Društvo

Omaž Ljubomiru Ljubi Popoviću

Kada se govori o umetnosti Ljubomira Popovića, svojevrstan zajednički imenitelj svih autora je konstatacija da njegovo stvaralaštvo ne pripada nijednom likovnom pravcu ni pokretu i da kao takav ima posebno mesto u savremenom evropskom i svetskom slikarstvu. Veče posvećeno nedavno preminulom slikaru Ljubomiru Ljubi Popoviću biće održano u Narodnoj biblioteci, u četvrtak 18. avgusta 2016. Nedavno preminulom slikaru omaž je napisala i Sare Cincarević, dirigenta Niške crkvene pevačke družine Branko.

„(…) osetih da u meni raste gnev prema samom sebi, pošto se užasavam i oduvek sam se užasavao, ponavljanja i stvaranja već viđenog. Zahvaljujući tom unutrašnjem buntu počeo sam da tragam kako izaći iz ćorsokaka.“

Ljubomir Popović

Čitam današnju novinsku vest – Umro je Ljuba Popović. Preminuo je slikar tišine koja urla. Ne slažem se s ovim novinarskim viđenjem. Upokojio se sluga Božiji Ljuba Popović, realno zakoračivši u svoje nadrealne vizije raja i pakla. Imala sam veliku čast da se više puta u životu sretnem sa Ljubom Popovićem i da sa njim razgovaram. U njegovoj skromnoj, iznajmljenoj letnjoj kuću u selu Kseropotam na Halkidikiju svake godine je provodio letnje mesece družeći se sa seljanima, svetogorcima, gostima i morem. Prizemna kuća je imala dva odeljenja i neveliku terasu. Prvo odeljenje je soba. ”A šta Vam je ovo pozadi?” pitali smo ga moj suprug i ja prilikom jednog od prvih susreta. ”Atelje”, jednostavno je odgovorio Ljuba ”Ali u njega mogu da uđu samo prijatelji i to bez dece”. Toplinom pogleda omekšao je tvrde reči i posle dužeg razgovora poveo nas u svoj tajni svet. Kako smo zakoračili u sobu zvanu atelje, susreli smo se sa ogromnim uzbudljivim platnom na kome namučene ljudske kreature traže sebe i svetlost. U levom gornjem uglu slike, pri samom njenom vrhu, boje su sve gušće i svetlije, atmosfera je sve lepša i sigurnija, izlaz je vidljiv za svaku namučenu ljudsku dušu željnu lepote. Slika ima u sebi vere i neminovno rađa optimizam.

”Gospodine Ljubo, pa Vi verujete u raj”, rekosmo nas dvoje ovom modernom evropejcu iz Srbije radosno ga grleći pogledom. Ćutao je.

Sutradan smo ponovo došli u mirno ribarsko selo na kafu kod Ljube Popovića. Dok nas je sa puno topline usluživalo Ljubin nerazdvojni drug, dragi Nikola Kusovac, Ljuba je pokazao rukom da treba da uđemo u atelje. A tamo velika slika sva prekrivena crno- braon bojom. ”Zašto?”, zapitasmo u glas. ”Ne mogu da ostavim na slici ništa što su ljudi prepoznali”, reče gospodin, filosof i umetnik Ljuba Popović.

Alen Boske je u čast Ljube pevao
Ti slikaš grobnice očiju…
Ti slikaš pakao
Ti slikaš raj
Ti slikaš pakao u raju…
A nešto mislim možda je trebalo…
Ti slikaš oči na grobnicama
Ti slikaš izlaz iz pakla
Ti slikaš ulazak u raj
Ti slikaš život

Neka ti je Gospod putovođa i blagi sudija brate naš, gospodine, filosofe i umetniče Ljubo. Neka te anđeo hranitelj prati na putu kojim će svi ljudi poći i neka te dovede tamo gde nema bola ni tuge ni uzdaha.

Vječnaja pamjat Ljubi Popoviću. Preselio se u večnost i rajsko naselje gospodin, filosof i slikar tišine koja leči.

Sara Cincarević, dirigent hora ”Branko”

plakat

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com