# IstaknuteDruštvoMoja priča

Ivana iz Bele Palanke preselila se u Holandiju, zaprepastio je život starih ljudi

Ivana Hološević (49), diplomirani sociolog i master menadžer iz Bele Palanke, siguran posao u opštinskoj upravi te opštine i život u malom mestu u kome se svi poznaju, zbog ljubavi prema jednom čoveku zamenila je potpuno novim životom u holandskom gradu Os.

U grad sa oko 80.000 stanovnika u holandskoj pokrajini Severni Brabant preselila se početkom prošle godine i do sada je imala priliku da proputuje celom Holandijom i upozna se dobro za zemljom lala.

Foto: Privatna arhiva

Ivana je za naš portal kazala da je pnekoliko stvari fascinira od samog preseljenja u Holandiju a to su neverovatna briga o starima, o zelenilu i poljoprivredi i neprestana izgradnja puteva.

Foto: Privatna arhiva

„Odlaskom u penziju ljudi u Holandiji započinju jedan lep život ispunjen brojnim aktivnostima koje vole, a kojima nisu stizali da se bave u dovoljnoj meri dok su radili. Maltene svi su uključeni u različite radionice, slikaju, pevaju u horu, rekreativno se bave nekim sportom koji je prilagođen za starije osobe i svi voze bicikle kao i mladi Holanđani. Biciklističke staze su ovde na svakom koraku i kada u pretraživaču ukucate neku lokaciju pokazaće vam dolazak i biciklističkom stazom“, kaže Ivana.

Prema njenim rečima, Holanđani, nakon što im deca odrastu i osamostale se, praktikuju da prodaju porodičnu kuću i presele se u stan u stambenoj zgradi koja je isključivo namenjena za stare.

„Stope poreza za kuće i stanove su velike i oni ne žele da imaju tako veliki izdatak za stambeni prostor koji ne koriste. Odlučuju se ili da kupe ili da zakupe stan manje kvadrature, ali u zgradama u kojima nema mladih i dece, pa im je mir zagarantovan. U takvim zgradama u prizemlju po pravilu postoji restoran gde mogu da se hrane, a u prizemlju se nalaze i zajedničke prostorije gde se druže i vikendom organizuju zabave. Mnogi mladi Holanđani volonterski brinu o starim ljudima“, objašnjava naša sagovornica.

Dodala je da sve stambene zgrade u Holandiji, bez obzira da li su namenjene starima ili ne, imaju u prizemlju police gde stanari ostavljaju stvari koje im ne trebaju.

„Tu najmanje ima garderobe, uglavnom su različiti ukrasi, posuđe i mali kućni parati. Holanđani baš vole da ukrašavaju svoje stanove različitim sitnicama, a kada žele da ih promene ostave ih na police. Niko se ne stidi da uzme te stvari, naprotiv, smatraju da je to nešto sasvim normalno jer su vrlo štedljivi i smatraju da nije dobro bacati stvari koje mogu još da se koriste“, izjavila je Ivana.

Prema Ivaninim rečima, Holanđani se veoma brižljivo odnose prema svojoj okolini i naravno nigde ne možete da vidite bačen komadić papira, a kamoli divlju deponiju.

Foto: Privatna arhiva

„Nigde u Holandiji nisam videla ni najmanje parče neobrađene zemlje. Svaki delić zemlje se obrađuje i sade, pored cveća po kome su poznati, svo moguće povrće. U gradovima ima već mnogo drveća, ali svuda sade i novo. O cveću da ne govorimo. Parkovi, međublokovsko zelenilo, zelenilo na trgovima, preplavljeni su cvećem. Sade ga čak i na nadstrešnicama autobuskih stajališta. Kada uređuju neki kanal ili reku, uvek se trude da deo ostane prirodan kao što je bio, da ne bi narušili prirodni ekosistem“, istakla je Ivana.

Za godinu i po dana života u Holandiji, kazala je Ivana, još nigde nije videla rupu na kolovozu ili trotaru. Svaka i najmanja pukotina se odmah sanira i postojeće saobraćajnice i biciklistiće staze se stalno presvlače novim asfaltom, tako da i po boji asfalta možete da prepoznate da li se nalazite u Holandiji ili nekoj od susednih zemalja.

Foto: Privatna arhiva

Holanđani, dodala je ona, veoma brinu i o svojim starim građevinama, a posebno o vetrenjačama po kojima je ta zemlja poznata, a koje se još koriste za mlevenje žita.

„U Holandiji ima dosta naših ljudi i rade najrazličitije poslove kao radnici u fabrikama i restoranima, ali i kao lekari i inženjeri. Posao ovde može da se pronađe i samo sa znanjem engleskog jezika, ali se mnogo bolji posao može pronaći sa znanjem holandskog jezika. Oni vole kada se neko trudi da uči jezik i da se uključi u društvo, a šanse za učenje su velike. Pored škola jezika, pri bibliotekama postoje klubovi gde se jezik može besplatno da uči uz pomoć volontera“, izjavila je naša sagovornica.

Prema njenim rečima život u Holandiji nije preskup. Velika stavka u kućnom budžetu jeste zakup stana ili kuće, dok su cene hrane i garderobe približne onim u Srbiji.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Jedan komentar

  1. Kompliment Niskim vestima na ovakvoj vrsti članka a i Ivani na njenoj priči. Ja sam u Nizozemsku otišao turistički iz znatizelje ali i sa predrasudama o tom narodu, jer se ispostavilo da je njihova avijacija bacila one kasetne bombe na pijacu, bulevar i Duvaniste. Danas verujem da su oni u nekom smislu civilizacije napravili evolutivni iskorak u odnosu na nas. Odnos prema zajednici, prirodi, pojedincu – to je vek ispred nas. A nije sve do novca. Ivana živi u gradu Oss koji je tamo provincija uporediva sa npr. Babušnicom – mala zajednica daleko od velikih gradona na obali, van glavnih tokova i puteva. Pogledajte samo te slike i uporedite sa slikama iz Babusnice. Nadam se da razumete poruku. Svako dobro Ivani i nek uživa u životu, jer je to suština života, tu gde je.

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com