DruštvoKultura

Godišnjica smrti “princa poezije” Branka Miljkovića

Smrt pesnika Branka Miljkovića, jednog od najdarovitijih iz druge polovine XX veka, i danas je obavijena velom tajne i izaziva brojne polemike. Najveći među srpskim pesnicima preminuo je pod misterioznim okolnostima u noći između 11. i 12. februara 1961. godine u Zagrebu.

Određeni krug Brankovih savremenika i tada je odbacivao mogućnost da je pesnik sam sebi oduzeo život.

Da li ga je „ubila prejaka reč“ ili je nešto drugo uticalo na njegovu preranu smrt, to danas niko sa sigurnošću ne može da tvrdi.

“Princ poezije”, Branko Miljković, rođen je 29. januara 1934. godine u Nišu, detinsjtvo proveo u Gadžinom Hanu, a prve pesme je počeo da mu objavljuje Oskar Davičo 1955. tokom Brankovih studija filozofije u Beogradu. Već naredne godine objavio je svoju prvu zbirku pesama “Uzalud je budim”, sa kojojm je zakoračio u svet književnosti i sa malo godina koliko je imao dospeo u sam vrh srpske poezije. Samo četiri godine kasnije, na dve nedelje pre nego što će nesrećno okončati svoj život napisao je “Pesmu za moj 27. rođendan”:

Više mi nisu potrebne reči, treba mi vreme;

Vreme je da sunce kaže koliko je sati;

Vreme je da cvet progovori, a usta zaneme;

Ko loše živi zar može jasno zapevati!

Gde je sve živeo Branko Miljković

Prvi, drugi i treći razred završio je u osnovnoj školi „Vožd Karađorđe“, a četvrti, pred kraj rata, u očevom rodnom mestu Gadžinom Hanu.

“Branko Miljković je stanovao na nekoliko mesta. U Gadžinom Hanu, Ulici Đorđa Kratovca na Dušanovcu u Beogradu gde je stanovao sada živi sin od njegovog strica, a opšte je poznato da je stanovao i u Nišu, u ulici Ljube Didića 9. Živeo je i kao podstanar u Zagrebu, odakle je i otišao na onaj svet”, rekao je za Niške Vesti srpski pisac Dejan Stojiljković.

Foto: Niške Vesti/arhiva

Gadžin Han je malo mesto, a sama kuća je malo udaljena od centra ove varošice. U dvorištu se nalazi nekoliko zgrada. Jedna od njih je srušena, dok su ostale trošne, ali su tu i svedoče o jednom vremenu i piscu poezije koji je svoje detinjstvo proveo u podnožju Seličevice, u zaplanjskoj kotlini. Prema Stojiljkovićevim rečima u jednoj od kuća žive baka i deka, vlasnici tog objekta, dok su Miljkovići tu boravili samo u toku rata.

“Radi se o klasičnom seoskom domaćinstvu koje je karakteristično za to vreme. Branko je tu završio četvrti razred osnovne škole. Interesantno je da se iz kuće prostire  neverovatan pogled na Suvu planinu. Vidi se i Trem i Mosor, što je malog Branka verovatno i inspirisalo. U samom dvorištu nalazi se jedan stari dud, za koji kažu da je bio tu i u Brankovo vreme, odnosno da se on igrao ispod tog drveta”, kazao je Stojiljković.

I ulica gde se nalazi kuća Miljkovića, nazvana je po čuvenom pesniku. Na kući stoji tabla na kojoj piše “Ulica Branka Miljkovića”. Ona vodi od centra Gadžinog Hana do same kuće.

DANAS

27. januara ove godine obeležen je dan rođenja ovog jugoslovenskog pesnika, ali samo u krugovima pesnika, pisaca u prostorijama Narodnog muzeja bez većih ceremonija.

Povodom devedesetog rođendana ovog čuvenog pesnika promovisana je knjiga Dejana Stojiljkovića – ZVEZDA NAD PRAZNINOM u Narodnoj biblioteci Srbije u Beogradu.

U Nišu se tradicionalno, od 1971. godine dodeljuje pesničko priznanje koje nosi ime slavnog srpskog pesnika, za najbolju zbirku poezije.

U Nišu je otvorena Književno-memorijalna postavka Sremac/Miljković u Narodnom muzeju koja sadrži spise, rukopise, fotografije i lične predmete slavnih književnika, a Osnovna škola na Trošarini i ulica u naselju Duvanište nose njegovo ime.

 

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com