Stari Niš

Urbanistički razvoj NAISA: Vicus – selo domorodaca

Kod nekih antičkih gradova na Balkanu, arheološki dobro istraženih, uočeno je da se rimski vojni logori obično podižu u blizini domorodačkih sela. Ova pojava je razumljiva ako se ima u vidu da je snabdevanje logora hranom, vodom i drugim potrebama bilo organizovano iz neposredne okoline.

Stanovnici ovih sela bili su tada u obavezi da jedan deo proizvoda predaju logorima ili da radnom snagom pomognu vojnicima oko obrade zemlje. Prisustvo domorodaca u Naisu dobro je dokumentovano, ali tek u rimsko doba, naročito u onomastici, u postojanju domaćih imena bilo pojedinačno ili u okviru čitavih porodica, na brojnim nadgrobnim i zavetnim spomenicima. Otuda mišljenje da je snažan domorodački element u Naisu presudno uticao na formiranje i izgled grada, tj. da je selo domorodaca u blizini logora postepenom urbanizacijom preraslo u rimski grad.

Arheološka ispitivanja koja su vršena poslednjih decenija na užoj teritoriji grada i slučajni nalazi, idu delom na ruku takvim pretpostavkama, s obzirom da je potvrđeno postojanje praistorijskih kultura na levoj i desnoj obali Nišave upravo u periodu koji prethodi dolasku Rimljana. U odredjivanju lokacije domorodačkog sela treba imati u vidu i bronzanodobni lokalitet kod Brzog Broda, 4-5 km istočno od Naisa, na levoj obali Nišave. Sudeći po do sada otkrivenom materijalu, život u ovom naselju traje vrlo dugo (kasno bronzano doba i početak prelaza u gvozdeno), a njegov prestanak, prema nekim keramičkim ulomcima određuje se rimskim osvajanjem ovih krajeva.

Vojnički logor

Vojnički logor, čije je postojanje potvrđeno u poznoantičkim izvorima (Prisk, Prokopije), nalazio se na desnoj obali, na terenu na kome je danas turska tvrđava. Arheološki nije dokumentovan, a spomenici vojnika, nalaženi uglavnom na mestima sekundarne upotrebe (u temeljima tvrđave, srednjevekovnih i drugih poznih objekata) nisu od koristi za utvrđivanje njegove bliže lokacije. Ako ostavimo po strani malo verovatnu mogućnost da je u Naisu postojao legijski logor već u prvoj deceniji I veka nove ere, ostaju sporni lokacija i izgled logora kohorte I Aurelia Dardanorum, za čije postojanje imamo pouzdanih dokaza. Ovaj logor čije se trajanje određuje za period svakako duži od 100 godina (od sredine II veka), morao je biti manjih dimenzija, ali po svoj prilici solidno građen, od kamena.

Takođe, postoje i pretpostavke, da se u Naisu nalazila i ergela za odgajivanje konja, kao i radionica za proizvodnju i popravku vojne opreme. Ovakvu pretpostavku podupire činjenica da je takva radionica (fabrica) dokumentovana u izvorima, doduše u nešto kasnijem periodu (IV vek), a zatim i blizina sirovinskih izvora – rudnika metala koji su u ovim oblastima svakako postojali u vreme najveće koncentracije vojske u gradu. Uostalom, i samo prisustvo konjičkih jedinica govori u prilog takve hipoteze, s obzirom da su one, lako pokretljive, prvenstveno služile za obezbeđenje rudnika i transporta materijala.

Uopšte, saobraćaj je u antici imao značajnu ulogu i snažno uticao na razvoj privrede i njenih sekundarnih delatnosti. O tome govori i veliki broj naselja koja su nastala i razvijala se oko usputnih krčmi (tabernae), stajališta organizovanih za odmor i snabdevanje putnika. Kada se radi o logoru, da dodamo da je na Nišavi (manje verovatno na ušću Nišave u Moravu) postojao centar za obuku regruta za službu u rečnoj flotili, i s tim u vezi verovatno pristanište sa pripadajućim postrojenjima, magacinima i sl. Uža lokacija ovih objekata nije poznata, a u radovima na regulaciji desne obale Nišave u sektoru oko Tvrđave, možda im je izgubljen svaki trag.

Za period druge polovine III i za IV vek nedostaju i posredni podaci o izgradnji vojnih objekata. Izvesno je, međutim, da su prilike u vezi sa ekonomskim procvatom grada, povećanje broja njegovih stanovnika i pojačana opasnost od varvarskih upada sa severa, uticali na njegovu dalju izgradnju, proširivanje vojnih i drugih objekata od interesa za efikasnu odbranu grada. Izgleda da je u to vreme na levoj obali Nišave podignuto manje utvrđenje, kao pandan logoru na suprotnoj strani. Prilikom kopanja temelja za T.C. “Gorča” septembra 1965. godine, otkriveni su masivni zidovi koji su mogli pripadati ovom utvrđenju. Postojanje dva utvrđenja naspramno postavljenih, na suprotnim stranama reke, sa ciljem da u prvom redu obezbedi prelaz (most?) preko reke, nije nepoznata pojava u konceptu vojne strategije rimskog doba. Ništa nam nije, na žalost, za sad, bliže poznato o utvrđenju na levoj obali Nišave i za sada je teško reći kada je podignuto.

Civilno naselje

Dosadašnja otkrića Rimskih građevina na užem području grada skromnog su obima. Radi se, uglavnom, o slučajnim nalazištima prilikom novogradnji (leva obala Nišave) ili radova na uređenju Tvrđave. Arheološka ispitivanja u Tvrđavi vršena su, unazad, više godina, ali ona još uvek daju samo početne rezultate, naročito kada se radi o objektima ili o slojevima koji pripadaju antičkom gradu. Na prostoru oko džamije, gde je istraživanjima zahvaćeno oko 1.000 m2 otkrivena je ulica smera sever-jug sa portikom koji počiva na stupcima građenim u opeci. Ovoj konstrukciji odgovara i ostatak kanala (južno od džamije) i deo olovne cevi od nekadašnjeg vodovoda.

Građevina istočno od ulice više puta je prepravljana i menjala svoju funkciju. Njeni zidovi, otkriveni u gornjim partijama, građeni su od lomljenog kamena u krečnom malteru, bez obloge, i teško je izolovano od drugih podataka reći kom dobu pripadaju: turskom, kasnovizantijskom, ranovizantijskom ili rimskom. Izvesnu pomoć pri datovanju pružaju nekoliko ognjišta i jama otkrivenih unutar prostora južno od džamije, koji, bez sumnje, predstavljaju ostatke slovenskih staništa (X-XII vek), iz čega bi se dalje dalo zaključiti da su građevina i ulica svakako stariji; prema nekim analogijama u konstrukciji stubaca (veličina opeka, iskošene malterne spojnice i dr.) verovatno iz ranovizantijskog doba (V-VI vek).

Značajno je, takođe, da je tokom ovih radova otkriveno vrlo mnogo arheološkog materijala: keramičke i bronzane posude, predmeti za svakodnevnu upotrebu, oružje, oruđe, novac i dr. Osim srednjevekovne turske i slovenske, tu su i kvalitetni primerci vizantijske i rimske keramike, što bi govorilo da smo ovde na terenu naselja, čiji život, vrlo intenzivan (vizantijski sloj započinje na 2m ispod površine), nije prestajao od ranog Rima, pa sve do kasnog srednjeg veka. Posebnom vrednošću ističu se zatvoreni nalaz oruđa za topljenje plemenitih materijala iz kasnoantičkog doba (u prostoru severno od džamije), a takođe i predmeti izrazito kultne namene (fragmenti euhaističkog diskosa, enkolpioni, žižsci ukrašeni hrismom, kockice od staklene paste presvučene zlatnim listom verovatno od kakvog zidnog mozaika), koji ukazuju na mogućnost postojanja hrišćanskog hrama na mestu na kome je podignuta džamija, na mogućnost koja je i opredelila početak arheoloških istraživanja u Tvrđavi.

Kada se radi o prostoru zahvaćenom bedemima turske tvrđave treba istaći i podatak dobijen u iskopu severno od Beograd-kapije (istraživanja 1962.godine ). Ovde je, na uskom prostoru (5x6m) na dubini od 4.30 m, otkriven deo malternog poda na kome su uočeni otisci stubića u pravilnim razmacima (hipokaust?). Zidovi koji pripadaju otkrivenoj prostoriji, građeni su delom od rimskih i vizantijskih opeka u malteru i prema oceni istraživača, mogli bi pripadati nekim termama.

istorija tetrarh
glava tetrarha u portfiru

Rimskoj varoši koja se prostirala u arealu obuhvaćenom današnjom turskom tvrđavom, pripadaju i brojni predmeti iz Niškog muzeja, koji su nalaženi u ovom prostoru: skulpture od mermera i bronze, predstava Silena u dubokom reljefu, glava tetrarha od porfira i dr. U neposrednoj blizini Tvrđave, izvan bedema pažnju privlači i otkriće većih termi uz spoljnu ivicu severnog bedemskog zida. Deo građevine sa masivnim zidovima i dobro očuvanim stubićima hipokausta otkriven je 1958. godine, prilikom vojnih vežbi. Arheološka kopanja ovde nisu vršena, a nema ni preciznije dokumentacije o objektu. Prilikom čišćenja objekta, nađeno je “mnogo rimskih novčića” (Nenadović), nakit od bronze i jedan srebrnjak Dioklecijana.

Zanimljivo je da na prostoru oko termi i dalje prema Gradskom polju nema nikakvih građevinskih ostataka, pa se čini verovatnim da su terme podignute extra muros – izvan bedema, možda uz trasu antičkog puta prema severu. Grad se širio, izgleda, prema jugu, bliže reci. Zanimljivi su, stoga, nalazi na terenu južno od Tvrđave o kojima je podatke sakupio za arheologiju Naisa veoma zaslužni Aleksandar Nenadović. Iz njegovih beleški saznajemo da su na terenu Beograd-male, prilikom kopanja temelja za novogradnje i uređenja pijace, otkriveni ostaci rimske arhitekture, zasvedene grobnice i slobodno ukopani grobovi – situacija, dakle, veoma slična onoj koju daje iskop u Tvrđavi kod Beograd-kapije. Uz južno platno Tvrđave otkriven je deo kanala građenog od opeka od kojih neke nose utisnut žig cohors I Aurelia Dardanorum – zasada jedini podatak o graditeljskoj aktivnosti ove jedinice. Značajni su i nalazi žrtvenika posvećenog Dijani (izgubljen?) i jednog pitosa sa oko 100 kg. rimskog novca sa kraja III veka.

istorija jupiter
Jupiter na prestolu

Drugih nalaza sa terena oko Tvrđave, koji bi se vezivali za za antičko naselje, nema. Zanimljivo je istaći da je više dragocenih predmeta nađeno u koritu Nišave, u sektoru između Mosta mladosti i mosta kod Tvrđave: bronzana glava Konstantina Velikog (prilikom izgradnje gvozdenog mosta 1900. godine), statueta Jupitera na prestolu, ženski portret i dr. Kako su se ovi predmeti tu našli, izgubljeni ili namerno bačeni u vreme ratnih pustošenja ili verskih nemira ili ih je ponela vodena stihija? Najzanimljiviji je svakako teren oko današnjeg Trga oslobođenja. Ovde su, po svoj prilici, koncentrisane građevine antičkog predgrađa sa manjim utvrđenjem (?). Srećna je okolnost da ovaj teren nije bio u većoj meri ugrožen podizanjem novogradnji, pa su i mogućnosti za buduća istraživanja povoljne. Da ovde spomenemo podatak da je kod mosta, na levoj obali, otkriveno više antičkih predmeta (narukvice, fibule sa pozlatom, ukrasne igle i dr.), verovatno u ostavi (V-VI vek?)

Vodovod

Kako je Nais sa svojim javnim i privatnim građevinama, termama, snabdevan vodom? Zbog srazmerno velike površine koju je grad pokrivao, teško je pretpostaviti da je vodu dobijao samo iz jednog izvora. Prema podacima kojima raspolažemo čini se da je glavni izvor pijaće vode bio u klisuri “Devojačko ždrelo”, oko dva kilometara od sela Kamenica. Podroban opis rimskih starina u ovom kraju načinio je pre više od sto godina M.St.Riznić, učitelj i tadašnji poverenik Arheološkog društva.

istorija nise
Akvadukt koji je išao u Naisus od devojačkog zdrela (foto: Niscaffe)

Ne oduzimajući ništa od slikovitog i autentičnog pripovedanja ovog zaslužnog istraživača, donosim opisniškog akvadukta onako kako ga je sročio M.St.Riznić u svom Dopisu iz Kamenice, maja 1889. godine:

“Baš na onom mestu, gde voda ispod stene izbija (tj. u klisuri “Devojačko ždrelo”) bili su načinili Rimljani rezervoar za vodu, te od tog mesta sproveli vodovod za Niš. Vodovod je sproveden kroz sredinu zida koji je u proseku debeo 1.65 m. Kroz sredinu toga zida poređani su čunci od 1.25 m dužine, 0,54 m širine i 0,35 m debljine zidova u čunku. Čunci su pravljeni od dobro pečene zemlje, okrugli i na jednom mestu širi. Oblikom su dakle slični današnjim. Na jednom parčetu video sam ovaj žig “eg VII”. To je po svoj prilici žig sedme legije cara Klaudija. Zid u kome je čunak građen je od kamena, maltera i tucane cigle. Gde je zid ukopan u zemlju, tu mu je gornja strana svedena na polukrug; a gde je morao da se diže preko reke tu je spolja izgleda četvrtastog. Vodovod je počinjao od Devojačkog ždrela, zatim je išao niz reku do kameničke crkve, odatle kroz selo pa pored Čegra i Donjeg Matejevca pravo u današnji deo Niša – koji se zove Jagodin mala”.

istorija akva
Donji nivoi akvadukta (foto: Niscaffe)

Od rimskog akvadukta značajnih razmera (Riznić je mogao izmeriti i videti samo nadzemne delove) koji se protezao u dužini od nekoliko kilometara, nema vidljivih tragova.

Prema rasporedu objekata koji su se mogli identifikovati na terenu, civilno naselje rimskog Naisa zapremalo je prilično veliki prostor. Treba imati u vidu da su, inače, ova naselja nastajala uz utvrđenja, prvobitno kao građevine (barake) koje su služile za smeštaj trgovaca, zanatlija, potom i vojničkih porodica, veterana i drugih. Otvoreno je pitanje da li se iz ovog naselja – kanaba (canabae), simbiozom sa vojnim logorom i selom domorodaca kasnije razvio Municipijum kako se to najčešće događalo ili je taj proces u Naisu tekao drugačije. Smatra se, naime, da pored gradova koji su nastali naseljavanjem veterana – coloniae (Scupi, Rataria) i onih koji su se razvili pored vojnih logora – canabae (Viminacium, Singidunum, Timacum minus), urbanizovajne Naisa treba tumačiti kao rezultat uspešno sprovedene romanizacije domorodačkog stanovništva.

Osnova za takve tvrdnje sadržana je u natpisima, iz kojih proizilazi da su stranci u Naisu igrali sasvim malu, nebitnu ulogu (sudeći prema malom broju necarskih imena u natpisima), a i gradski su dekurioni prema ovoj teoriji, autohtoni, domoroci s obzirom da nose genitilno ime Aurelius. Pored ulica, stambenih građevina, kupatila – termi koji su nam arheološki dokumentovani, u Naisu su svakako postojali i drugi objekti prema uobičajenim standardima antičkih gradova. Svakako su bili i brojni hramovi, o kojima nam je sačuvan spomen kod Priska:

“…. U ruševinama hramova bili su neki ljudi koji su se tu zadržavali zbog bolesti …“ zabeležio je ovaj očevidac prolazeći kroz Nais 448. godine.

Zanimljiv je i podatak da je veći broj žrtvenika sa posvetom Jupiteru nađen na istom mestu (uzidani u karavanseraj kako je zabeležio Dernšvam 1553.godine); verovatno je da su ih Turci pokupili iz kakvog svetilišta u blizini posvećenog vrhovnom bogu.

Zadržavajući se na granici koju određuju konkretni podaci u čiju verodostojnost, u to smo se uverili autopsijom, ne treba sumnjati, morali bismo ostaviti po strani neke takve pretpostavke za koje nema potvrda u arheološkom materijalu, npr. za postojanje Jupiterovog hrama u Jagodin-mali, amfiteatra u Gradskom polju i dr.

ODLOMAK IZ KNJIGEmilan novakovic 15

Zemlja najlepše patnje”
Milan Novaković

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com