiva

Dušan je odrastao u kafanama. Nekako uz slikare ide i taj boemski život. A vlasnici su naručivali slike.

„Teme su prilagođene kafanama, ali mi je drago da se gosti uz te slike osećaju prijatnije“, dodaje Dušan.

Smatra da grad mora malo više pažnje da pokloni umetnicima.

„Prostor za izložbe je za mnoge od nas preskup, a ima puno slikara koji bi izlagali i koji imaju šta da pokažu, ali iz matrerijalnih razloga ne mogu. Mora da se kulturi posveti više vremena jer mnogi nisu svesni kolika je njena moć i koliko ona može da utiče na svest naroda. Voleo bih da postoji i neki prostor gde bi slikari radilo kolektivno, više njih, da razmenjuju iskustva da uče jedni od drugih. Ovako smo ostali sami. Ponekad sami sakupljamo pare da napravimo izložbu, a ni ona nije uvek medijski propraćena. Zato je potrebno više i da se govori o kulturi“, zaključuje Dušan, slikar iz Niša o kome se u poslednje vreme sve više priča, a njegova najveća inspiracija su mu sin Aleksa i supruga.

Dušanov san je da otvori svoju galeriju gde će se nalaziti njegovi radovi, ali i da svako može da vidi kako se nastaje slika.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com