Kultura

Žensko – muška knjiga “Sedim ja tako …”

Kada novinarka i istoričar napišu knjigu o svakodnevnim životnim pojavama iz dva različita ugla, ženskog i muškog, onda u knjizi može svako da pronađe po nešto za sebe. Kažu, obradili su dvadeset i nešto tema, a  promocija knjige “Sedim ja tako”, Sandre Stanković i Nebojše Ozimića održava se večeras u Narodnoj biblioteci “Stevan Sremac” u 19 sati. Kako je sve počelo i šta su sve napisali “sedeći tako”, otkrili su čiatocima Niških Vesti. 

KAKO JE POČEO RAD NA KNJIZI?

Dame imaju prednost, pa tako i u ovom tekstu, blago navijajući za žensku stranu, polazimo od Sandre.

Sandra Stanković je novinar dve i po decenije. Kaže da obožava novinarski i voditeljski posao, a o sebi misli da je “daleko od pisca u pravom smislu te reči”.

“Piskaralo jesam, ali treba zaslužiti taj epitet – pisac”, kaže skromno.

Nebojša Ozimić je istoričar, pomoćnik direktora niškog Narodnog muzeja i on stalno i uvek nešto piše. Kako su došli na ideju da napišu zajedničku knjigu, Ozimić kaže:

“Jednom prilikom smo Sandra i ja sedeli u Parku Svetog Save i ispijali čaj kada smo shvatili kroz razgovor da o mnogim stvarima mislimo različito. Predložio sam joj da uradimo tekstove na iste teme i to kasnije stavimo u knjigu. Rečeno – učinjeno. Sandra je kao pravi novinar izvadila beležnicu i tu smo postavili teme koje su nam delovale zanimljivo za priču,” objašnjava.

Sandra je pobornik stava da ništa u životu nije slučajno, tako da je taj Ozimćev “izazov” o ulasku u svet pisane reči shvatila ozbiljno.

S obzirom na to da umemo da se, itekako, konfrontiramo u nekim stavovima, ne popuštajući ni jedno, ni drugo, Ozimić dođe na ideju da to stavimo na papir, uobličimo u priče koje će činiti knjigu i da vidimo po reakcijama čitalaca ko je u pravu. Muški ili ženski stav. Mislim da se nijedna žena, koja se nađe pred takvim „izazovom“, neće povući. Šalim se naravno, ali moj drug me toliko dobro poznaje, da zna koja vrsta izazova mi je potrebna da mogu kvalitetno da se igram. Eto, otprilike to je to,” dodaje Sandra.

Knjiga “Sedim ja tako” se dugo “krčkala”. Nebojša kaže da on, inače, voli da sebi daje rokove kada nešto radi, ali da ga život najčešće demantuje i da na kraju bude “kako Bog odredi.”

“Skoro dve godine je trebalo da knjiga ugleda svestlost dana iako je većina rukopisa bila završena nakon pola godine. Dogodilo se da mi je Vasilije (sin. prim.autora) izbrisao kompletan hard disk zajedno sa upravo završenom verzijom knjige, tako da sam moj deo morao, u većem delu, naknadno da pišem. Taj period do izlaženja knjige iskoristili smo da prijateljima pričamo tekstove I na taj način upoređujemo svoje stavove sa njihovim,” objašnjava Ozimić.

ŠTA  PIŠE U KNJIZI “SEDIM JA TAKO” ?

Sandra Stankvić kaže da se u knjizi osvrsnula na razne, svakodnevne pojave u našim životima iz njenog ugla, što ne znači da će sve žene biti saglasne sa njenim stavovima.

“Već imamo neke reakcije ljudi koji su pročitali knjigu, a ima i muškaraca, koji se slažu sa nekim mojim stavovima, na tih nekih dvadesetak i nešto tema. Međutim, ima i žena koje su potpuno saglasne sa stavovima Ozimića”, kaže Sandra.

I dok ona ne može da izdvoji ni jednu temu, to jest priču koja joj je naročito prirasla za srce, “jer su sve životne, svaka za sebe”, Nebojša ima “favorite”.

“Zadovoljan sam tekstovima “Muzika”, “Ko je lovac a ko lovina” i za mene uvek frustrirajućim  “Letovanje,” “Nova godina”…Sandra je sjajno uradila svoj deo posla, nekako su mi  posebno “legli”  njeni tekstovi “Čitanje novina” i “Najbolji drugari”. Mislim da će oni koji Sandru poznaju kao voditelja, biti prijatno iznenađeni Sandrom Stanković književnikom”, dodao je.

 RAD U ČETIRI RUKE

Oboje su saglasni da je zajednički rad na knjizi bio divno iskustvo.

“Sjajna kvalitetna igra i iskustvo. Oza je pisao svoj, a ja svoj deo, logično, s povremenim međusobnim deljenjem tekstova, što je ispalo jako pametno kada je njegov deo knjige potpuno otišao u nepovrat. Stresno? Ma, joook …” 

Na pitanje Niških Vesti da li se u knjizi jasno vidi razlika između muškog i ženskog principa, Nebojša Ozimić je odgovorio:

“U mnogim stvarima, svakodnevnim, više je nego očigledna. Pogrešno je samo tumačiti u čiju korist je ta razlika jer je na delu zapravo klasična jing- jang filosofija. Ovde moram da naglasim nešto:  vidim u komentarima da potencijalni čitaoci naše priče doživljavaju kao suprotstavljene (muško-ženske, valjda zato) što one posebno nisu. Nema takmičenja, nema obaranja ruku. Ima samo pisanja na jednu temu iz različitih uglova što je dopunjavanje”, kazao je.

O tome zašto treba pročitati njihovu  knjigu Sandra kaže:

“Kada smo u prvom razgovoru o knjizi došli do toga kako smo se otuđili, kako smo zaboravili da se osmehujemo, da ne pričam o zdravom smehu, koji je postao misaona imenica, kako smo zaboravili neke lepe činjenice i događaje iz naših života, zaboravili da se kvalitetno družimo, jer smo uvek u žurbi koja nas kao i svakodnevni stres izmori toliko da smo samo za horizontalu, TO je taj izazov, a samim tim i želja da se barem na ovaj način družimo. Da pokušamo da svakom čitaocu izmamimo osmeh i “vratimo” lična sećanja i lepe događaje koje su zaboravili”.

A da li je u planu još neko zajedničko delo, Oza kaže:

“Mi ni ovo nismo planirali, ali je iskrslo. Da li će biti druge knjige u mnogome zavisi  od  reakcija čitalaca na ovu knjigu.”

A prve utiske o  Sandrinom i Nebojšinom prvencu književna publika može dobiti još večeras na promociji u Narodnoj biblioteci “Stevan Sremac” koja počinje u 19 sati.

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com