Kolumna

Bog nije vrana

Nije meni za onaj narod što se prozlio pa ne zna od onolikog zla šta će.

Čim mu neko stane na žulj, čim mu se ne svidi nečija reč, čim mu zasmeta nečije, to, da  ima, ume i zna, to odmah smišlja neko zlo. Da napakosti, ražalosti, nanese štetu, uvredi, povredi, onespokoji. Tuđa mu radost nanosi bol, tuđi osmeh njegov osmeh gasi. Tuđe bi veliko da bude malo, tuđe bi imanje da bude nemanje.

     Nema kod njih radosti zbog tuđeg uspeha, nema svaka ti čast, čestitanja, nema zdravice, dabogda sreća ušla i na tvoja vrata, to – nema.

I nije meni za taj narod, izgubljene su to duše i spasa im od moje molitve nema, svi da u hor počnemo u isto vreme da se svi molimo za njih, ništa se ne bi desilo.

Ogrezlo to u zavisti, pakosti, mržnji. U dangubljenju pitajući se, zašto on, a ne ja, kako je on mogao, a ja nisam, zašto se meni nije dalo, a njemu jeste, zašto njemu sve ide, a meni sve stoji. Zapeklo se u pitanjima, umesto u traženju odgovora tamo gde ih jedino ima: u muci da se to postigne, nespavanju, učenju, u žuljevima na rukama, u glavoboljama, naporima, padovima i uzdizanjima, u pokušajima, propastima i ponovnim pokušajima. U znanju, u radu, u trudu. U znoju. U nevođenju tuđe brige i u vođenju svoga posla.

Nije meni za te, zavidne, male, pakosne, neuke, proste, niske.

Sami su oni izabrali svoj put i sami će se dovući do njegovog kraja onako kako su mogli i hteli.

Meni je do onih koje ostavljaju iza sebe. Koje pokušavaju da naprave sličnima njima. Koje uče da su ko oni. Kojima ne kažu, nemoj ti ko ja, ne isplati se. Kojima ne pokazuju napore onih drugačijih, kojima zavide, kojima su sve vreme makar mislili zlo, sve i da im ga nisu činili.

Meni je do onih, rođenih plemenite duše, koje će im natopiti gnojem svog zla koje isipaju umesto da kažu blagu reč, da daju savet koji će ih voditi dalje, kojim će gledati šire.

     Bog nije vrana pa da vadi oči odjednom, slušala sam često da to govori moja mudra nepismena baba. On to čini polako… i kad se bavi, nikad se nije desilo da se zaboravi. Pa ponekad kasno dođe na adresu ovih, do kojih mi odavno nije. Jer, tako se najčešće desi da se umesto zlima, vid zamuti onim plemenitim dušama, koje se s pravom onda pitaju: a zašto baš ja.

   A zašto on, a ne ja, zapita li se bar tada onaj, kome Bog neće ili ne ume, ko vrana, na prvo zlo oči da izvadi?

Iz zbirke ”Studen zima”

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pročitaj i :
Close
Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com