Kako podeliti 200.000 evra ušteđevine? Pitanje korisnice Fejsbuka izazvalo brojne komentare
Pitanje je Pravnom centru u Nišu, za besplatnu pravnu pomoć, postavila žena koja je želela da ostane anonimna.
„U vanbračnoj zajednici dugoj devet godina, partner je prihodovao veliku sumu novca (poštenim i teškim radom). Kupio je i skupocen auto u toku tog našeg zajednićkog zivota. Ja sam za to vreme studirala, malo radila, trošili smo novac relativno skromno. On je plaćao sve troškove i hranu, ja sam spremala, kuvala, čistila, itd. Nakon raskida zajednice, ponudio mi je i dao otprilike 15 odsto od onoga što smatram da je uštedeo tokom tih devet godina (recimo da je ušteda 200.000 evra). Da li ja, čisto sa pravne strane, imam neka veća prava ili ne“, glasi pitanje nepoznate autorke.
Iako je pitanje upućeno pravniku niškog Pravnog centra, komentarisalo ga je više od 100 ljudi.
Podeljena su mišljenja oko toga da li ženi pripada više para ili ne, ali je više onih koji su je osudili što je uopšte pitala da li je trebalo da više dobije, od onih koji smatraju da je trebalo da traži zakonskih 50 odsto.
„Živela besplatno (hrana, stan, struja,grejanje, voda). Pa nešto si morala i da uradiš, počistiš, opereš... Šta hoćeš više“, glasi jedan od komentara.
Jedna od korisnica imala je majčinski savet: „Da imate muško dete i da ste mu dali novac, da snajka hoće sad 50 odsto da mu uzme sigurno ne biste nagovarali sina da joj da, da se ne lažemo. Budite malo više realni. Skinite ružičaste naočare“.
Pojedinci su stali u odbranu žene i istakli da je ona doprinosila toj zajednici, da je trošila svoje vreme na kuvanje, čišćenje i druge kućne poslove.
Na pitanje anonimne žene odgovorio je i advokat koji je rekao da zakonski ima pravo na udeo u toj imovini, ali da je „đavo u detaljima (i dokazima)“
„U Srbiji su vanbračna i bračna zajednica po zakonu gotovo potpuno izjednačene kada je u pitanju imovina stečena radom tokom trajanja zajednice. Zajednička tekovina je sve što je stečeno radom (bilo kog partnera) tokom trajanja zajednice smatra se zajedničkom imovinom. Činjenica da je on zarađivao više, a vi studirali i vodili domaćinstvo, ne znači da vi nemate prava. Zakon prepoznaje da vaš doprinos u vidu vođenja domaćinstva (kuvanje, čišćenje), staranja o porodici, podrške partneru da on može nesmetano da privređuje, ima svoju ekonomsku vrednost“, naveo je advokat.
Zakon, dodao je on, polazi od pretpostavke da su udeli partnera u zajedničkoj imovini jednaki (50:50).
„Međutim, u sudskom postupku, partner može dokazivati da je njegov doprinos bio znatno veći, dok vi možete dokazivati suprotno. Sud tada procenjuje sve faktore – od prihoda do angažovanja u kući. Ako je auto kupljen tokom tih 9 godina, on je deo zajedničke tekovine bez obzira na koga se vodi. Ako se taj novac (ušteđevina) nalazi na njegovom privatnom računu, teže je ući mu u trag bez suda. Onih 15 odsto koje vam je ponudio može se smatrati nekom vrstom vansudskog poravnanja, ali to vas ne sprečava da tražite više ako smatrate da ste zakinuti“, glasi savet advokata.
On je takođe kazao da bi ona, da bi ostvarila veća prava, morala na sudu da dokaže postojanje vanbračne zajednice, koliko je zaista ušteđeno i šta je sve kupljeno.
„Moj realan savet (iskren). Iako zakon kaže "pola-pola", sudski procesi za podelu imovine mogu trajati godinama, biti veoma iscrpljujući i skupi (veštačenja, advokati, takse). Ako je on "uštedeo" 200.000 evra, a vama dao 15 odsto (30.000 evra), to je značajna suma "u ruci". Sa druge strane, po zakonu bi vam možda pripalo i do 100.000 evra, ali do tog iznosa put vodi preko dokazivanja svakog dinara i vašeg doprinosa, uz narušavanje odnosa“, istakao je advokat.
Dodao je da ukoliko prihvati ponuđeni novac i potpiše bilo kakav papir da "nema daljih potraživanja", zatvara sebi vrata za sud.