Gradski park, žila kucavica banjskog turizma
U naredbi kneza Mihajla Obrenovića potpisanoj 4. juna 1841 bila je sadržana preporuka meštanima Sokobanje – “da se spremi kamen za kaldrmisanje ulice, kako voda, koja se po čaršiji razliva iz amama, ne bi dosađivala prolaznicima”.
Time je počelo i uređenje banje koja je 1885. dobila svoj gradski park koji i danas, kao i onda, predstavlja žilu kucavicu banjskog turizma.
Park i najužoj banjskj zoni, pored banjskog kupatila uredili su kažnjenici, osuđeni zbog učešća u Timočkoj buni 1833. godine.
Prostirao se na površini od oko 3,5 hektara, bio je ograđen i imao dva ulaza.
Zanimljivo je sa se ulaz u park u toku sezone naplaćivao, jer je ovaj prostor, usled nedostatka drugih adekvatnih, bio najbolje mesto za održavanje raznih muzičkih i umetničkih programa.
Prepodne je održavan matine, ali i popodne, posle ručka, ovde se slušala vojna muzika, uživo. Uz ružičnjake i dva vodoskoka tako se lakše podnosila letnja žega.
S obzirom na to da se u Sokobanji u to doba skupljala srpska elita i poneki stranac, park je bio uređen na način da podseća na evropske.
Ime pejzažnog arhitekte, zaslužnog za njegov izgled, nije poznato, ali se pamti, a i ostalo je i zapisano, da je u parku s kraja 19. i početkom 20. veka bilo raznovrsnih kulturnih sadržaja.
Park je bio centar svih dešavanja
Sokobanja je do 1935. godine, osim po lekovitim izvorima i terenima za razne sportive, bila poznata i po parku.
Danas, starog parka više nema. Kao svedoci pređašnjih vremena ostala su dva vodoskoka i banjsko kupatilo.
Vojni orkestri više ne zabavljaju goste, stara ograda oko parka je uklonjenja i on danas predstavlja slobodnu banjsku oazu koja je dostupna svima.
Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.