Stari Niš

Selo koje ne broji stare i ne čeka nove godine (foto)

Koritnjak, mesto iznad Niške banje gde je vreme stalo, selo je u kome je poslednji stanovnik umro 2002. godine, a dečji plač se poslednji put čuo pre više od 60 godina.

Selo ne broji više stare i ne čeka nove godine, iako je od Koridora 10, od puta i pruge Niš-Sofija, udaljeno samo četiri kilometra.

Mesto je, kako kažu, na istoj visini kao i oblaci, nalazi se na severozapadnom ogranku Suve planine ili južnom obodu Niške kotline, a kad je dan ispran, puca pogled na bleštavilo Niša i Niške banje.

Dan je suv, “niti je jesen, niti počinje zima” dok se ekipa Tanjuga na izmaku 2014. godine penje uz strminu uskim asfaltnim putem i zastaje na poletištu za paraglajdere po kojima se Koritnjak još spominje. Tu se asfalt prekida, a do centra sela stiže se izrovanim zemljanim putem.

koritnjak-01
Foto: Tanjug / Printscreen

Do ulaska u selo, samo “virovi tišine”, u centru sela česma bez vode, zarasla u šiblje.

U Koritnjaku zatičemo Stanislava Nedeljkovića, sedamdesetosmogodišnjaka sa suprugom, sina Mihajla Nedeljkovića, poslednjeg stanovnika sela koji je preminuo 2002. godine.

“Dođem po potrebi ovde, selo je pusto, dođe još neko, preko leta je više ljudi koji obilaze Koritnjak”, kaže Stanislav na početku razgovora, pa baca pogled prema kotlini i dodaje, “ovde je džungla, dole je život”.

O razlozima iseljavanja kratko kaže: “Moda donela, moda odnela.”

koritnjak-02
Foto: Tanjug / Printscreen

Kada se pojavila industrija, ljudi su otišli, nastavlja Stanislav i navodi da su oni koji su se iselili sada školovani ljudi – neće oni da uzmu ralicu, kosu, motiku, neće da čuvaju stoku.

“Nesposobni su uništili industriju. Sada imamo školovane kadrove koji su veća beda od nas nepismenih, nemaju gde da rade”, raspričao se Stanislav.

Koritnjak je bio ranije poznat po proizvodnji kreča, a Stanislav odmahuje rukom i kaže da niko danas neće da stoji uz temperaturu koja topi kamen.

Selo nikada nije imalo struju, a dalekovod je na dohvat ruke. Po ataru je više izvora, a nema vode. Niška banja je na kilometar i po vazdušne linije, dole niz strminu, a nikada nije u selu bilo lekara. Zemljani put je održavan kulukom, priča Stanislav.

koritnjak-03
Foto: Tanjug / Printscreen

Masovno iseljavanje zabeleženo je šezdesetih godina prošlog veka kada se još mislilo “da je kućni prag najteže preskočiti”.

Vlasti su sa meštanima potpisali ugovor o razmeni zemljišta, pa su se ovdašnji preselili u najvećem broju u Nišku banju i Niš.

Stanislav je čuo da se priča o tome da se ovde stvori etno-selo i izgradi žičara iz Niške banje do poletišta za paraglajdere koje je “na cigaret hoda” od sela.

“Mravinjak bi od ljudi bio ovde”, optimista je Stanislav i kao da njegove godine ne pojačavaju sumnju da bi i ta priča mogla da bude još jedno neispunjeno obećanje političara.

koritnjak-04
Foto: Tanjug / Printscreen

Među oronulim čatmarama je jedna novozidanica koja prkosi vremenu i divljini, kao predskazanje nekog novog vremena za Koritnjak.

“Zemlja hrani i cara i mrava”, podseća nas Stanislav i kaže da je sve proizvedeno u Koritnjaku zdrava hrana.

“Nekada sam ovde šumskom stazom izlazio bez graške znoja, sada više nema rada. Kad padne sneg ovde se ne dolazi”, priča on.

Koritnjak je srednjovekovno mesto, u pisanim izvorima prvi put se spominje 1564. godine pod nazivom Koritar i sa susednom Radikinom Barom bilo je spahijski posed izvesnog Jusuf-bega.

Kasnije, kada bi se ratovalo i kada bi nastupilo vreme razmirica, stanovništvo se ovde sklanjalo od bombardovanja.

Koritnjak nije dovoljno velika opomena. Iseljavanje iz sela na jugu Srbije se nastavlja.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com