Dan Svetih Joakima i Ane: Praznik porodice, vere i darivanja

Dan Svetih Joakima i Ane: Praznik porodice, vere i darivanja

Dan nakon Male Gospojine, 22. septembra, pravoslavni vernici obeležavaju Svetog Joakima i Anu, roditelje Presvete Bogorodice. Iako ovaj praznik u kalendaru nije označen crvenim slovom, već podebljanim crnim, Joakim i Ana veoma su poštovani u narodu.

Prema hrišćanskom predanju, živeli su u Nazaretu i često odlazili u Jerusalimski hram, moleći se za potomstvo. Dugo nisu imali dece, što je u tadašnjem društvu bilo smatrano velikim grehom, pa su zbog toga bili izloženi osudi i poniženju. Ipak, nisu izgubili veru.

Posle 50 godina molitve, Joakimu je prvosveštenik uskratio pravo da prinese žrtvu Bogu, uz obrazloženje da nije imao potomstvo. Joakim se tada povukao u pustinju, gde mu se, prema predanju, ukazao anđeo i saopštio da će dobiti dete. I Ani se ukazao anđeo, najavivši joj rođenje ćerke preko koje će, kako joj je rečeno, doći spasenje svetu.

Njihova ćerka bila je Marija, Presveta Bogorodica. Joakim i Ana tako su postali bogooci, odnosno bogopraroditelji. Prema predanju, još pre njenog rođenja zavetovali su se da će dete posvetiti Bogu, pa je Marija od treće do dvanaeste godine živela u Hramu.

Praznik Svetog Joakima i Ane obeležava se 22. septembra, dan nakon Male Gospojine, a u Srbiji je poznat i kao Jaćimana, Jaćimovdan ili Ćimijana, prema narodnim imenima Aćim i Ana. Neke porodice ovaj dan slave kao zavetinu, dok je drugima krsna slava i svojevrsna najava jesenje sezone slava.

Običaji i verovanja

U pojedinim krajevima Srbije postoji običaj da se za ovaj praznik pokloni dragim ljudima daju u crvenom papiru ili uz neki crveni detalj. Posebno se naglašava darivanje onih koji imaju manje, po uzoru na Joakima i Anu, za koje se kaže da su, iako imućni, samo trećinu prihoda zadržavali za sebe, dok su ostatak davali onima kojima je pomoć bila potrebna.

Prema narodnom verovanju, 22. septembar trebalo bi provesti u miru, okruženi porodicom, a naročito roditeljima. Smatra se da je ovaj dan prilika za pomirenje i obnavljanje porodičnih odnosa, pa bi i oni koji su bili u svađi sa najbližima trebalo da pruže ruku pomirenja.