KADA DECA ODRASLIMA DRŽE LEKCIJE O DOBROČUNISTVU: Prodavnica humanosti

Robna kuća humanosti, tako je slučajni prolaznik nazvao nekiliko stočića ispred kapije porodične kuće porodice Zagorodnjuk u Panteleju nadomak OŠ “Stefan Nemanja” na kojima se nalaze igračke iz kinder jaja, nekoliko časa punih flomastera, pernice, ukrasne šnale, dečiji novčanici, a iza stočića su okačeni crteži naslikani dečijom rukom. I sve je to na prodaju, a novac sakupljen od prodaje ide u humanitarne svrhe za decu koja u ovom trenutku vode najvažnije bitke svog života, za isti taj život.
Tri devojčice, Saša Zagorodnjuk (10) i njene dve komšinice i drugarice, sestre Marija i Ana Veljković, deset i jedanaest godina, došle su na ideju da pomognu deci kojima je pomoć najpotrebnija kako bi i ona osetila radost detinjstva. Za samo tri dana one su prikupile 7.000 dinara, a novac je uplaćen na račun dve devojčice kojima je potrebna pomoć za lečenje. Dodaju da je to malo, ali je od srca.
“Tako smo došle na ideju da pokupimo svoje igračke koje smo prerasle, pribor iz škole koji nam ne trebe, pernice i ostale sitnice i da to prodamo. Kako ne idemo na letovanje na ovaj način se družimo i činimo dobro delo”, priča Saša.

Saša, Marija i Ana imaju samo jednu poruku za svoje vršnjake, a to je da ponekad pomisle da tu negde oko njih žive njihovi vršnjaci čije detinjstvo ugrožava bolest i da je njima pomoć potrebna. Da ima dece koja ne mogu sebi danas da priušte i žvaku i da je i njima potrebna pomoć.
“Njima je potrebna pomoć, a mi ćemo biti srećne ako su i oni srećni. Samo ako i sami dajemo možemo da očekujemo da i nama neko da”, kažu ove devojčice.
Važnu ulogu u celoj ovoj priči odigrale su porodice ovih devojčica. Sašina mama Andrea kaže da se kod njih u porodici sa decom često razgovara o humanosti, dobroti, darivanju, brzi o drugima. Slično je u porodici Marije i Ane. I njihova mama Radmila kaže da je važno da deca od malih nogu nauče koliko važno misliti i pomagati drugima.
“Jako je važno razgovarati sa decom o humanosti. Ona moraju da znaju da postoje deca kojima je potrebna pomoć, i da, nažalost, vremena su takva, svakome može da se desi da se nađe u situaciji da mu je potrebno da mu neko pruži ruku”, kaže Andrea Zagorodnjuk.

Radmila Veljković, majka Marije i Ane, dodaje da je akcija ovih devojčica primer i za njihove vršnjake.
“One se na ovaj način druže, pomalo i igraju i kroz tu igru uče da pomažu drugima”, ističe Radmila. Ulica je neprometna, ali slučajno prolaznici zastanu, razgledaju i onda ili kupe nešto ili samo doniraju novac. Svojim postupkom i oni pokazuju da još postoji dobročinstvo, da još možemo da računamo jedni na druge, da humanost može da postane deo naših života.
Jedan od slučajnih prolaznika je kupio tenisku lipticu za svog psa. Dao je mnogo više novca nego što ona košta. Kada su devojčice posegle za kutijom da vrate kusur samo je odmahnuo rukom, nežno se nasmejao, zahvalio i produžio dalje.
Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.