Kolumna

Božićni post- kako greh ne ulazi na usta već na njih izlazi

Postoje dve vrste Božićnog posta. Jedan se odnosi na šestonedeljno uzdržavanje od konzumiranja mrsne hrane, kulminira na Badnji dan, a završava Božićem, kad se sit najedeš. Iako se odnosi na simboličko i stvarno čišćenje organizma od toksina i masti i koječega u šta se ne razumem jer pojma nemam o zdravoj ishrani, odnosi se i na čišćenje duše takoreći. Onaj ko se lati posta trebalo bi da se očisti i od ružnih misli i od ružnih reči.

Drugi oblik Božićnog posta se odnosi na ovaj (ili bilo koji drugi tekst) napisan i objavljen na blogu ili nekom drugom mestu, a na temu Božića. Drugim rečima, možeš postiti i postovati Božićni post.

Ovo je ova druga varijanta posta.

Suva tradicija

Kao dete iz mešovitog braka nisam prisustvovala tradicionalnim praznicima jer ih nismo ni slavili.Običaj slavljenja Božića kod mene je nešto što sam stekla udajom, ne može se povezati ni sa kakvom mojom porodičnom tradicijom – isključivo sam se uklapala u tradicionalnu sredinu kako sam najbolje umela.

U principu, katolički i pravoslavni Božić su kao nebo i zemlja. Dok se za katolički kiti jelka, sveža i zimzelena, sve da šljašti , za pravoslavni se ništa ne kiti, donosi se pred i u kuću suvo hrastovo drvo, servira na Badnje veče posna hrana i vrlo bitan sastojak svake trpeze – suvo voće. Jasno vam zašto je meni osnovna asocijacija na Božić pojam – suvo.

Sve je i ove godine počelo tako što su moj muž i ćera otišli po badnjak, dakle suvo hrastovo drvo,a ja i moj sin ostali kući da ređamo baklavu (koja je prošle godine bila suva, onako tradicionalna, ove je pristojno uspela). Logično je doduše da sin ide po badnjak, a ćera sprema kolače, ali kad uzneš u obzir tradiciju konzumiranja vina i rakije na svakoj raskrsnici (to već nije suva tradicija, više tečna) i običaj razmene iskustava i tečne tradicije sa poznanicima koji naiđu, logika dobija drugi ton. Ćera će, kao starija, lakše pomoći tati da dođe kući.

Unošenje badnjaka

Uveče smo badnjak uneli u kuću. Ćeri sam prosula priču kako ja i jetrva ostajemo u kući kad oni izađu
da unesu badnjak i napunimo sito kukuruzom, pasuljem, žitom, orasima i onda kad uđu bacamo “čini” na njih (sudeći po tome kako nam ide iz godine u godinu,više liči da bacamo kletve!)

Iako ona svake godine trubi da će ostati sa nama da vidi kako bacamo čini, moja ćera ipak izađe sa muškim delom porodice da unese badnjak. Ove godine sam zaboravila na to sito pa sam sav pasulj koknula u prebranac,ostavila sam celo jedno zrno za česnicu, a i njega sam takoreći spasavala iz lonca. Imali smo malo pšenice,jetrva je negde iskopala malo kukuruznih zrna i gomilu oraha.

Nekako je meni palo da se latim tog sita. Umal’ ih ne poubjah s onim orasima, jedva iskopah nešto pšenice i kukuruza! Rekli mi da batalim!

Badnjak smo stavili u ognjište, dva parčeta, ukrste se onako malo da vire. Na desni se sipa malo soli, a na levi malo šećera, onda se čučne i pomalo se lizne so i šećer. Moram da vam priznam, po meni je prilično teško izbalansirati odnos slatkog i slanog u životu kad ne možeš pristojno da se sagneš jer si pre nekoliko dana pao na klizanju pokušavajaći da ostvariš zaostale dečije snove,a pritom ti još i bije u lice toplota iz šporeta. Ja sam svoju godinu presolila!Šećer jedva da sam okusila.

Česnica

Jedan od Božićnih običaja je i česnica. Opet suva!Česnica se po običaju u našoj kući pravi od kukuruznog brašna, soli, vode (pa ti vidi, napravi od toga nešto što se ne mrvi i nije suvo!). U nju se stvaljaju simbolično novčić, drvce drena, zrna kukkurza, pasulja, pšenice, parče badnjaka…. Jasno mi je šta simbolišu novčić i dren, ostalo mi nije jasno ali sumnjam da neko u česnicu stvalja nešto naopako. Obično je sve dobro i blagorodno, šta god ti zapadne neće ti biti loše. Elem, ja sam izvukla kukuruz. Kažu da se on na selu stavlja za njive ili za svinje. Ne znam kakve to veze ima samnom, ja ni cveće u saksiji ne umem da održim. Svinje nit’imam nit’ volim – čak ni na trpezi. A da sam se ugojila, jesam!Ne baš ko svinja, a i sumnjam da česnicu briga za to.

Savremeni Božićni običaji

Većina ovih običaja vezana je za neka starija vremena i život na selu. Ipak, sve podleže modernizaciji. Jedan od savremenih običaja za Božić je slanje SMS stihova.Poslati nekome SMS stih nekako i mogu da prihvatim.Uzvratiti drugom porukom u stihu liči na literarno takmičenje. Gde nestadoše proste i iskrene lepe želje? A „Hvala“? Čini mi se, prosledimo stih nekoj osobi pre nego i pomislimo na tu osobu.

Ima i onih stihova koje su verovatno rimovali oni novopečeni vernici, što još nisu naučili ništa o veri i tradiciji ni o poštovanju, što jedva čekaju Božić da se najedu, koji veru praktikuju stavljanjem zadnjice za nečiju trpezu i pojma nemaju da li to ima neke veze sa Bogom, a odlasku u crkvu i ne razmišljaju. Takvi su ujedno i najglasniji.

Na primer ovakvih stihova:

„Dok komšika brašno seje u gaćama pi… greje. Dok peče proju na kur… misli tvoju. Dok na ražnju prase vrti prema putu dupe trti. A ti putem badnja nosiš,komšiku bi da pokosiš. Al’ kod nas se danas posti u kuću se ne primaju gosti.Zato sutra kad zora zarudi,ti komšiku u’vati za grudi pa prodžaraj da varnica puca jer komšikavoli da se t..a. Nek’ se seća toga jutra i nek te pozove opet sutra. Srećni Božićni Praznici“

Ili

„Kukuriče stari pet’o: Ja bi tebi koko met’o! Iju pevče,koka reče,pa zar i na Badnje veče? Sada mi se mnogo kara,naguzi se koko stara! Je…. te baš na veče Badnje,pa makar mi bilo zadnje. Dragi pevče,samo dobro bodi, veselo ti Badnje veče i Hristos se rodi!“

I samo mogu da se nadam da će neki shvatiti da greh na usta ne ulazi, već iz njih izlazi. Možda ja nisam neko ko o tome treba da soli pamet, samo eto ne mogu da ne primetim te trendove. Ja nekako nisam u tom trendu.

Onima koji ne umeju da ispoštuju sve segmente posta savetujem da počnu da bloguju. Ekran i tastatura, baš kao i papir- sve trpe. Čak i ovakve stihove.

I nekako shvatam da se sve na ovom svetu vrti oko seksa, posebno nečije rođenje. Logično je, nema jednoga bez drugoga ( izuzmimo vantelesnu oplodnju za ovu priču) . Ali ljudi , Božić je slava Hristovog rođenja! A njegova majka je začela bezgrešno! Nije važno da li je to moguće, da li verujete u čuda, legende ili ste izuzetno racionalni. Poštujte tradiciju i ponekad se ugrizite za jezik ili za prst kada šaljete poruke!

Izvor: http://skitarnik.blogspot.rs/2014/01/bozicni-post-kako-greh-ne-ulazi-na-usta.html

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Pročitaj i :
Close
Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com