Kolumna

Abe Nišlije! Star adet za slavenje Nišku slavu ….(prepisano od pametnijih)

Toprv će si počne sas kuću uređivane. Sve se prekreči: golema soba, mutvaci, a sudovi, sanovi, tepsije sve od bak’r će se lštu k’ko slunce.
E, s’g da reknemo jutre je slava. I, a, je došla ikindija za večernju i u golemu crkvu, eli u Sveti Nikolu počnu da čukaju dzvona.
Majka će viće da zapali kandilo. A cela kuća sve miriše na čistotiju i na sve ništo ubavo.

I s’g, a je došlo vreme za večeru oko šest sata, majka će sas devojčiki da turi sovru nasred sobu i na sovru će isponatura sve mandže za večeru.
I puskurnica (liturgija) viće je tuj turena. T’g će tatko, eli deda, ako je još živ, da uzne kandilnicu, i će sve sobe redom da pokadi, a mi si svi oko sovru salte ćutimo, i gledamo čim se baba eli majka krstu nakude k’ndilnicu, odma se i mi pa krstimo.

K’d je i toj gotovo t’g će tatko da sedne na jest’k dole kude sovru, pa će uzne leturgiju i će gu poljubi, prelije sas vino i će gu ostavi na sred sovru, kude gori edna voštena svećica.
Po toj će se počne sas večeru ama bez džakanje i bez mnogo zborenje.
K’d se večeralo t’g se tatko pa prekrsti i svi si idemo na leganje i spanje takoj oko sedam eli osam sata ponajviše.

Jutre sabajle oko tri sata, k’d će petlovi da zapoju, majka i baba ustanjuju najprvo i odmah će počnu sas loženje na ognjište i sas gotovenje od sve mandže, što će za slavu da trebaju.
Tatko će se digne oko četiri sata i će probudi najstaro muško dite, što će sas njega da pođe u crkvu i da ponese kolač i sveću.

Za taj d’n svi će se obučemo u najnovu premenu.
Tatko će pa da obuče novo čojano odelo, češire sas bele potkolenke, ćurče i širok bel pojas sas crvene zvezdice, a na noge jare putine i na glavu astragan šubaru. Pod pojas će turi jedn stručk bosiljak i novo svileno belo čevre.
Po toj će kud upaleno kandilo da se prekrsti i će čeka da čuje dzvona.
A, su s’g počela da čukaju dzvona na jutrenju, tatko će se pa prekrsti, i će si sas muško najstaro dite pođe u crkvu sas kolač, sveću i sas žito.
Jutrenja je viće svršeta oko šest sata i popovi su počeli sas sečenje kolači.

Kad se i taj adet svrši tatko si pođe dom i uz put će si za decu kupi mekike, ako je slava u posn d’n eli penjerlije, ako je u blažan d’n.

K’d se vrnemo iz crkvu majka i deca će ne pričekaju, i će uzmu kolač, a tatko će upali sveću i će se sas svi redom ižljubi i na svakoga će rekne: Srećna ti slava domaćice, kerko, sinke, i za mnogo godine da Bogda. Svi će ni blagoslovi i će na svakoga da pruži: komu cel groš, komu dvaes pare, a na najmlađeji po marjaš.

Sad je već devet sati i ručak je već sasvim gotov.
T’g će majka da spraji nekolko tepsije pune sas sve mane sas leb i s leb, sas kolači i po malo sas vino, a mi deca sas tej tepsije zaredimo po sirotinjske komšiske kuće i na svakoga komšiju će pružimo tepsiju i će mu reknemo: „Pomozi Bog čiča Todore i tetka Magdo, ete ovoj jelo pratili vi tatko p majka i mnogo vi se pozdravili”.
Oni će da uzmu sve toj i će reknu: „E fala sinke, da ni ste živi, i pozdravite si se na majku i tatka. Za mnogo godine da Bogda slavu ločekuvali, sveću palili i sirotinju ranili!”
K’d na svu sirotinju komšisku izodnesemo ruč’k toprv t’g će tatko i majka i mi deca pa da sednemo te i mi da ručamo.
A to je viće oko 9 ili 10 sati.

Čim smo ručali odma se mi deca pa rastrčimo po rodljaci. da gi vikamo da dođu knoći na večeru (slavu) i toj će najprvo da vikamo kuma, pa kumašina (starog svata), ujku, tetina, ujnu, i tetku.
Za toj će si zaredimo po maale od kuću do kuću i na svakoga će reknemo: “Pomozi Bog, kume, kumašine ujko tetine…
.,ete pozdravija ti se deda i baba, tatko i majka, da zapovedate knoći na slavu da dođete i k’ko mož da možete, na večeru da budete”. — A oni će ni reknu: „E, fala, sinke, fala, da ni si živ da Bogda i pozdravi se na dom na svi i rekni gi, da nemaju ič brigu mi će si dojdemo!”
I t’g će ni tutne u ruke po čitav marjaš, a mi se pa, deca k’ko deca, nastupujemo i vikujemo: U, kume, kako pa toj, zar sam ja doš ja za pare iskanje, a u sebe si premišljujem: more uzni si bre, Kole, i ako je marjaš, nemoj i bez njeg da opaneš«, pa ne čekam da mi ga pruži i po drugp put, te ga uzmem i od golem rados za taj marjaš ja zabrajim da reknem: i fala i pa da poljubim ruku.

K d se viće stmnilo i upaljuju se lambe, gosti polk, polk doodu.
I k’d svi izdođu t’g će tatko i majka da gi reknu: „Kume. kumašine, ujko, tetine, zapovedajte i ajde si posedajte oko sovru”.
Sovra je namestena u golemu sobu i ona je dugačka kolko i soba. Oko njuma su namesteni sni jest’ci od minderl’k, zašto t’g nemaše ovija astali i stolice, što gi pa vikaju trpezarija.

K’d su gosti isposedali, kum u vr od sofru a do njega sve redom drugi. T’g će se poču iznosu sve mandže.
A pre nego će će se počne sas jedenje, edno devojče eli pa muško dite će si uzne legen od bak’r i đugum sas vodu, a peškirče će turi preko rame, i će pođe redom spored gosti, da gi posipe sas tuj vodu, te da si gosti umiju ruke.

Za svo vreme dokle se večera sas jelo će da služi i da donesuju sve ništo: sama domaćica i svi njojni omlađeji, ženska i muška deca.
A ako je po čorbadžiska kuća ono t’g pa i izmećari i izmećarke.
Ako je slava u post t’ga su bila ovaj mandže : Sasvim redak pasulj, što si ga vikamo čorbina čorba, pasulj na tepsiče, pasulj gust, pasulj sas mnogo luk i sas zejtin. lijen bob, bob u zrno, riba i jegulja, pa i moruna, em onaj č’k iz Solun. Vino samotok i šiljer eli kominjak i toj najboljo i najpitko.

K’d se pa slava nađe u blažni dni t’ga su bila ovaj jela: Čorba (supa), šketa (rimflajš), kisel kupus eli sarma. eli sarma od vinov lis, eli sarma u jagneću skramicu, tarana, podvarak pileći eli sas ćurana, kljukanog onakoj za svoju dušu, pečenja: jagnećo eli prasećo, a u počorbadžiske kuće pa i prasećo i jagnjećo i pa pilećo. Od kolači pravešeju se: lokumi., mafiši, pita na tepsiju, kol pita, tatlije, baklava.

K’d se večera viće svršila, a to je takoj oko devet sata t’ga će najstaro lice iz kuću da rekne: E, ajde malo mladinja neka popoje.
I još tatko neje ni rekaja cel zapoves muški se viće iskšljuju i pogleđuju, pa će najprvo oni da si počnu sas pojenje i toj sve si onej naše starovremske em takoj biva merakliske pesme: Slavej pile, nepoj rano…. Zašto Sike, zašto dadin…
I a su s’ga i muški otpojali onakoj svi u edn glas, odma će pa po nji isto toj, da otpoju ženski ama sas malo po t’n’k glas.

Kad se i popojalo i malo pošalilo, t’ga će pa najstareji od gosti da ustanjuje i će da rekne na domaćina: E, kume, povečeramo, što je dal Bog, posedemo. popojamo. pozborimo, pošalimo se a s ga, ajde u zdravje, da si idemo ama onakoj sve u sujle a ne sas kalabalk i sas vikanje i po sokaci sas rovenje i pa sas niko čepatenje.
To je već 10 ili najviše 11 sati.

T ga nemaše sedenje na slavu do zoru, t’ga nemaše onija džumbusi i pravenje po kuću taraf, taraf, erbo u domaćinske kuće ima da si bude sve ništo sas red i domaćinski.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pročitaj i :
Close
Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com