Kolumna

Evo zašto se radujem proleću…

Bio je decembar, a televizija je emitovala reportažu sa egzotične morske destinacije. Plakala sam kao kiša i stalno ponavljala “da hoću da sam tamo, a ne ovde gde je hladno”. Devojčici koja još nije pošla u školu bilo je nemoguće objasniti zašto se rodila u Nišu, a ne na Bahamima. Dakle, zima i ja nismo u ljubavi još od davnih vremena.

“Ke preživeeme, nema da umreme”, izgovorim svake godine na dan kada kalendarski počne jesen. I ne zbog jeseni, jer ona ume da bude topla i lepa, nego zbog dolazeće zime koju od malena povezujem sa smrću, nemaštinom, bolestima, hladnoćom…

Geneza moje “neljubavi” prema zimi seže u najranije detinjstvo kada sam u stanu u centru grada, sa visokim plafonima i prilično velikim sobama, bila suočena sa činjenicom da mi je uvek hladno.

Teški jorgani ispod kojih nema mnogo pomerenja, doručak u krevetu, “dok se soba ne zagreje”, kante sa naftom koje su tata i deda svakodnevno donosili iz podruma i oštar miris nafte, ostali su obeležje dugih zima na Crvenom pevcu.

Da je svet veliko, lepo mesto i da zima nije usud, shvatila sam jedne decembarske večeri. Padao je sneg, niške ulice bile su okovane ledom, a televizija, tada jedina koja postoji, emitovala je repotražu sa Bahama.

“Njima je uvek leto? Oni nemaju sneg? Njima je uvek toplo, oni ne moraju da lože? Pa, zašto mi nismo tamo, nego ovde?”, pitala je devojčica grejući uvek hladne ruke i noge pored naftarice marke “Preporod”.

Odgovori mojih najbližih nisu bili zadovoljavajući, jer je teško objasniti detetu zašto je rođeno u zemlji koja ima umereno kontinentalnu, a ne tropsku klimu.

Kada smo deceniju kasnije dobili parno grejanje, problem je bio donekle rešen. Stan je bio znatno topliji nego kada smo grejali naftom, na plin ili struju.

Međutim, meni je i dalje bilo hladno, od oktobra do aprila. Sedam meseci godišnje. Psiholozi kažu da ono što “ponesete” iz detinjstva, utiče na ceo život i ja verujem da je baš tako.

Zato mi je neizmernu sreću kasnije donelo plivanje u Egejskom moru u maju i oktobru (kad mu vreme nije), nego kada sam na moru bila u julu i avgustu.

Zato se radujem proleću. I ne zbog proleća, jer ume da bude ćudljivo i vlažno, već zbog dolazećeg leta, kada su dani topli i dugi, a vazduh, čak i u Nišu miriše na egzotične destinacije.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pročitaj i :
Close
Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com