Društvo

Sa fakultetom možeš da budeš gladan, sa zanatom nikada!

Milan Zlatković ima malu časovničarsku radnju u Obrenovićevoj ulici, zanat je nasledio od svog oca Jovana. Kaže da mu najviše smeta što danas časovničarske radnje otvaraju moleri, stolari, automehaničari, a ne zanatlije sa diplomom časovničara. Oduvek je voleo satove, a omiljena marka mu je švajcarska “Omega”.

Porodična tradicija

Milan Zlatković kaže da je satove zavoleo još kao dečak, pored oca Jovana. Slobodno vreme je provodio u njegovoj radnji koja se davne 1970. godine nalazila u ulici Jovana Ristića. Tada je Milan imao devet godina.

Volim i da menjam satove, imam ih dosta. Uopšte, volim sve što je vezano za preciznu mehaniku”, kaže Milan za Niške Vesti.

Pokojni otac Jovan imao je još tri sestre, jedna od njih, Zlata, udata Đurđević , takođe je imala časovničarsku radnju koju mnogi pamte -“Hronos”. Na žalost , ova radnja je zatvorena.

Skoro cela očeva familija je bila u ovom zanatu, dve sestre, jedan sestrić i ja. Svi smo učili kod moga oca Jovana,”  svedoči Zlatković.

Nekada časovničarsku radnju nije mogao da otvori bilo ko.majstorsko pismo

Zlatković je završio Elektrotehničku školu “Nikola Tesla” i po obrazovanju je tonac, ali kad je trebalo da od oca preuzme vođenje radnje, morao je da ima diplomu časovničara. U to vreme je u Nišu, u Mašinskoj školi postojao smer “precizna mehanika- časovničar” i ponosno kaže da je u Nišu možda jedini zanatlija sa ovom školom. Praksu je sticao i u Zemunskoj fabrici satova “Insa”, koja je proizvodila budilnike i ručne satove.

“Mašinska škola je ukinula smer precizne mehanike, što mislim da je velika šteta”, kaže Zlatković.

Časovničari su majstori za sve

Milan Zlatković je jedan period svog života proveo i kao tonac u Radio Nišu, kaže da je to bilo kratko, jer mu se otac Jovan ubrzo razboleo i trebalo je da preuzme radnju.

Oduvek je voleo i automobile, a prvi je od roditelja dobio za 18. rođendan. Kaže uz smeh da je to bilo presudno da ne završi fakultet, ali dodaje, da mu nije žao.

Sa fakultetskom diplomom u ovoj zemlji možeš ostati gladan, ali sa zanatom nikada. Pre nekoliko godina je kod mene na praksi bila devojka koja je završila medicinu i nije mogla da nađe posao u struci. Ukazala joj se prilika u Danskoj u nekoj starinarnici, ali joj je bila potrebna diploma. Ja sam je naučio svemu što i sam znam. Ne znam da li je uspela i otišla”, dodaje.

“Omega” je zakon

O satovima koje mu mušterije donose, kaže da su različitog kvaliteta. Nakon jednog perioda kada su se prodavali loši satovi, tržište je ipak regulisalo da sat koji je brend, to zaista i jeste.

Bio je jedan period u devedesetim godina kada su satovi bili totalni škart. Donosili su mi brajtling / orig. breitling / koji je bio plaćen 10 maraka. To je nemoguće. Samo jedno slovo te marke koštalo bi 1000 maraka.”

omega
Za Niške Vesti  kaže da se najbolji satovi i dalje proizvode u Švajacarskoj. Otac ga je vodio u posetu fabrici “Omega”, kao deo prakse.

Stojim iza toga da “Omega” i dalje pravi najbolje satove. Postoje i rolexi, brajtlinzi, oni imaju ukrase, ali su Švajcarci , ipak, neprikosnoveni i nikada ih niko neće stići”, tvrdi Zlatković.

On kaže da su danas većinom u upotrebi kvarcni satovi i da ima malo mehaničkih. Nisu skupi, a sa sonijevim ili japanskim baterijama mogu da rade i dve godine. Sa litijumskim baterijama, čak i pet do šest godina.

Vlasnik takvog sata samo menja baterija, sat se ne kvari. Treba biti pažljiv, jer današnji satovi su uglavnom otporni na vlagu, nisu vodo otporni kao što piše na njima. Vodo otporni satovi su jako skupi, to treba imati na umu. Kvarcni satovi su otporniji na padove, za razliku od mehaničkih. Ali, potpisujem, pravi sati je samo mehanički sat,” dodaje kroz smeh.

Ne živi se raskošno, naslednik ćerka Katarina

Milan Zlatković se ne žali. Kaže da njegova radnja donosi dovoljno za izdržavanje porodice, a radno vreme je od 10 do 17 sati.

Od zanata može da se živi. Ne raskošno, ali solidno. Nema crnog mercedesa posle mesec dana.( smeh). Ali, “jugo” je uvek pun goriva, a može da se izađe i na neku porodičnu večerinkicu (smeh). Da nemam radnju, kod kuće bih radio. Uvek ima drugara, komšija, kumova, pa se uzme neka para. Mnogi se žale na porez, a ja kažem da nisu porezi veliki, nego narod nema para. Mnogi žele da porave sat i dođu, kad im kažem cenu – odustanu. Neki se vrate nakon mesec, dva, sakupljaju od penzije. Mahom su to penzioneri, jer jedini imaju redovna primanja, a stare satovi (smeh).”

milan i katarina zlatkovic
Milan je jedan od retkih zanatlija koji ima naslednika. Sa njim u radnji je vrlo često ćerka Katarina koja na jesen polazi u peti razred osnovne škole.

Da budem iskren, teramo je prvo da uči školu, a zanatu ću je svakako naučiti. To nam je porodična tradicija”, završava svoju životnu priču časovničar Milan Zlatković.

Satovi ubijaju vreme… vreme je mrtvo u onom trenutku kada ga te male stvarčice otklikaju. Vreme oživi jedino kada satovi stanu.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com