LJUDI I DANI STAROG NIŠA – I Niške poslastičarnice „pratile modu“
U „Švajcariji kolači po Bečkim receptima“
„Niš je od davnina imao dobre kafane, ali i poslastičarnice. Pa kad prepiješ u kafani svratiš u poslastičarnicu da se zasladiš i osvežiš bozom ili limunadom, a kad se „sav ušećeriš“ od niških slatkiša i „ako ti se bar malo i posmuči, a ti svrneš u kakvu kafanu …. pa posrčeš nekoliko šarenih fildzančića grčke kave“ pisao je, peru vičan, još davne 1878. godine Milorad Popović – Šapčanin.
A opisujući niške poslastičarnice koje je kako kaže:
„…. kakav Makedonac ili Starosrbijanac otvorio, čitavi redovi tepsija gledaju u tebe, i ti u njih, i u njima one pite i baklave razne vrste zalivene medom, pa kadajfi (turski slatkiš)
…. opet zaliveni medom i šećerom, halva od oraha, ćetena i još nekakva
… Samo dosta dinara u dzepu i dobar želudac, pa da ne izađeš dok se ne ušećeriš.“
U godinama između dva svetska rata Niš je imao oko tridesetak poslastičarnica.

„Sladoled, sladoled hladan, sladoled …“ – vikali su u tople letnje dane ulični prodavci, noseći sladoled Niškim ulicama u posebnim čuturama na leđima.
Ali, vreme se menjalo, nestajao je „orjent“ sa niških ulica, sve se polako modernizovalo, pa i način prodaje sladoleda. Po ugledu na Beograd i Beč i u Nišu su se pojavila prva ručna kolica za prodaju sladoleda. Bila su moderna, lepa – živopisno ofarbana i sa najmanje dve vrste sladoleda.
Sećajući se tog vremena Stojanović kaže:
Poznati Niški poslastičar Teofilo Mihajlović, čiji potomci i danas drže poznate poslastičare, nabavio je takva kolica za uličnu prodaju sladoleda. On je, seća se Vidoje – „prvi nabavio i italijansku mašinu za sladoled i mašinu za pravljenje korneta.“
U Niškoj „glavnoj ulici“ bilo je nekoliko poznatih i dobrih poslastičarnica koje su dugo, čak i posle rata opstajale. Ali poslastičarnice „Švajcarija“ poodavno nema. Ostalo je samo ime skvera između Obrenovićeve i Dušanove ulice.
„Švajcariju“ je držao polastičar Rade Dimitrijević i njegova supruga, a u „istoriju su ušli“ kao prvi poslastičari koji su orjentalne poslastice zamenili evropskim kolačima. Nabavili su recepte iz Beča i Budimpešte i pravili su u svojoj poslastičarnici torte i kolače, šam i krem pite.
Tako su Evropski kolači došli i do Niša, a taj moderni, slatki asortiman prihvatili u i poznati poslastičari: Teofilo, Metodija, Najdanović, kasnije i „Pelivan“, pa Janko i mnogi drugi. Po dobrim tortama i sladoledom bila je poznata i poslastičara „Lipa“, ali ne samo po tome. Bila je i lepo i moderno opremljena, sva u mermeru i brušenom staklu. Sladoled se u „Lipi“ služio u činijama od rostfraja.
Ali, Evropski kolači nisu izmenili mnoge druge poslastičarnice u kojima je i dalje bilo „ratlokuma u tabacima“ i „sudžucima“ i koji se žuti kao smilj i providi kao porculan, „a sav se osuo belim bademima … “
A sudžuka i šećerleme je bilo, lepih tulumbi i orasnica, a osvežavalo se „porfirnim špricerom“ od boze i limunade ….
Izvor: Niški Vesnik
Priredio: Novaković Milan
Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.