Stari Niš

Kapije Dušanove

Pretpostavljam da nema stanovnika Niša koji nije bar jednom prošao ulicom Cara Dušana, a da nije primetio posebnu lepotu dve velelepne kuće, a posebno njihove kule koje dominiraju i podsećaju na ambijent starog Niša. Kuća u broju 28 je bila u vlasništvu jednog od najbogatijih niških trgovaca Vidana Živkovića koji je pre drugog svetskog rata imao jednu od najačih izvoznih trgovina poljoprivrednim proizvodima u Jugoslaviji. Kuća u broju 33 vlasništvo je poznatog niškog pekara Aleksandra Jančića-Mite.

Viden Živković je bio je vlasnik kuće u broju 28 kao i kompleksa kuća koji se nalaze u Pop Lukinoj i ulici Orlovića Pavla.

Živkovići su poreklom iz zaplanja iz sela Duga Poljana. Njegov otac Nikola krajem 19. veka dolazi u Niš i počinje da radi kao trgovac. Nikola je imao četiri sina Videna, Vladimira, Velimira, Sotira i ćerku Đurđu. Nisu svi Živkovići bili trgovci dok su Viden, Velimir i Vladimir nastavili očev biznis, Sotir je bio bankar, bio je predsednik Prve državne hipotekarne banke u Nišu. Đurđa kao žensko dete u porodici bila je naravno pošteđena tog napornog posla.

Živkovićima je trgovački posao dobro išao tako da su Viden, Vladimir i Velimir osnovali i izvozničko- trgovačku firmu koji su nazvali „Viden Živković i braća“. Već 1920. godine oni izvoze kukuruz i žito u Grčku, između dva rata i po 20 vagona stoke a kasnije pred početak drugog svetskog rata nalazimo podatak da su se bavili i izvozom duvana i da je godišnji prihod bio čak preko 40 miliona RSD. Zato i ne čudi da su taj svoj kapital čuvali kupovinom nekretnina po Nišu, i otvaranjem radnji. Viden je bio oženjen Kosarom devojkom iz trgovački porodice sa njom je imao tri sina Branka, Dobricu i Đorđa. Za vreme drugog svetskog rata Branko odlazi u Ameriku, Đorđe gine na Sremskom frontu a Dobrica se u Nišu bavi trgovinom.


Kuću i pekaru u Dušanovoj 33a od Turaka je 1873. kupio Kir Dimitrije Janča po svemu sudeći Cincar poreklom iz  Egejske Makedonije.

Nakon oslobođenja nastavio sa porodičnim poslom koje lagano napreduje. Punih 40 godina Jančići su živeli u jednoj maloj kućici u dvorištu iza pekare. Njegova žena Darinka bila je ćerka poznatog niškog mutavdžije Mihajla iz Čupićeve ulica a njena sestra bila je udata za Djoku Jovanovića krznara vlasnika kuće u Dušanovoj broj 30. Tako je bilo sve do 1927.godine kada je njegov sin Aleksandar rešio da se ženi, pa je Dimitrije rešio da malo renovira kuću odnosno da izradi gornji sprat ali i i kupi okolne dućane i radionice koje se protežu duž Dušanove ulice.

Aleksandar je imao dva sina i ćerku. 1927. godine rađa se Dragoljub, 1929. godine Dimitrije i 1933. godine ćerka Vasilija. Dragoljub nije nasledio porodični posao, njega pamte građani posleratnog kao jednog od osnivača radio Niša poznatog zaljubljenika u fonoteku, spikera. Dimitrije je nastavio očev biznis i držao radnju sve do 2006.godine. Za vreme drugog svetskog rata Jančić pekara je morala da radi za Nemce a porodica se izdržavala prodajom od pečenih semenki i sitnog peciva. U zgradi su stanovali nemački oficiri. No tu nije kraj nevoljama posle rata nova vlast Jančićima oduzima lokale, a u samoj pekari državno preduzeće Žitopek otvara svoju radnju u kojoj je Dimitrije morao i da radi. Dimitrija to nije činilo srećnim pa sa proširenjem porodice kada su mu se rodila deca sin i ćerka Aleksandar i Ljiljana rešava da krene u borbu za povratak svojih lokala. 1967. godine Jančići uspevaju i da vrate deo imovine u svoje vlasništvo i ponovo otvaraju pekaru u prizemlju zgrade. Nakon 90-ih godina restitucijom i povratka imovine Jančići lagano vraćaju i preostale svoje lokale i svoju imovinu. Pekara radi do 2006. godine kada je tu otvorena jedna od banaka.

Što se tiče zgrada, ako ih malo bolje zagledamo one su u izrazu i po oblikovanju različite ali su njihovi graditelji i arhitekte bili dovoljno suptilni i umešni da iako ima određenih razlika u kulama izbalansiraju kompoziciju tako da one deluju gotovo simetrično. Kod Živkovića kula je jedna zarubljena piramida sa ogradom od kovanog gvožđa na svom vrhu, dok kod Jančića to je jedna jedna zasvedena kupola sa jako bogatim elementima u limariji, sa baroknim izrazima u onim ženskim elementima onim volutama koje se nalaze neposredno ispod njegovog koplja.

U svakom slučaju obe ove kule su ukrašene jako bogato umetničkom limarijom koja nažalost u zanatsku smislu sada skoro neponovljiva iz prostog razloga jer je to rađeno u velikim presama na metalnim kalupima kojih više nema.

Iako se ne zna ko je projektovao ove dve kuće, stil u kome su napravljene- evropski tradicionalizam, godina u kojoj su napravljene 1927. godine -pedeset godina posle oslobodjenja od Turaka, te ono što je najkarakterističnije na njima – kompozicija koje su zajedno činile prosto me navodi da pomislim da su nastale od istog autora uz dogovor vlasnika.

Tako visoko isturenim kulama koje stoje jedna naspram druge na uglovima kuća danas čine „kapije Dušanove”i zbog toga imaju posebnu vrednost. Kao primer klasičnog akademizma u gradnji i vredni gradjevinski objekti stavljene su pod zaštitu države 1988. godine.

Zahvaljujući programu lepša Srbija njihove fasade su potpuno rekonstruisane pre petnaestak godina i predstavljaju uspešnije primere kako treba voditi računa o arhitektonskom nasleđu.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com