EkonomijaKolumna

Neoliberalna ekonomija nije dovoljno dobra za Srbiju

Merama ekonomske politike,dodatno stimulišemo strane investitore, dajući im podsticajna sredstva od 10000 Evra. S druge strane, obezbeđujemo im jeftinu radnu snagu, “cvet” mladosti, u najboljim godinama za zasnivanje porodice-formiranje ognjišta. I umesto, da da se na njihovom licu vidi osmeh, a u domu, čuje, plač dece-zaljulja kolevka, održi srpsko ognjište: njima se nude pelene, propisuju-obeležavaju “putevi-saobraćajnice života” – najkraći mogući put, od mašine do toaleta, ukoliko pelena nije kojim slučajem “vodootporna”.

Da ne budem pogrešno shvaćen: nisam protiv dolaska inostranih kompanija u Srbiju. Naprotiv, kamo sreće da ih je više. Po onoj narodnoj “vrata srpkog domaćina su uvek bila-biće otvorena za gosta. Međutim, i gost, ima obavezu: on mora poštovati domaćina i njegove običaje”.

Analogno tome, to pravilo bi trebalo da važi i za strane kompanije “goste” na našem tržištu.

Merama ekonomske politike, mi ih, dodatno uvažavamo , dajući im podsticajna sredstva od 10000 Evra. S druge strane, obezbeđujemo im jeftinu radnu snagu, “cvet” mladosti, u najboljim godinama za zasnivanje porodice-formiranje ognjišta. I umesto, da da se na njihovom licu vidi osmeh, a u domu, čuje, plač dece-zaljulja kolevka, održi srpsko ognjište: njima se nude pelene, propisuju-obeležavaju “putevi-saobraćajnice života” – najkraći mogući put, od mašine do toaleta, ukoliko pelena nije kojim slučajem “vodootporna”.

Kao logično, otvara se pitanje: šta će biti benefiti neoliberalnog “prosperiteta” naše ekonomije. Aanlize pokazuju, da rame, uz rame, s niskim makroekonomskim pokazateljima, ovaj model razvoja privrede Srbije, prati neodrživ koncept srpke-građanske porodice, odumiranje sela, migracije, posebno, školovanih kadrova. Staračka i neobrazovana populacija biće “razvojni” resurs Republike Srbije. (Uzgred, doćićemo u situaciju, da staračka domaćinstva u selima, nakon polaska na večiti počinak, neće imati, ko da sahrani. Taj problem je već, prisutan, u selima zapadne, južne-jugoistočne Srbije).

Time se ne iscrpljuje lista noviteta neoliberalne ekonomije na prostorima postranzicionih zemalja, posebno Srbije.

Harmonizacija zakonsko-pravne regulative Republike Srbije sa zahtevima Evropske unije (EU), kao što je Zakon o radu-penzionom i zdravstvenom osiguranju.

U nastavku istraživanja opredelili smo se za aalizu ovog zakona, na primeru ženske radne snage. Razloga za to ima više. Ključni je taj, što se se radni vek žene produžava-“štimuje” u susret evropejskoj ženi-majci, koja je dama s prinadležnostima ( solidnim standardom, socijalno-zdravstvenim-penzionim osiguranjem, stambeno-komunalnom infrastrukturom, itd).
Za analizu efekata Zakona o radu, odabrali smo radnoaktivnu ženu, koja je rođena 1959.god., “proživela-preživela” tri “Jugoslavije, SCG i sada živi u Srbiji, čiji se teritorijalni “identitet”- granice, još, uvek “brane-crtaju” u Briselu). Ženu-majku, koja je podizala decu uz hiperinflaciju od 313 000 000 %, bez pelena, sapuna, deterdženta…uz sankcije UN, građanski rat u okruženju i NATO agresiju, s druge strane. Time se ne iscrpljuje lista socioekonskih promena, koje prate radni vek, pomenute žene-majke. Usledile su petoktobarske promene, uz trenutni privid “blagostanja”: “sjaši Kurta da uzjaše Murta”.

Evropejstvo s manirima “ruši sve što podseća na socijalistički model uređenja” s punim ustima promoviše demokratiju. S druge strane, taj model demokratije više je “virtuelni” nego realni. Nastaje grabež društvene imovine, na scenu stupaju samozvani “eksperti”, ministri, menadžeri, kreatori ekonomske politike bez dana radnog staža.

Srpska privreda se prestruktuira po modelu “eksperimentalne ekonomije”: partokratske privatizacije, poremećenog sistema vrednosti, korupcije, brzopletog stasavanja nove visokobrazovane elite, najvišeg akademskog zvanja dr nauka. Usuđujem se reći “instant” visokog obrazovanja, s hipeinflacijom “mnogo zvanja” , malo znanja.

Univerziteti-fakulteti niču kao pečurke posle kiše. S druge strane, privatni univerziteti-fakulteti, (čast izuzecima), postaju “komercijalna” preduzeća, umesto razvojni resurs-održivog razvoja Srbije. Globalna ekonomska i finansijska kriza, koja je započela 2008. god. razotkriva da je dotadašnji model privrede Srbije neodrživ. Stupa na scenu nova politička elita koja umesto potročački vođenog ekonomskog razvoja zemlje, promoviše model štednje (stezanaj kaiša). Uvode se nove mere “stabilizacije” privrede i smamnjenja budžetskog deficita, poput solidarnog poreza, ograničavanja rasta plata i penzija.

Građani, (ne)zaposleni, penzioneri i ostale socjalne kategorije stanovništva stojički prihvataju promovisani koncept oživljavanja srpske privrede.

Pomenuta radnoaktivna žena, koju smo stavili u centar, analize, tranzicionih “noviteta”u Srbiji, koje sa sobom donosi neoliberalni koncept ekonomije stiče pravo za odlazak u penziju 2023.godine. Uz to, mnoge od njih, još, izdržavaju, nezaposlenu decu i unučiće, deleći s njima i sa svojim roditeljima stambeni prostor.

Nisam ni lekar, ni industrijski psiholog, psihijatar, niti socijalni radnik, da bih mogao dati ocenu “radne sposobnosti” jedne takve žene-dame-majke-građanke Republike Srbije. Otvara se pitanje,da li će, i s kojim, kvalitetom, psihifizičkih sposobnosti, će dočekati penziju i koliko će uživati u njenim “blagodetima”.
Da li će moći, da “kompenzira” svoju nemaštinu iz mladosti, kada nije mogla da kupi svojoj deci pelene ( 80-tih su se one zvale švedske gaće), i sada kao penzionerka kupi unucima rođendanski poklon.

Ostaje da se se vidi, pričaće, ko preživi-doživi. I taman, da zaključim ovaj prilog, setih se da je u pripremi novi Zakon o penzionom osiguranju. Pribojavam se, da li će ići na ruku penzionerima, kad ih je previše u Srbiji. Malo, malo, pa se kreatori ekonomske politike oglase “usesrede” na učešće penzija u BDP, s naglaskom, preveliko. No, na to smo se navikli.

Penzionera je u Srbiji uvek “višak”, izuzev u vreme izbora.
Neprijatno čoveku, što je penzioner. Međutim, hrabri ga to, što se još uvek pita-olučuje-kreira društveno-ekonomski ambijent, na izborima. S vremena, na vreme, pogleda se u ogledalu, bledunjav, virne u kalendar, tek početak meseca. Seti se, da nije zakazao ni lekarski pregled, zbog problema u ZIS (zdravstveno informacionom sistemu).

Najedanput, menja se TV špica, spiker najvljuje da se očekuje povećanje penzija. Bledilo na licu počinje da se smanjuje. Na žalost, nakrako. U sutrašnjim novinama, čeka ga “razočarenje”: “penzioneri neka ne očekuju povećanje penzija jer smo ostvarili najniži rast BDP u regionu, izuzev Makedonije, 1, 2 %”.

Nek se zdravo, što bi rekao naš narod. Ima se “hleba i s hleba…Daj Bože da ne bude gore…Vera nas je održala”.

 

 

 

 

Prof. dr Sreten Ćuzović

Ekonomski fakultet Univerziteta u Nišu

 

 

 

Dragi čitaoci, ako želite da budete u toku i saznate prvi najnovije vesti iz Niša, preuzmite aplikaciju Niške Vesti za Android ili iPhone.

Povezane vesti

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Back to top button

Ne možete kopirati sadržaj!

WP Twitter Auto Publish Powered By : XYZScripts.com