Moja priča

JOŠ JEDAN ZABORAVLJENI SPORTSKI AS LEGENDA NIŠKOG BOKSA

Ostao je u sećanju još malog broja ljubitelja plemenite veštine. Postoji samo u svojim uspomenama i albumu požutelih slika. Ja, očaran oblakom belim, gledam kako nestaje daljina i pitam se da li ima još vremena za snove. Sećanje leti prostranstvom gde se smenjuju svetlost i tama i pitam se, da li smo spremni i posvećeni da o prošlosti saznamo i nešto više. On to zaslužuje. Miomir Metlica Marjanović.

Nije ni slutio da će njegov život biti tako povlašćena stvarnost i da će životu dati više nego što će od njega uzeti.

“Ja sam sa porodicom u Niš došao sa samo četri godine, čega se naravno ne sećam, ali tako je krenulo odrastanje do dečačkih dana i rodila se ljubav prema sportu. Počeo sam sa fudbalom u Niškom Železničaru kao vrlo talentovan ali strog trener nije trpeo loše ocene i ja napuštam fudbal. Išao sam u školu Maršal Tito i tamo Sokolana i treninzi boksera. Brzo sam zaboravio loptu i zavoleo rukavice.”

Foto: Privatna arhiva

Godine donele trud, volju i želju i polako kreće bokserska karijera.

“1964. godine je zvanično početak moje karijere koja je, pokazaće vreme, bila veoma uspešna najviše zahvaljujući mom treneru Dušku Radosavljeviću, a i upravi kluba Rajku Vukčeviću, Boži Kajgi, Basti, Slavi Pajeviću i drugima.”

Foto: Privatna arhiva

Velter kategorija kao sudbina i izazov, a i klupski drugovi, sve sami asovi.

“Radnički je tada zaista imao jaku ekipu. Bahtijarević, Amzić, Kelava, Kreso, Čelik, Ugrenović i drugi, bili su pravi asovi i protivnici klubovima iz bivše Jugoslavije.”

Oko pet stotina mečeva, karijera za ponos ali i žal za dresom reprezentacije.

“Imao sam dosta mečeva u karijeri što prvenstvenih što revijalnih, ali maler je bio taj što su u mojoj kategoriji boksovali velikani Ljubinko Veselinović, Marjan Beneš, Pajković, Benedek, Sretenović i Jelisić i ostali asovi i teško je bilo doći do reprezentacije. Takođe raduje ljubav Nišlija prema boksu. Tada je bilo prepuno gde god smo boksovali, u  šivari, Tvrdjavi i u hali Čair. Sećam se da je na meču sa Pulom bilo šest hiljada gledalaca.”

Foto: Privatna arhiva

Bilo je pobeda i dobrih mečeva što je klub znao da nagradi.

“Tada smo bili plaćeni po grupama i ja sam uvek bio u prvoj. Pa zamislite, od dve pobede i premija mogao sam da kupim fiću. Da kažem i ovo. Dok sam bio na odsluženju vojnog roka u Zagrebu, mnogi su prestavnici klubova dolazili da me vrbuju, iz Pule, Zagreba, Partizana i drugih ali ja nisam prihvatio poziv. Radnički mi je obećao stan koji sam kasnije i dobio i ostao sam u Nišu, a dobio sam i posao u fabrici pumpi Jasrebac.”

Foto: Privatna arhiva

Sećanja ne blede i na ljubitelje boksa u Nišu, pažnju i popularnost, na karantine u Sićevu i druženja posle mečeva u hotelima Niš i Park, ali i na boravak u Parizu.

“Da, evo i sada koristim priliku da se zahvalim svim ljubiteljima boksa za ona lepa vremena. A u Parizu sam proveo jednu godinu u jednom klubu boksujući amaterske mečeve, ali nostalgija je učinila svoje i vratio sam se u Niš i uspomene su ostale.”

Dugogodišnji kapiten kluba, osvajač  brojnih priznanja među kojima i tada najvećeg grada Niša, trofeja braće Ilić polako je privodio kraju svoj bokserski  san.

“Kada sada gledam na karijeru, često se setim svoje najveće pobede. To je bilo protiv velikog asa Ljubinka Veselinovića. Nosilac šest titula prvaka države, osvajač srebrne medalje na Mediteranskim igrama u Tunisu, zlatne rukavice i zlatnog pojasa. Takođe se sećam i poslednjeg meča protiv Marjana Beneša.”

Foto: Privatna arhiva

Tako se i prerano završila karijera. Onda je bio zakon da se karijera okonča sa 35 godina. Marjanović je 1983. godine prestao da boksuje ali je nastavio kao trener. Jednu godinu je bio pomoćnik Bošku Stankoviću i bilo je to sve od boksa.

Danas kao da ga nema. Ne poznajemo nove šampione, ali smo zaboravili i one nekadašćnje. Slučajno možete sresti Marjanovića. Nećete ga poznati, a on tih skoro nečujan, sa veoma skromnom penzijom sa tužbom prema klubu za nepriznati staž od sedam godina i sa svojim bokserskim uspomenama. Ništa nije jače od nas osim nas samih. Najlepši delovi života su dok se trudiš da ostvariš ono što želiš. Marjanović je ispisao čarobnu sportsku rapsodiju posvećenu bokserskom klubu Radnički i svim ljubiteljima boksa.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com