Stari Niš

Gornji Matejevac

Gornji Matejevac je naseljeno mesto u gradskoj opštini Pantelej na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se na severnom rubu Niške kotline, na dodiru ruba i dna kotline, udaljen oko 8 km severoistočno od centra Niša. Malo van naseelja se nalazi pravoslavni manastir posvećen svetom Jovanu Krstitelju.

Istorijski podaci

Gornji Matejevac je staro, još u predturskom periodu zaseljeno selo, na šta ukazuje već prvi turski popis iz 1498. godine koji ga zatiče sa 81 domaćinstvom (kućom), 23 neoženjena, 3 udovička domaćinstva, 1 porušenom vodenicom i prihodom od 9.347 akči.

U istom popisu pominju se i manastiri: Sveti Jovan, koji je „pust“ i Sveti Nikola (kod Huma) koji ima tri kaluđera. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 102 kuća, 5 udovička domaćinstva, 18 samačka domaćinstva.

Na predtursku zaseljenost upućuju i pojedini seoski toponimi, kakav je Metoh brdo (meštani ga izgovaraju Meto brdo), iz čega se da zaključiti da je selo najpre bilo srednjovekovni crkveni posed (metoh). Na Metoh brdu se nalaze ostaci crkve Svete Trojice Rusalije, poreklom iz 12. ili 13. veka, koju meštani nazivaju „latinskom crkvom“.

Poreklom iz Nemanjićskog perioda je i manastir Svetog Jovana, 1 km severno od seoskog naselja. Podaci o ovim sakralnim objektima, a naročito podatak o Metoh brdu, ukazuju na verovatnoću prvobitnog pripadanja Gornjeg i Donjeg Matejevca, a možda i još kojeg sela, crkvenom feudalnom vlastelinstvu.

Takvu mogućnost potkrepljuje i činjenica da je manastir Svetog Jovana, u obliku feudalnog ostatka, sve do 1944. godine posedovao 26 hektara obradive zemlje i 14 hektara grabove šume. U doba turske vladavine Matejevac, kako Donji tako i Gornji, nosio je još jedan naziv – Muratovo.

Poreklo rodova takođe ukazuje na to da je Gornji Matejevac najvećim delom starinačko selo. Starosedelačke rodove čine: Đorićevci, Pejinci, Laćinin (Garčini), Pirindžijini, Rajinci, Pikljini, Kalamankini, Šiškovci (Markovci) i Kendinci, od kojih je osamdesetih godina 20. veka bilo 245 domaćinstava. Starinačkim rodovima nepoznatog porekla pripadaju: Bojini (Didini), Kušini, Cakićevci, Midini, Trenini, Pantini, Zloćudovi, Glauvucini, Popićkovi i Ibrići (Romi) sa 101 domaćinstvom. Većinom u starosedeoce poznatog porekla spadaju: Šićerci, Parćini, Kukonjini, Masuričani, Kosovci, Prićičevci, Kožinci, Tatarci, Ikarci (Cvenini), Gligorijini, Krčkovi, Dedajankovci, Šišonjini, Vrućini, Mutavdžini, Girkini, Dunđerovi, Savinci, Tugini, Kolari, Ćiribilovi i Žižini sa 386 domaćinstava.

Naselje sela formiralo se na rubu Niške kotline, na kontaktnoj granici kotlinske i planinske privrede, i na ovoj poziciji egzistiralo je kroz ceo turski period, premda je bilo povremenih sklanjanja u zbegove. Pred oslobođenje (od 1833. do januara 1878. godine) u selu je, zbog blizine granice, bila smeštena manja posada pandura (zaptija) s dispozicijom u kuli (današnjem Kulištu) iznad naselja. Posle kuge („čume“) 1838. godine, od koje se selo sklanjalo u zbeg Kolibište pod Kalafatom, Gornji Matejevac je sa susednom Kamenicom i Knez-Selom postao centar poznate niške bune 1841. godine. Duša i vođa pobune bio je Miloje Jovanović, trgovac iz Kamenice, koji je bio organizator pobune i 1835. godine.

Posle poraza na nekolikim tačkama ustanka, Miloje je poslednji otpor organizovao u matejevačkoj Kuli, braneći se 9, 10. i 11. aprila 1841. godine kad je i poginuo a ustanak definitivno ugušen. Gornji Matejevac je sa još 10 sela spaljen (“ostal je pepel od selo”), a paljen je i u vreme borbi za oslobođenje 1877. godine. Oslobođenje od Turaka zateklo ga je kao prilično razvijeno selo u kojem su se pojedina snalažljivija domaćinstva dokopala većih kompleksa spahijske zemlje, kako u granicama seoskog atara, tako i izvan njega, uključujući i neposrednu okolinu Niša (Krive livade i Brzi Brod, Bubanj, Ledena stena).

Tako su, na primer, matejevačka domaćinstva Raše Nikolića, Đorđa Nikolića, Milivoja Ilića i Koce Cvetkovića u 1884. godini plaćali godišnji porez na nekretnine od 167 do 348 dinara, dok se prosečna visina ovih dažbina u celom srezu kretala od 1 do 10 dinara. Istovremeno izdiferencirao se priličan broj srednjih i siromašnih domaćinstava. Iz redova ovih drugih počeli su još krajem 19. veka da se regrutuju pečalbari (naročito posle propasti vinove loze na staroj podlozi) i majstori kamenoresci.

Ali, uzeta u celini, Gornji Matejevac, Kamenica i još neka sela, razvila su se u periodu do Prvog i između dva svetska rata, u dobro stojeća i napredna ratarsko-vinogradarska i stočarska sela.

Latinska crkva

U selu se nalazi tzv. Latinska crkva, koja potiče iz prednemanjićkog doba i proglašena je za spomenik kulture od velikog značaja. Latinska crkva u Gornjem Matejevcu, na brdu Metoh iznad Niša, je posvećena svetoj Trojici i spada u grupu retkih očuvanih građevina iz prednemanjićkog doba, a podignuta je najverovatnije u prvoj polovini XI veka. Relativno je malih dimenzija, sa osnovom upisanog krsta sažetog tipa. U njenoj unutrašnjosti nisu pronađeni tragovi fresaka, a svoj narodni naziv je dobila po Dubrovčanima (katolicima tj. Latinima) koji su je koristili tokom XVI veka.

U periodu od 1968. do 1974. godine, na crkvi su obavljeni konzervatorski i restauratorski radovi, tokom kojih joj je vraćen njen izvorni oblik, koji je rekonstruisan na osnovu njenih ostataka i arheoloških istraživanja. I otada ništa nije urađeno po tom pitanju sređivanja, a prošlo je skoro 43 godine ?

Godine 1878. je selo sa 210 domaćinstava i 1.951 stanovnikom, 1884. godine ima 227 domaćinstava i 2.229 stanovnika, 1900. godine 273 domaćinstva i 2.628 stanovnika, 1910. godine 277 domaćinstava i 3.169 stanovnika, a 1930. godine 478 domaćinstava i 3.572 stanovnika, iz čega se vidi da je, kako pod Turcima tako i posle oslobođenja, najveće selo u okolini Niša. Najveći rast, kao što se vidi, dostigao je u šestoj deceniji 20. veka, kada, zahvaćen migracionim procesom, počinje najpre da stagnira, a potom brojčano da opada.

foto: Milan Novaković

U činjenici da se opadanje manifestuje samo u broju stanovnika, dok broj domaćinstava stagnira ili i dalje lagano raste, ogleda se proces raspadanja proširene porodice i njeno redukovanje na maločlani oblik. Dok je domaćinstvo u 1878. godini u proseku brojalo 9,3 članova (što upućuje na zadružne i proširene oblike domaćinstva), u 1930. godini prosek broja članova po domaćinstvu iznosio je 7,5 (što ukazuje na održavanje proširenog domaćinstva), u 1981. godini prosek članova po domaćinstvu pao je na 3,7 (što ukazuje na postojanje maločlane porodice na granici biološke reprodukcije).

Wikipedia

U naselju sada (prema popisu iz 2002. godine) živi 2165 punoletnih stanovnika, a prosečna starost ( sada, otprilike ) stanovništva iznosi 45,3 godina (43,8 kod muškaraca i 45,5 kod žena). U naselju ima 874 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,03. Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima, a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Izvori:
Enciklopedija Niša: Gradina – Niš, 1995.g.
Istorijski arhiv Niš: “Detaljni Popis Nahije Niš iz 1516. godine“
Niški Vesnik
Wikipedia

Autor:
Novaković Č. Milan
Za Zvezdicu ….

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com