U rukama deda Tome, stare stvari dobijaju novi sjaj
Nišlija veštih ruku Tomislav Ilić (83), uz pomoć malo mašte, vunice i lepka, starim korpama, kišobranima, kutijama, pepeljarama i svemu što više nije za upotrebu, daje novi sjaj, ali i svrhu.
Da je „čovek dokle god živi, dužan da radi“, njegov je moto. Upravo zato, ovaj veterinarski tehničar u penziji, pronašao je sebi neobičan hobi koji, osim što mu pomaže da prekrati vreme koje danas ima na pretek i lakše podnese samoću, često bude i od koristi drugima.
Zahvaljujući raznobojnim koncima i vuni, raznim vrstama platna, uz korekciju i kreativnost predmeti dobijaju drugačiji izgled, sa tradicionalnim motivima.
„Posle 40 godina rada u veterini, gledam da i kao penzioner i dalje budem koristan ovom društvu. Predmete koje napravim ili popravim, ne prodajem, ali rado poklonim. Napravio sam korpice koje sam podelio majkama da deci pakuju užinu za školu. Poklonim i štapove za stare, kad zatreba, koje napravim tako što spojim dršku od četke za ribanje i držač od starih kišobrana“, priča Ilić.
Kolekcionar starih stvari
Osim što ima vešte ruke, deda Toma, kako ga Nišlije nazivaju, kolekcionar je i svega što ima veze sa tradicijom i običajima, od narodne nošnje, preko knjiga iz prošlosti, do umetničkih i istorijskih muzejskih eksponata.
Pretvoren u svojevrsni muzej, njegov dom, u koji se doselio sa Kosova nakon rata 1999. godine, kao da je zaustavio vreme. Prepliću se i njemu i prošlost i sadašnjost, i staro i novo, uspomene i fotografije iz nekih, kako tvrdi, „srećnijih vremena“.
„Nažalost, mnogo toga je ostalo na Kosovu i zauvek je izgubljeno, ali nešto sam sačuvao od zaborava, da mladi mogu da vide i saznaju kako se nekada živelo, i koliko srpski narod ima bogatu kulturu i istoriju“ kaže on.
Suprugu je, veli, izgubio davne 1985. godine i od tada živi sam. Ima dve ćerke, dva sina, jedanaestoro unučadi i dva praunuka.
„Dolaze“, kaže deda Toma, „ali samo kada im nešto treba“.
Muzika i folklor su mu na prvom mestu
Rođen je u selu Koretište kod Gnjilana gde je proveo svoj radni i životni vek. Kao veterinarski tehničar stalno je putovao, čega se danas rado seća, a strastveni je ljubitelj folklora i muzike.
Nosilac je zlatne značke Kulturno-prosvetne zajednice Srbije od 1994. godine, a na predlog velikog broja Nišlija i udruženja zanatlija i umetničkih stvaralaca, 10 godina kasnije proglašen je narodnim umetnikom Srbije.
Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.