Stari Niš

Spektakl u čast genija: Telefonski koncert se slušao istovremeno u Nišu i u Beogradu

Zahvaljujući Dimitriju C. Đorđeviću “Politika” je otrgla od zaborava veličanstveni poduhvat srpskih poštara koji su 28. januara 1895. kraljevom telefonskom linijom prenosili koncerti na relaciji Beograd–Niš, u čast tada 39-godišnjeg Tesle

Pouzdani spoljni saradnik „Politike”, izvanredan poznavalac istorije Beograda inženjer Dimitrije C. Đorđević (1861–1941), objavio je 28. maja 1936. u našem listu tekst pod naslovom „Pre 41 godinu, naši poštari priredili su u Beogradu i Nišu velike svečanosti u čast Nikole Tesle”. Đorđević je opisao poduhvat koji je omogućio da se 28. januara 1895. telefonskom linijom prenose koncerti na relaciji Beograd–Niš, u čast tada 39-godišnjeg Tesle, njegovih velikih otkrića i izuma. Ovu „lepu manifestaciju” priredila je Poštansko-telegrafska zadruga u Beogradu, „u vreme kada u Srbiji još nije bio uveden međugradski telefonski javni saobraćaj”, u „doba početka velikih uspeha i slave Tesline”, piše Đorđević.

Zadruga je donela odluku „da na jedan vidan, neobičan i originalan način, istakne pred beogradsku publiku poslednji uspeh elektrotehničke nauke u upotrebi telefona, u isto vreme da na jedan svečan način manifestuje velike zasluge Nikole Tesle, našega zemljaka, kome se bio zadivio ceo svet”. Ondašnji ministar narodne privrede Laza Jovanović podupro je ideju, zbog čega se obratio mladom kralju Aleksandru Obrenoviću, da on odobri korišćenje dvorske telefonske linije, korišćene samo za vezu između dvorova u Beogradu i Nišu. Kralj je ustupio vezu tokom večeri 28. januara 1895, „da se po toj liniji održi jedan neobičan koncert, na način danas neviđen i nečuven”, koncert koji će se slušati istovremeno u Beogradu, u sali pivnice „Kolarac”, i u sali hotela „Evropa” u Nišu. Kafana „Kolarac” tada se nalazila na Pozorišnom trgu, današnjem Trgu republike u Beogradu, u parkiću preko puta Narodnog pozorišta, gde je sada objekat poznat kao „Staklenac”.

„Tako štogod u onom vremenu izgledalo je mnogima neverovatno. To je bilo pravo čudo svojega doba”, sećao se Đorđević, koji navodi „da se u državnom izdanju” pojavila i „naročita emisija” od 6.000 dopisnica, ustupljena PT zadruzi u Beogradu, „pod uslovom” da njihova emisija „traje svega 24 časa, samo na dan 28. januara 1895, za vreme zabave”.

Đorđević nas obaveštava da je „na ovim poštanskim dopisnicama naknadno u Nemačkoj utisnuta slika Nikole Tesle sa odgovarajućim amblemima njegovih velikih pronalazaka”, a štampane su i dve naročite „pozivnice, jedna za Kralja i druga za Nikolu Teslu”.

O tehničkoj realizaciji ideje brinuli su Gustav Haber, državni mehaničar u službi srpskog telegrafa, i Voja Kostić, mehaničar u Nišu, koji su „imali pune ruke posla oko instalacije mikrofona za telefonski koncert”.

„Po svima zidovima sale, i kod ’Kolarca’ i kod ’Evrope’, bile su nameštene velike trube, a u sredini visili su veliki snopovi, načičkani manjim trubama u raznim pravcima, što je sve predstavljalo udružene mikrofone radi jačeg zvuka. Velike trube po zidovima predstavljale su zvučnike”, piše Đorđević i potanko opisuje kakav je muzički program izveden te večeri. Pre toga su državni telegrafisti Branislav Đ. Bujdić u Beogradu i Sava Mijalković u Nišu govorili „o razviću telegrafije, telefonije i o pronalascima Nikole Tesle”, što je istovremeno slušala publika u Beogradu i Nišu.

Desilo se, međutim, da umalo propadne ova izuzetno zamišljena svečanost, pošto je pre početka tog neviđenog spektakla, kad su sale u Beogradu i Nišu „već bile pune elitne publike”, nastao „prekid na liniji”.

„Nije bilo lako opraviti prekinutu žicu tako brzo, i to noću, na tako velikom rastojanju između Beograda i Niša”, svedoči Đorđević i piše da je, uz „prisustvo duha”, Jaša Petrović, predsednik PT zadruge, „u ime Ministra alarmirao preko telegrafskih aparata sve telegrafske štacije između Niša i Beograda, sa najstrožijim naređenjem da se smesta upute svi čuvari telefonskih linija na teren radi pronalaska prekida, sa fenjerima i bakljama, i da nađeni prekid odmah oprave”.

„Priređivačkom odboru”, navodi Đorđević, „utoliko je bila teža ova nesreća, što je ta manifestacija nauke bila namenjena Nikoli Tesli. I onda je nastalo pitanje: Ko je mogao prekinuti žicu? Puki slučaj, ili neko iz kakve pakosti i zlobe? To se ni danas ne zna”.

Čuvari telefonskih linija ispitali su trasu i, srećom, pronašli gde je veza prekinuta. Linija jeste popravljena, ali su organizatori, zbog odugovlačenja početka prenosa, produžili trajanje pratećih akcija osmišljenih za ovu priliku.

U jednom uglu „Kolarca” bio je postavljen „dugačak poštanski ekspedicioni sto, za kojim su sedele nekoliko najlepših poštarki iz glavne beogradske pošte”, koje su „prodavale dopisnice sa Teslinom slikom i poštanske marke, i tucale poštanskim žigom pisma i dopisnice, da ih odatle, iz sale ’Kolarčeve’ pivnice, ekspeduju u svet sa Teslinog večera”.

Bili su izloženi i telegrafski aparati vezani s beogradskom centralom, „za prijem telegrama od posetilaca zabave”, tako da je „Kolarac” bio te noći „u poštanskom i telegrafskom saobraćaju sa svima stanicama”.

Dežurni telegrafista bio je baš Dimitrije C. Đorđević, „koji je imao zadatak da održava telegrafsku vezu te večeri sa celim svetom”.

Konačno se pivničkom salom „zahorilo radosno” da se javio Niš, da je veza uspostavljena. Bilo je tačno 9 časova i 40 minuta. „Nekom srećom, nađen je prekid dvorske telefonske linije za tako kratko vreme. Prekid je bio nedaleko od Lapova idući Beogradu”, navodi Đorđević. Posle urnebesnog aplauza, počele su da se nižu, smenjujući se, muzičke tačke izvođene u Beogradu i u Nišu, „i sve se lepo svršilo u redu i miru”.

Opširnije na Politika online

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com