IN MEMORIAM: Dimitrije Mita Milenković – Rodnom gradu i zavičaju posvetio više knjiga i cikluse pesama
Renomirani srpski književnik i istaknuti član Udruženja stvaralaca Niša Dimitrije Mita Milenković (26.10.1935- 30-01.2025) , preminuo je 30. januara 2025. godine, posle kraće i teške bolesti.

Opelo u crkvi Časnog krsta na Novom groblju u Nišu održaće se u ponedeljak, 3. februara u 11:30 a sahrana u podne.
Milenković Dimitrije, pesnik, esejista, antologičar, rukovodilac u kulturi. Pesnik druženja sa ljudima, nebom, beskrajem, vizionar svevremenskih poruka piše u ENCIKLOPEDIJI „ZNAMENITE LIČNOSTI NIŠA“.
Osnovnu školu i gimnaziju završio u Nišu. Diplomirao na Grupi za jugoslovensku i svetsku književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu. Profesionalnu karijeru započeo je u listu omladine i studenata Glas omladine, u kojem objavljuje svoje prve stihove (1953), a ubrzo postaje i glavni urednik.
Po završetku studija vraća se u Niš i postaje urednik kulturne rubrike u Narodnim novinama; dugogodišnji član Saveta i redakcije časopisa Gradina, potom direktor Gradine i upravnik Narodnog pozorišta u Nišu.
Bavio se kulturom u širokom značenju te reči: bio je predsednik i sekretar Zajednice kulture, sekretar Sekretarijata za kulturu Skupštine grada Niša, predsednik Odbora za međunarodnu kulturno-prosvetnu saradnju, član Republičke zajednice kulture Srbije. Biran je za člana i predsednika žirija: Vukove nagrade i Zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, nagrade Branko Miljković, Oktobarske nagrade Grada Niša, nagrade Stevan Sremac, Kajuh, Učitelj Tasa i drugih.
Više godina predsedavao je Sekcijom Udruženja književnika Srbije za niški i južnomoravski region. Svoj pregalački i umetnički duh dokazivao je u savetima i upravnim odborima Skupštine grada Niša, Univerziteta u Nišu, Filozofskog fakulteta, izdavačkih kuća Gradine, Prosvete, Narodnih novina, Narodne biblioteke Stevan Sremac, Istorijskog arhiva i drugih institucija.
Sa grupom stvaralaca pokretao je značajne inicijative za osnivanje institucija kulture i obrazovanja, kao i značajnih tribina. Angažovao se na obnovi Sićevačke likovne kolonije, osnivanju Književne kolonije Sićevo (umetnički direktor bio je više godina), osnivanju Jugoslovenskih horskih svečanosti, Filmskih susreta, čiji je član žirija, predsednik Selekcione komisije i urednik festivalskog lista.
Na mestu direktora Narodnog pozorišta i Gradine, ostvario je značajnu kulturnu saradnju sa više evropskih zemalja. U vreme dok je bio direktor izdavačke kuće Gradina, objavljena su kapitalna dela: ciklus Enciklopedija, Istorija Niša u tri toma, edicije časopisa Gradina, Niš u svetu – svet u Nišu, više antologija. Pokrenuta je i saradnja sa italijanskom izdavačkom kućom La Vallisa, ruskim, bugarskim, austrijskim, makedonskim piscima… Književna dela Dimitrija Milenkovića traju viš od šest decenija, od prvih objavljenih pesama 1953. Od 1964. do 2022. godine. Objavio je knjige: Pripitomljena svetlost (1964); Kopna (1972); Glas prijatelja (1974); Osmeh je najdraži gost (1976); Soneti o Naisi (1979); Srce spavača (1985); P¬o¬top i nebesa (1988); Bez Noja (1990); Sen¬za Noė, Bari, Italija (1990); Povratak u Na¬isu (1991); Sićevačke vizije (1992); Jezgro (1995); Taloženje smisla (1999); Ushit i san (2003; Iz dubokog sveta (2008); Veliko jutro ljubavi (2015); Stevan Sremac i stari Niš (2017); Darodavac uspomena (2017); Branko Miljković – sudbinski glas pesnika (2018).
Priredio je Sabrana dela Branka Miljkovića (u saradnji), Gradina, Niš, 1972; Pesme sa krila zore (1979); Krilata zvezda (1981); Ljubavni poziv nepostojećem (1993); Pohvala svetu, Gradina, Niš, 1994 (izbor ranih pesama Branka Miljkovića); Čekam svoju zvezdu, Stevan Sremac, Niš, 1996 (antologija dečije poezije); Sve što cveta, Prosveta, Niš 1996 (izbor pesama za decu); Svetlost uznesenja, Fond Dejan Mančić, Niš, 2008 (antologija svetske i srpske duhovne poezije), Jezik Bogova – Sa pesnicima vekovima, Udruženje stvaralaca Niša Car Konstantin, Niš, 2022. Na mnogim studijskim putovanjima po evropskim zemljama, održao je niz književnih večeri – od naše Svete lavre Hilandara do najsevernijeg grada Evrope Tromsea. Plodovi tih inspirativnih putovanja i traganja bili su ciklusi pesama i eseja o poetskim vizijama i ostvarenim delima svetske literature kroz vekove.
Kritičari u Francuskoj, Italiji Rusiji, Bugarskoj i Makedoniji ocenjivali su da poezija Dimitrija Milenkovića stapa dubinu misli, prefinjena osećanja i muziku stiha u samosvojno umetničko delo.
Rodnom gradu Nišu i zavičaju posvetio je više knjiga i cikluse pesama.
Prevođen je na više stranih jezika (12), zastupljen je u antologijama: Rusiji, Francuskoj, Italiji, Grčkoj, Bugarskoj, Engleskoj, Turskoj, Makedoniji… Prevedena dela: Krilata zvezda, Bratstvo, Niš, 1971; Antologija srpske dečije poezije na bugarskom jeziku; Senza Noe, Bari Vallisa, 1990 (izabrane pesme na italijanskom jeziku) i Taloženje na smislita, Menora, Skoplje, 2005.
Poeziju, prozu i eseje objavljivao je u uglednim listovima i časopisima kod nas i u svetu. Zastupljen je u 23 antologije. Ovakav opus i kvalitet stvaralaštva, naišao je na odjek u tumačenju 76 naših i stranih kritičara.
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja: Beogradskog univerziteta za poeziju (1958); Oktobarske nagrade Grada Niša (1975); Zlatne značke KPZ Srbije (1976); Nagrade za poeziju Fonda Dragojlo Dudić (1984); Specijalne plakete za značajno književno stvaralaštvo italijanskih pisaca (1989); Srebrne plakete Saveza novinara Jugoslavije (1981); Zlatne medalje Evropske akademije umetnosti (2004); jubilarne medalje Car Ivan Stracimir Opštinskog saveta Grada Vidina (1996) i Specijalna blagodar Svete lavre Hilandara za antologiju Svetske duhovne poezije, Svetlost uznesenja (2008). (M. Đ.) (Enciklopedija „Znamenite ličnosti Niša).
Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.
Искрено саучешће породици Миленковић. Вечно ћу памтити Митина гостовања у спомен соби Миљковић – Сремац, као врхунски културни догађај. ХВАЛА МУ И СЛАВА !