DruštvoMoja priča

Muzički vremeplov

“Ja se zovem Slobodan Jovanović, ali ime mi je Faca harmonikaš”.

Faca harmonikaš, 55 godina sa harmonikom, svojom muzikom, sećanjima i ne zaboravlja početak.

 

Foto: Privatna arhiva

“Tata je bio na službenom putu u Mađarskoj, doneo mi je harmoniku i tako je počelo. Bilo je to 15 dana pred polazak u 1. razred, znači nešto pre zvaničnog početka bavljenja muzikom. Završio sam osnovnu školu, upisao gimnaziju i onda su me poslali u KUD “Stanko Paunović’’. U početku sam bio pripravnik, a onda sam postao korepetitor i tu sam bio do 1969. godine. Posle toga, sa Acom Stefanovićem, poznatim koreografom formiramo ponovo KUD “Abrašević’’ I tako sam počeo sa folklorom”.

Rode se Đuvegije, danas i te kako punoletni i danas slavno postoje.

“Uvek smo bili u vrhu i u Srbiji i u Jugoslaviji. Mi smo svirali sve i protokole, svadbe, ispraćaje, sve moguće. Svirali smo kvalitetno, ali i iz zadovoljstva i ljudi su nas tražili”.

Pamte se niške kafane, pamti se Niška Banja, pamti se Ozren, pamte se svirke u Hotelu Park, u Naisu i sve one boemske lude večeri u kojima su svi mnogi uživali.

Foto: Privatna arhiva

“Ja sam se uvek trudio da imam aktuelan orkestar. Uzor su mi bili Sedmorica mladih. Sticajem okolnosti, upoznali smo se jedne godine na moru, u Ulcinju, nastavili smo da se družimo i od tada je počeo pravi početak Đuvegija. Mi smo kao Đuvegije nastali 29.11.1973. Menjali su se muzičari, jedni su dolazili, a drugi odlazili, ali vas ima i iz prve postave. Imam jednog člana koji je sa mnom 40 godina, a imam I jednog člana koji je 30 godina sa nama. Bitno je to da je kroz orkestar prošlo, negde oko 170 muzičara.”.

I tako postojite. Mnogih orkestara više nema, ali Đuvegije su I dan danas sa nama.

Foto: Privatna arhiva

“Mi smo se jednostavno prilagodili. Ja i dalje dobijam pozive sa mora. Dvadesetpet godina smo bili u sezoni na moru, a tako je i danas. Ja već sada ugovaram posao za sledeću godinu, ali ono što razmišljam je da se posvetim menadzerskom poslu. Čini mi se da sam se malo umorio, a i meni se i lepe godine”

Neko se uvek pojavi kao naslednik, tako i Faca ima svog.

“Imam izvanrednog naslednika. To je profesor Bojan Mladenović, dečko koji je jedan od najboljih muzičara u zemlji. On sada vodi orkestar, ja sam to predao njemu, a ja ugovaram i mene ljudi zovu. Mi to lepo rešavamo, budućnost Đuvegija je zagarantovana i tako trajemo”.

Foto: Privatna arhiva

Lepe godine postojanja, lepe uspomene sa Đuvegijama, tako i ovo podsećanje vredi. A Faca, one je prava gradska faca.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com